Ljubušak postavlja upite o Kopernikovoj teoriji Heliocentričnog sustava

Dugo nam je vremena trebalo napokon nagovoriti vas na otvoren razgovor o vašim višegodišnjim promišljanjima i radovima iz astronomske znanosti! Mnogi znanstveni forumi na Internetu puni su vaših rasprava koje ste žestoko vodili i branili svoja osobna promišljanja iz astronomije.

Između ostalog tamo ste zagovarali mnoge teorije urota, jedna od njih je tumačenje kako je NASA zataškala istinu, po vama dugo najavljivani Halleyev komet prije tridesetak godina uopće nije dolazio. Zatim ste u jednoj raspravi tvrdili da je lažirana najmanje jedna fotografija s Mjeseca iz emisije Apollo 17, na njoj se vidi astronaut koji hoda po površini Mjeseca, a u njegovoj pozadini iznad samog horizonta vidi se naša planeta Zemlja. Napisali ste kako je bilo nemoguće snimiti taj prizor, jer se ni jedna letjelica nikada nije spustila tako blizu ruba, nama vidljivog Mjesečeva diska, odakle se po vašem tumačenju jedino može uočiti taj prizor Zemlje iznad horizonta Mjeseca. Vrhunac svih rasprava bila je vaša nadogradnja Kopernikove teorije Heliocentričnog sustava, a čudna je činjenica da se nikada nigdje u raspravama koje ste postavljali niste potpisivali svojim punim imenom i prezimenom, zašto?

Krešo Vujević: Moje me životno iskustvo poučilo da samostani istraživači vrlo teško ulaze u ozbiljne znanstvene krugove, kad su u pitanju samouki ljudi poput mene, te su avanture danas prije svega na udaru okoline, brzo se širi negativno mišljenje o vama, pa se na to treba dugo navikavat i bolje je neko vrijeme ne otkrivati pravi identitet. Ali, to sve opet nije razlog da netko, poput mene, treba kloniti duhom i prestati tražiti svoje mjesto u znanosti.

Očito je kako se niste dali pokolebati u svojim promišljanjima, jer ste na jednu temu objavili knjigu, o čemu je riječ?

Krešo Vujević: Moja je dugogodišnja preokupacija homerologija i astronomija, iz obje oblasti imam svoje radove, ipak sam odlučio zarizikat i javnosti prvo ponuditi nešto lakša osobna homerološka istraživanja, koja sam prije 18 godina objavio u svojoj knjizi. Nije mi bio cilj samo rasprodati knjige i stvarati umjetnu popularnost svoga djela. Prije svega, stalno sam tragao za stručnim osobama, od njih očekivao kritiku i stručno mišljenje. Moram priznati da me u ono vrijeme ipak nešto ugodno iznenadilo, nedugo nakon izlaska knjige posjetio me jedan doktor znanosti, s ciljem da mu dopustim na korištenje dijelove svoje knjige, on je te dijelove u malo širem obimu citirao u svojoj znanstvenoj knjizi. Naravno da sam odmah pristao, to je za mene bio veliki uspjeh o kojem sanja svaki samostalni istraživač. No, kad je u pitanju astronomija tu sam ipak malo oprezniji. Nije lako postavljati nove astronomske teorije, kad su i one danas važeće prolazile višestoljetni težak put dok napokon nisu službeno prihvaćene. Sjetimo se da je prije više od 2 000 godina Ptolomej postavio svoju poznatu teoriju Geocentričnog sustava, dakle, postavio je Zemlju u centar svemira oko koje se kreće Sunce i sva nebeska tijela.

Sl.1 Ptolomejev Geocentrični sustav

Nedugo potom, Ptolomejevi učenici dolaze do novih spoznaja, po njima Zemlja ne može biti centar svemira, već se i ona mora kretati oko zajedničkog centra s ostalim nebeskim tijelima. Do tih spoznaja došli su pažljivim promatranjem planeta, posebno im privlači pozornost Jupiterovo ponašanje na svojoj putanji tijekom godine. Zapazili su kako Jupiter tijekom godine u svom kretanju među zvijezdama na nebu oslikava prividnu petlju svoje putanje.

Sl. 2 Spoznaje Ptolomejevih učenika

Ptolomejevi sljedbenici zaključuju da je ta prividna petlja Jupiterove putanje ipak posljedica Zemljinog kretanja. Dakle, znatno odstupaju od Geocentričnog sustava i miču Zemlju iz centra svemira, miču je među ostala nebeska tijela, koja se opet skupa kreću sa Zemljom i Suncem oko tog istog zajedničkog centra, koji je po njihovoj teoriji trebao ostati kao prazan svemirski prostor. Praznina zajedničkog centra nebeskih tijela trajala je 1500 godina, sve dok se nije pojavio Nikola Kopernik, on u taj centar postavlja Sunce i rješava trenutno važeću teoriju Heliocentričnog sustava.

Sl.3 Kopernikov Heliocentrični sustav

Pred sam kraj svoga života, Kopernik nije potpuno zadovoljan svojom teorijom, muči ga problem koji nije uspio objasniti. Muči ga činjenica da je zemljina rotaciona os usmjerena u pravcu ne logične točke svemira. Taj pravac prema zvijezdi Sjevernjači nema nikakve logične veze sa Suncem niti sa zemljinom (ekliptikom) putanjom oko Sunca.

Sl. 4 Zemljina nelogična nagetost na ekliptiku

Ostalo je zapisano kako je Kopernik cijelo vrijeme do kraja života, sumnjao u još jednu nepoznatu treću zemljinu rotaciju. Dakle, pored prve rotacije zemlje oko Sunca i druge rotacije Zemlje oko svoje osi, vjerovao je da postoji i ta treća koju nikad nije uspio objasniti. Mene je ta Kopernikova sumnja potakla na ozbiljnije promatranje planete Zemlje u Heliocentričnom sustavu. Prije svega, taj sam Kopernikov Heliocentrični sustav zamišljao u stvarnom trodimenzionalnom obliku i kao takvog sebi sam ga predočio na ovom crtežu, i, tek tada uočavam ono za čime je dugo tragao sam Kopernik.

Sl. 5 Novi Heliocentrični sustav Kreše Vujevića

Ovaj moj trodimenzionalni crtež po prvi put otkriva važne osi koje prolaze kroz Sunce, otkriva da sve elipsaste putanje nebeskih tijela sunčeva sustava, pri kretanju po putanji, moraju imati istovremeno kretanje oko Sunca i oko dvije osi (X,Y, osi) koje se sijeku na Suncu. Osi koje sam pronašao logičnim zaključivanjem nikoga prije nisu zanimale, one su bitne za potpuno razumijevanje elipsastih putanja uopće. Po meni, njih se ne smije zanemariti, jer sva nebeska tijela, pa i Zemlja, na svakoj točki svoje putanje ne mijenja udaljenost od X,Y osi, dok u odnosu na Sunce sve planete stalno mijenjaju svoju razdaljinu. Zatim, svaka od ove dvije X Y osi Sunca uvjetovale su postojanje dviju paralelnih planetarnih X1 i Y1 rotacionih osi.

Sl.6 rotacija Zemlje oko Y1 osi koja je paralelna sa Y osi Sunca.

Sl.7 rotacija Zemlje oko X1 osi koja je paralelna sa X osi Sunca.

Sl.8 nastanak zemljine Polarnice i istovremena rotacija oko dvije zemljine osi.

Tvrdim da naša planeta Zemlja ima svoje dvije stvarne istovremene rotacione osi, a ova nama poznata zemljina os (Polarnica) koja prolazi kroz sjeverni i južni pol nije stvarna, već je nastala samo kao prividna pojava i posljedica tih dvojnih rotacija. Primjer istovremenog dvostrukog kretanja nekog tijela moguće je simulirati u zemaljskim uvjetima, dobiva se isti rezultat. Evo, to objašnjavam u primjeru otvorene kompozicije vlaka koja se kreće ispred očiju promatrača.

Primjer:

Sl.9 primjer potvrđuje kako dva istodobna kretanja u različitim pravcima tvore jedan posve novi zajednički pravac kretanja.

Promatramo otvorenu kompoziciju, vlak se kreće ispred naših očiju 5 km/h, na kompoziciji stoje uspravne ljestve uz koje se uspinje kondukter također brzinom 5km/h. Dakle, kondukter ima dva pravca istovremenog kretanja, jedan pravac uvjetovan kretnjom vlaka, a drugi uz ljestve istim brzinama. Sad zamislimo cijeli prizor pred očima koji se odvija u mrklom mraku, samo što ćemo onom kondukteru na ljestvama dodati upaljen fenjer koji drži u ruci. Mi kao pasivni promatrači sa strane, uočavamo da se u mrkloj noći svijetleći fenjer uspinje i kreće pod kutom od 45 stupnjeva u pravcu kretanja vlaka, jer je taj novi vidljivi pravac kretanja uvjetovan već opisanim stvarnim dvostrukim kretanjem.

Evo, iz ovakvih i sličnih primjera izvlačim zaključak što je zemljina, nama vidljiva, rotaciona os nelogično usmjerena u pravcu svemira koji je mučio Kopernika.

Ako uspijete u dogledno vrijeme dokazati da Zemlja ima te dvije stvarne rotacione osi i da je ova nama vidljiva os, Polarnica, nestvarna kao i ona kosa putanja upaljenog fenjera, što iza toga slijedi, očito je da bi na vidjelo trebali izići još neki do sada ne objašnjeni fenomeni?

Krešo Vujević: Ne bi vas želio trenutno opterećivati sa svim onim u što sam još pronikao kroz dugo razdoblje svog istraživanja. Samo ću naglasiti da naša Zemlja i sve planete prilikom rotacija oko dvije osi podliježe i dvojnim unakrsnim centrifugalnim silama. Te su sile bitne za sve planete i njihove oblike, posebno za ponašanje planete Jupiter koji je znanstvenicima dugo godina zadavao velike muke.

Kažete kako je dugo razdoblje vašeg istraživanja, od kada to traje?

Krešo Vujević: Jako dugo traje, ove moje crteže Novog Heliocentričnog sustava konačno sam dovršio i počeo pomalo pokazivati ljudima, u ovom izvornom obliku, 20. ožujka 1996 godine.

Po objavi ove priče jeste li spremni na ozbiljnu raspravu i moguća pitanja čitatelja putem komentara?

Krešo Vujević: Da, može, povremeno ću pratit komentare, ako bude ozbiljnih kritičara, pitanja ili osporavanja, postavljati ću ispod svoje potpisane odgovore!