Idejni začetnik razvoja rukometa u Ljubuškom je Stanislav Mucić

ljubuski.info

Povodom najavljene završnice rukometnog Kupa BiH u Mostaru, razgovarali smo s Tonijem Čolinom, pomoćnim trenerom prve momčadi HRK Izviđač i glavnim trenerom druge Izviđačeve momčadi (gen. 2000/01).

O završnici rukometne Premijer lige BiH

Moramo odmah udariti u glavu… Toni, kako je došlo do toga da je HRK Izviđač zbog jednog jedinog gola izgubio titulu prvaka BiH?

Teško pitanje, ali probat ću odgovorit što jednostavnije.

Međusobni omjer s Borcem iz Banjaluke je išao u njihovu korist obzirom da smo doma pobijedili s četiri gola razlike, a u Banjaluci izgubili deset. Zato nam je trebala pobjeda ili neriješeno u Živinicama, gdje smo na kraju izgubili nesretno 29-28 pa je titulu, uz isti broj bodova, uzeo Borac, kojem čestitam ovom prilikom. Nismo bili pravi u situacijama koje su odlučivale. Što je razlog tome, treba proći malo vremena da svima bude jasnije.

Svima je bilo jasno da pobjeda u gostima donosi titulu, prva utakmica protiv Vogošće je bila odlična s naše strane: obrambeno, napadački, pristupom i sve, ali kad s druge strane imate golmana na najvećoj razini (20 obrana i 4 sedmerca) koji je unio nervozu u našu ekipu, onda je teško nositi se s tim, koliko god se trudili da se vratimo u fokus. Ovdje pogotovo mislim na naše mlađe igrače. Drugu gostujuću utakmicu imali smo u Banjaluci koju smo izgubili bez ispaljenog metka. Napadački smo ušli nervozno, uz grubu igru suparnika i na kraju se odrazilo tako da su domaćini tražili fight cijelu utakmicu, a mi nismo odgovorili obrambeno istom mjerom i primili smo 37 golova, za razliku od domaće utakmice u kojoj nam je taj isti Borac zabio samo 20 golova u 55 minuta. Onda je došla zadnja odlučujuća utakmica protiv Konjuha za naslov prvaka: imamo aktivan rezultat cijelu utakmicu, imamo napadački raspoložene igrače, imamo raspoložene golmane, ali problem u obrani nas je doveo do toga da primimo 29 golova od domaćina koji je bio visoko motiviran da nas porazi i izbori natjecanje u Europi iduće sezone. Objektivno gledajući, Josip Šarac, koji je odsutan, te David Mandić, koji su tokom cijele sezone bili naši glavni obrambeni igrači u ključnim trenucima sezone nisu bili na parketu i nismo imali adekvatan odgovor na fanatičnu igru domaćina i to je možda odgovor na vaše pitanje.

Ali svakako da ovo nije kraj sezone. Mi moramo naći snagu i sjetit se tko smo i što smo i probuditi svoj potencijal do Kupa do kojeg nam je ostalo još 5 dana, da pokažemo svima pogotovo sebi da smo borci i sportaši i da znamo igrat na visokoj razini u oba smjera.

Završnica Kupa BiH u Mostaru

Spomenuo si Kup. Mostarci se potiho nadaju kako bi upravo oni mogli osvojiti Kup BiH pred vlastitim navijačima. Kolike su im šanse?

HMRK Zrinjski je ozbiljno računao na ligu 4 ove sezone i, obzirom da su se ozbiljno aktivirali po pitanju seniorske ekipe, za malo su propustili plasman u Ligu za prvaka ali su prošli zato u završnicu Kupa, i uhvatili se organizacije završnice od koje očekuju puno. Kako je BIH liga zapravo domaćinska liga, oni imaju velike šanse boriti se za pokal Kupa, ali prvo moraju proći ekipu Borca u polufinalu, pa onda, nadam se, i nas u finalu (igramo protiv Maglaja polufinale), što mi sigurno nećemo dočekati prekrštenih ruku. Jedva čekam taj vikend.

Što se dogodilo s Izviđačem?

HRK Izviđač je jedan od sportskih ponosa ne samo zapadne Hercegovine nego i cijele države. Svi se sjećamo fantastičnih uspjeha u Kupu EHF i Ligi prvaka te sjajnih gostovanja Barcelone, Ciudad Reala, Pick Szegeda u Ljubuškom… Mnogima je nejasno gdje je to Izviđač nestao u međuvremenu. Što se to dogodilo?

Naravno da je Izviđač ponos Hercegovine jer 2000-ih igrat Ligu prvaka u malom Ljubuškom, gdje su sve nabrojane ekipe dolazile s respektom i na kraju naš najveći uspjeh polufinale s Ademar Leonom u Kupu pobjednika kupova. Sve je to obilježilo mnoge generacije pa tako i mene. U jednom gradu od 5000 stanovnika imati punu rukometnu dvoranu od 4500 ljudi znači stvarno puno. Tada je vladala velika euforija. Važno je spomenuti da su i tadašnji treneri, igrači i uprava postavili visoko ljestvicu svima nama koji smo i dan danas dio ove priče i sigurno da su nas svi oni “zarazili” rukometom, na čemu im od srca zahvaljujem.

Vaša opaska da je Izviđač nestao u međuvremenu nije istina. Izviđač je trajao i dalje i razvijao mlade igrače. Ako uzmemo u obzir da je riječ o jednom klubu dao najviše što mladih, tako i seniorskih reprezentativaca u BiH i Hrvatskoj, onda možemo reći da je Izviđač tada bio jedan od najproduktivnijih klubova u Europi.

Činjenica je da klub rezultatski gledano nije bio na razini slavne generacije koju čine Terza, Denis, Mirko i ostali, ali treba imati na umu da je potrebno puno truda, komunikacije i znanja da biste imali ekipu koju možete istovremeno razvijati i imati rezultatski uspjeh.

Ja bih samo naglasio da dosta domaćih igrača, koji su nakon 2005. igrali u Izviđačevu seniorskom sastavu (Matić, Malinović, Perić, Vegar, Milas, braća Burić, Herceg i ostali), danas igra u ozbiljnim europskim klubovima i reprezentacijama i naš su veliki ponos.

Budući da jako dugo pratiš HRK Izviđač i da je to tvoj prirodni teren, koja bi Izviđačeva sedmorka po tvom mišljenju činila Izviđačev dream team svih vremena iliti famoznih “Sedam veličanstvenih”?

Ovo je malo nezahvalno pitanje, ali evo mog odgovora. Na lijevom krilu David Mandić, na lijevom beku Mirsad Terzić; srednji bek je Željko Rezdeušek; Denis Buntić na desnom beku, Kruno Jurić na desnom krilu; pivot bi bio Senjamin Burić, a na golu naš Mirko Alilović.

Izviđačeva rukometna akademija

Već smo rekli da je HRK Izviđač poznat po svojoj rukometnoj školi, čemu svjedoči velik broj onih koji su ponikli u Izviđaču, a sada briljiraju po Europi. Tko je idejni kreator rukometne akademije, kako je to sve krenulo i kako je moguće da je Izviđač i dan-danas rasadnik velikog broja rukometnih talenata?

Idejni začetnik akademije i plana razvoja rukometa u Ljubuškom je Stanislav Mucić sa svim svojim suradnicima tih godina kad se ozbiljno krenulo u razvoj kluba. Njegov prvi i najvažniji potez bio je, po mom mišljenju, dovođenje Josipa Glavaša koji je udario temelje omladinskom pogonu kojeg sam i ja bio dio prvo kao srednjoškolac, pa sada i kao trener u istom. Ono što je također važno bilo jest uključivanje starijih igrača u proces treninga mlađih i istovremeno školovanje trenera.

Također moram naglasiti da je Ljubuški postao pravi rukometni grad u punom smislu te riječi: momci, tj. djeca žive za rukomet i kada u jednoj generaciji imate 30-ero djece, a ne treba zanemariti ni podatak da smo mi Hercegovci po prirodi visoki, onda u svakoj selekciji imate minimalno petero dvometraša koji, uz pravi rad i natjecanje, mogu biti odlični bekovi, koji onda mogu parirati za svaku nacionalnu selekciju, što je zapravo kod nas i vrijeme pokazalo. Važno je samo raditi, kanalizirati i volju i talent i onda je sve moguće.

Stanje u bh. rukometu

Gdje je Bosna i Hercegovina po tom pitanju? Rukometna reprezentacija je uvijek tako blizu velikog rezultata, a opet uvijek tako daleko. Što je to što nam nedostaje za jedan velik rezultat?

Umjesto na najnižoj, potreban nam je savez na najvećoj razini. BiH ima toliko talenata koji u generaciji do 17 godina mogu parirati svim selekcijama svijeta. To vam garantiram! I onda, uz pravu brigu, ljubav i rad s reprezentativnim selekcijama, puno se toga može napraviti.

Jedina prava slika BiH rukometa i pravi ambasadori Bosne i Hercegovine su reprezentativci Bosne i Hercegovine s trenerom Bilalom Šumanom i njegovim pomoćnikom i našim trenerom Zdenkom Grbavcem, koji zna cijelu priču o razvoju igrača i koji je u seniorskom rukometu već ostvario velike uspjehe.

Priča se da je Toni Čolina jedan od onih mladih trenerskih lavova čije vrijeme tek dolazi. Pouzdano znam da si krstario po jakim europskim ligama i učio od ponajboljih europskih (a možemo slobodno reći i svjetskih) trenera. Odakle želja za tim poslom? Od koga si najviše naučio?

Nisam neki ljubitelj pričanja o sebi. Volio bih da djela i drugi pričaju o meni, ali evo da ne ispadnem nekulturan: prvo, hvala na komplimentu.

Trenerskim poslom sam se počeo baviti slučajno. Dobro, možda ne baš tako slučajno, jer čovjek, koji je obilježio moju ljubav prema rukometu je sigurno Josip Glavaš. Riječ je o čovjeku koji je, uz mog oca, puno utjecao da i ja zavolim ulogu trenera u sportu. Nakon što sam magistrirao Kineziologiju u Splitu, vratio sam se doma i odmah ušao u mlin i počeo raditi s generacijom 1998/99. To se dogodilo spletom okolnosti, nakon što je trener Grba (op. Grbavac) preuzeo prvu ekipu. Tu sam i dan danas.

Moja europska turneja je započela nakon teške sezone, kada sam bio pomoćnik Mikuliću i paralelno vodio 1998/99 godište. Tada sam uzeo pauzu, odlučio iskoristiti svoja poznanstva da bih pronašao odgovore na neka vlastita pitanja i iskusio kako rukomet funkcionira na najvećoj razini. Obzirom da nisam igrao profesionalno rukomet, htio sam upoznati i tu stranu. Jer, uz sav svoj trud i znanje, kako mogu svojim klincima pričati priču koju sam ne poznajem? Tako sam došao do Vuje (op. Veselin Vujović) kada je Zagreb igrao svoju najbolju sezonu u posljednjih desetak godina.

Bio sam s njim mjesec i pol dana od jutra do mraka i mogu vam reći da većeg fanatika i boljeg poznavatelja igre i igračke psihologije do sada nisam susreo. Kasnije sam boravio i kod svojih Ljubušaka (Mijo Tomić, Mirsad Terzić i Mirko Alilović) u Veszpremu, gdje sam učio od trenera Carlosa Ortege, koji je taktički jako dobar trener i koji je razvio možda najbolju strategiju skautiranja suparničkih ekipa. Na kraju sam otišao kod prijatelja Dejana Malinovića, koji je također ljubuško dijete iz Banjaluke, u Pariz, gdje sam paralelno pratio treninge Creteila i PSG-a, u kojem su bile najveće zvijezde francuskog i svjetskog rukometa. U tom sam periodu najviše mogao naučiti razlike u pristupu balkanskog, francuskog, španjolskog rukometnog mentaliteta te na taj način stvoriti sebi neku sveukupnu sliku.

Mišljenja sam da mi je to puno značilo u razvoju svog osobnog stila i filozofije rukometa koju želim dalje prenositi. Naravno, kao mladom treneru, teško je neke stvari istjerat do kraja, ali s podrškom svojih starijih trenera u klubu (op. Mikulića, Grbavca i ostalih) mislim da ću se ovim poslom baviti cijeli život.

herzegovina.in

Komentari

Molit ce stanislava da se vrati, potaraco bi prvenstvo izvidjac da je on tu, a ne ovi kvazi strucnjaci, treneri, menadjeri kluba.

Cole drzi se pionira to ti je domet , ne vejaj

Potaraca bi prvenstvo sa placenicima kao sto ga je taraca od 2005 do 2012 uvezi igrace sa strane dadni im po 2000 plus stan i hrana..a domace salji u zrinjski i capljinu i nedaj im ni 1000... dok je bilo vise ljudi koji su se pitali kao sto je pok. Zlatan i ostali funkcioniralo je... zato nebaljezgaj kad nemas pojma...

Nije fer izdvojiti samo Stanislava.
Ako spominješ uspjeh Izviđača onda se pokloni pokojnom Zlatanu i ostaloj ekipi, godine koje spominješ toliko je ljudi bilo uključeno u stvaranje jakog Izviđača, a kad je Stanislav ostao sam dobili smo što smo dobili Izviđača nije bilo ni na karti. Čole malo si prisrao ali valjda imaš svoj razlog

tako je jer je rukometa bilo i prije, prva europska utakmica je odigrana 98 godine protiv crnogorskog prestavnika u novo izgrađenoj dvorani, a prije tog se igralo na sportskom

ne sjeća se čole šaravanje krilo koje je trpalo 13/13, 14/14 i tako

U ovon kontekstu ovako pričati o Izviđaču a nespomenuti Zdenu (Sušca) jest deguntantno, on je zaslužio "bar" sponen; ili recimo Škorputa...

Za mene su najbolji Nevenko i Ševo ni prije ni poslije njih nitko im nije ravan

Sigurno i jesu jer da njih nije bilo klub bi se raspao i svaka im cast...malo se raspitaj oko dvorane kako je bilo

Da nije bilo Stanislava i sada bi igrali na sportskom.....a kad spominjete sve ostale, onda treba spomenuti prvog čovjeka u rukometu pokojnog Milana Dedića Miću.

onda sušić pivot s dinarom i ostalima što se borio na crti

Jure i Haramandić.

nisam ni za ni protiv čole al čitajte tekst a ne naslov koji je namjerno stavljen..."Idejni začetnik akademije i plan razvoja rukometa u Ljubuškom je Stanislav Mucić sa svim svojim suradnicima tih godina ...." to piše u tekstu...

a i ćaća mu je tad igra čole stariji, kad je izviđač ušao u Europa 98

ljudi moji ovo je original naslov i tako je prenio i hercegovina info....samo ovi mjenjaju....da bi se pljuvalo po našem Izviđaču....Toni Čolina: “Izviđač jedva čeka vikend u Mostaru”

Slažem se sa idealnom postavom

Kakav god naslov bio, Mucić sa upravom i liziguzucama oko sebe od 2006., je uprolastio klub, akademiju i gomil nladih igrača koji su moral ići u druge sredine da bi igrali, ovdje su prednost imali tatini sinovi i sinovi djece starijih igrača. To je bila politika Mucićevih lizoguzaca koji su ga na kraju koštali i u firmi i u klubu.
Koliko je mladih odustalo od sporta samo što nisu imali nikakve uvjete ni u akademiji ni u klubu.
Igrači nisu imali za kave.
Čolina, ajde treniraj, pusti govore i Mucića

Cole,okani se samoreklame,ne pričaj o onome što najmanje znaš,a to je povijesni put Izviđača. A o stručnom dijelu da i ne govorimo. Dokazi se radom i djelom a toga nigdje blizu tebe. I ne pričaj o stvarima o kojima nemaš pojma. INACE svi vi koji ste u u Izvidjacu trebali biste naučiti nešto o povijejestit toga klw koji je lani proslavio šezdeset godina. Šta vi svi u klubu znate o tome to može stati u tri rečenice. Kad ste svi toliko pametni hajdeSvi vi u klubu ne možete napisati jednu stranicu teksta o klubu. Znate li uopće što znači sesdeset godina. Najveći dio vas je počelo gledati rukomet prije desetak godina a sada bi svima držali predavanje o klubu. Neha neko kaže kada je Izviđača odigrao prvu medjunarodnu utakmicu i protiv koga. Pitanje za milijun kuna.

ikane pročitaj tekst zašto napadaš momka bez razloga....

znaš li ti njegovog ćaću?????

Koji [ * neprimjereno * ]. Idejni zacetnik kluba ima pedestak godina a klub sesdeset. Eto to ti je klub i ovi što vode klub koliko znaju. Tuga.

Čolina živi rukomet 24 sata dnevno,mlad,željan znanja...a sa godinama će doći i to potrebno trenersko iskustvo

Onda u Europi ima za njega itekako mjesta neka ovdje malo rastereti proračun jer u klubu ionako nema novca.

on je već bio u Europi i bilo bi mu bolje da se nije ni vratio ovamo...momak je kralj...bar je obrzovan u svojoj struci

Ako želi pričati nešto o klubu neka prije dobro prouči njegovu povijest, on i ovi skorojevici

ti si veći skorojević od njih....jesi li ikad ćuo pojam...."iz novije povjesti"....aj živ bio pročitaj koju knjigu kani se izviđača

Bacanje bisera prid krmenja, eto to si ti bijednice jadni, uhljebu i neradnice! Pojma nemas osim sto se znas uvuc

na koga misliš????? konkretno.....

Mucić je istinska faca bio i ostao što, sposobnošću, kroz sport, financijski doprino, te je vise on zaboravio nego će mnogi ikada saznati. Živio ti nama još dugo.
Ovi u odboru kluba su zaista presmijesni,karikature...

Idejni začetnik razvoja rukometa u Ljubuškom je Stanislav Mucić

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari