Priča za božićne suze

ljubuski.info

Djeca za roditelje nikad dovoljno ne odrastu, dok su još mala bez čvrste ruke ne prelaze cestu, niti ih puštamo dok ne zaobiđu lokvu vode, ono bi odmah zagazilo kroz nju.

Po noći brige ne prestaju, je li im ona dudica na dohvat ruke, ako je omiljena igračka upala pod njih da ih ne nažulji, malo treba prikupiti dekicu i namjestiti onu svilenu etiketicu, dijeca to vole čupkati prstićima.

Ne znam odgovor, što nas je ova generacija naše ratne djece previše vezala za sebe, nikako se ne mirimo sa činjenicom kako oni ipak odrastaju?!

Valjda je to zbog onog našeg davnog, čestog i časnog odlaska na mnoga ratišta? Svi smo se na isti način, večer prije odlaska, od njih opraštali s molitvom u mislima i strepnjom u srcu.

Onu smo mlađu djecu imali želju dugo držati u naručju dok ne zaspu, pritisnuti strepnjom, što ako se ne vratimo ta nas mlađa sigurno neće ni upamtiti?

Svi smo u jutro ranije odlazili na zborno mjesto, ranije nego je potrebno, dok djeca još spavaju da ne vide tatu kako odlazi od kuće u onoj strašnoj ratnoj opremi.

Zbog njih smo pravdali činjenicu što su ratišta tako daleko, samo neka nam djeci ništa ne remetili njihov dječji mir, zato nam ni hladne bosanske planine nisu padale teško.

Danas se u čudu pitamo, tko je to umjesto nas odlučio da su ta ista naša djeca već odrasla i da sama mogu prkositi vjetrima života koji ih svakodnevno raznose po bilom svitu?

Zbog njih smo branili i za njih čuvali naša ognjišta, našu djedovinu i očevinu! Njih smo zamišljali kako u miru uče, postaju intelektualci ili radnici i kako će znati cijeniti i stalno čuvati ovaj naš komad kamene grude što su je, kao zalog mira, od nas naslijedili.

Tužno promatramo i laste koje se pod jesen jate i odlaze, a kako neće biti tužno čuti i gledati kako nam djeca svakodnevno odlaze u bili svit u potrazi za poslmo i komadom kruha?

Obiteljske kuće zjape prazne, u mnogim zaseocima svjetla ne gore, pšenica nije posijana, jelka nije okićena, a nakiti u kutiji davno zaboravljeni.

Ne znam kako drugi roditelji liječe svoju bol, ja je ublažavam stihovima drevnog pjesnika s ovih naših Hercegovačkih prostora, koji su nastali prije stotinjak godina.

Nisam vješt u citiranju, meni to nije važno, važno je da sam glasan, tako mi najlakše bol napušta grudi.

Moji se ukućani ljute, smeću me da budem tiši, ne žele da čuju susjedi, rodbina, prijatelji, svakom je od njih netko već otišao ili se sprema ovih dana otići.

Ali ja ne mogu više izdržati, nedam se više ušutkati, te iste stihove dijelim i ovdje, meni pomažu, sigurno će pomoći i drugima.

Evo, neka krikovi ovih nekoliko stihova mnogim roditeljima budu još jedna mala božićna nada:

Ostajte ovdje!.... Sunce tuđeg,
Neba neće vas grijati, ko' što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji kruha
Gdje svoga nema i gdje brata nije....

Krešo Vujević

Komentari

E moj Kreso tisuce kuca su poluprazne ili prazne u nasoj zupaniji ima li ijedan HDZ-ovac da place nema jer su svoje uhljebili jesmo li za ovo ratovali nismo hoce li se ista promijeniti nece zato sto crkva blagosiva ovo stanje. Sretan Bozic postenim Ljubusacima.

Bez obzira na stanje koje vlada među nama zavidnost nema ovo nema ono treba bit objektivan i kazat ako je neko napustija svoju kuću i otiša trbuhom za kruvom nemoj ti ima ode života samo treba Božijeg blagosova evo ovi dana djele pakete pa ljudi moji čeka se mana sa neba jer su nasljdili od roditelja da čekaju daim neko donese paket pogledaj u tim kućama svaki član ima mobitel. Provedimo Božić u veselju sa svima okolo sebe.

Dragovoljac sam bez mirovine i roditelj djeteta koje je s fakultetom otislo u Njemacku mogu odgovorno reci da su ovi sto ostaju karakterno isti ratni dezerteri a ovi sto odlaze isti mi dragovoljci

Bitno je da je kruh, a ne hljeba. Nek ste i Santica pohrvatili.

Samo je prevedeno na naš jezik, zar je to zabranjeno?

Dragi hrvatići tići iz Hercegovine razasuti diljem svijeta, na dobro vam došao Božić i Sveto Porođenje Isusovo. Vaši očevi i majke misle na vas. Neka vas dragi Bog prati i čuva.

nijedna nas vlast nije iseljavala a kradezeovska da i to rče bušić koga ubiše udbaši koji su sad na vlasti ili u sjeni

Na ovoj fotki fali Baraba kako mase

Ajde kreso ne s....... i..... Mandrili koji komentiraju na ovom portalu bozic je nemojte siriti mržnju bar za bozic. Nisam ni ja zadovoljan ali bar nezelim za bozic komentirati o stanju

Bozic se pise velikim slovima mandrilu

Sta je ratni dezerter?Evo bija sam citav rat od Capljine,Mostara,Vakufa...Ko mi je kriv?Zna li netko odgovor?

Nikad napretka sve dok u stihu,ljudima i svemu trazite nacionalno.Tamo u Njemackoj svi slozno pomazu jedni drugima,zive skupa i ne pitaju kako se tko zove.Sve dok ne otklonimo mrznju i gorcinu proslosti i svega sto je drugacije od nas samih..nema naprijed!Zivjeti sa duhovima proslosti nas je dovelo da nasa djeca,valjda pametnija od nas pobjegnu od ovih nesuvislih prica i ponavljanja

pitaj mama ma ma mam detertera koji radi u grudan na mjestu poginulog branitelja što je dezerter pa će ti objasnit i on je redovno na zornici
[ * neprimjereno * ] ga onaj ko takovim misu govori hrvackim izrodima

Krešo
Dali opcina radi protiv tebe,prodaju tvoju okucnicu?
Pod rednim brojem 4. je tvoja okucnica?
https://ljubuski.net/22644-javni-natjecaj-za-prodaju-nekretnina-u-vlasni...
Bas me zanima dali te ruse ili ti pogoduju?Lp

Priča za božićne suze

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari