U "Šatoru istine", dan dvadeset četvrti

ljubuski.info

Nakon vjetrovite noći osvanulo je iznimno hladno jutro. Poslije olujnog vjetra i snijega zabjelila se cila ljubuška krajina i šire. Noć u šatoru je bila besana i hladna i u samu zoru nam je zatajila plinska grijalica. No to je ekipa brzo rješila.

Oko 6.30 dolati jutarnja ekipa smijenit noćnu. Ljudi su iskrivljeni i polomljeni od sjedenja i spavanja po klupama cijelu dugu noć. Vjetar još uvjek puše a dosta je hladno.

Kolege koje su bile u zatvoru imaju pogoršano zdravstveno stanje jer pate od klaustrofobije, no milicija ne ferma za to niti pozna tu zdravstvenu tegobu. Ljudima se javlja dupla slika predmeta i pleše im podloga pod nogama. Drugi redovno uzimaju terapije lijekova. Jednom je pozlilo u noćnoj smjeni, no hitnu nismo zvali jer je bio medicinar u smjeni.

11h

Velimir Raspudić - Velo je napisao par stihova u znak podrške zaboravljenim braniteljima, navodeći:
Znam da im ne mogu biti od velike koristi, ali eto nisu zaboravljeni s moralne strane!

U ratu omiljeni
u akcijama proslavljeni!
A sad zaboravljeni
i od svih ostavljeni.

Uvijek išli su prvi
s lica brisali tragove krvi.
Promrzli čekali kišne zore
a sad ih bude noćne more!

Teško spajaju kraj s krajem
dok drugi gomilaju bogatstvo!
Pa se često zapitati moram,
koliko košta ljudsko dostojanstvo?

Koliko košta ljudsko poštenje,
kad ga novac kupiti može?
Ako postoji i malo pravde
s neba pošalji je Bože !

Udjeli je narodu svom,
udovolji barem ovoj želji.
Zar smiju biti zaboravljeni
hrvatski branitelji?

17h

Dolazi sljedovanje bakalara - velika teća iz koje miriše do u dušu i puši se. Bakalar je sladak a društvo je bilo dobro ogladnilo. Vani se pomalo vedre vidici i sunce probija kroz nabacane zimske oblake u rano proljeće. Mi se nadamo kako noć neće bit vedra da nam ne stradaju krumpiri, koje su samo super brzi u mokro posadili. Nada nikad ne umire!

Takva je sudbina nas takozvanih šatoraša kako nas zovu "uhljebi" po gradu, a mi smo mislili kako šatore više nećemo posjećivat nego svadbene, no evo opet nas šatorska sudba snađe. No, ljudi koji vole istinu i pravdu vrlo rado nas obilaze i daju podršku i javno a dosta ljudi tajno, u strahu za egzistenciju. Ovom prilikom se zahvaljujemo donatorima za hranu i podršku svake vrste, a danas je to Crveni Grm koji je donirao kuhani bakalar.

Na brojne upite našeg iseljeništva, od kojih su neki i članovi naše udruge, otvorili smo i devizni račun, pa ovdje objavljujemo podatke:

Udruga Zaboravljeni branitelji - podružnica Ljubuški
IBAN: BA393381604885863220
SWIFT: UNCRBA 22

Nakon ručka se skupilo brojno društvo i odmara se uz karte uz ratne priče.

20:45h

Branitelji blokirali autocestu.

Policije nije bilo na čuvanju. Bilo je hladno, termometri pokazuju -1c. Poslije jednog sata blokade došla je jedna marica specijalaca. Među specijalcima su bili i neki naši susjedi čiji su očevi također bili branitelji od prvog dana. Specijalci nisu intervenirali jer je branitelja bilo znatno više, oko 80. Na koncu je došla i bijela Dacia da još jednom, po tko zna koji put, poslika branitelje koji su bili na blokadi.

Poslije sat vremena i niza telefonskih razgovora s policijom, branitelji su zavšili blokada i sklonili su se u topli šator.

Šator je krcat, čak ima i vani ljudi pale logorsku vatru jer se čulo za blokadu i braniteljima su stigle i pričuva i pojačanje, a i neki prijatelji.

Noćna smjena je spremna za možda najhladniju večer ovog hladnog vala koji je stigo u samo proljeće.

UZB

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari