Ivica i Marica u EU

Odmah nakon dirljive poruke s večeri dodjele Večernjakovog pečata u stihovima: "Ostajte ovdje..." javlja se Večernjak s još dirljivijim člankom na temu odlaska.

Ovo može samo Večernji list ovako lijepo pojasniti, pomislila sam kad sam pročitala članak pod naslovom: "Bh. radnici često postaju robovi prevaranata u obećanoj zemlji"

Kao česte su prevare od raznih poslodavaca od Slovenije, a i dublje u Europi. Otprilike, ponekad im poslodavci ostaju dužni po nekoliko plaća, pa mnogi se ne mogu ni vratiti, a uz to treba imati na umu kako priče o velikim plaćama i nisu baš potpuno istinite.

Kad bi samo stajalo da je takvo stanje i u BiH sve bi bilo jasnije.

Poznato je kako u BiH mnogim radnicima mnogi poslodavci duguju i mnogo više plaća od spomenutog broja u članku. A još poznatije kako plaće nisu velike, već prečesto premale.

Ovim opisom stanja mnogih ljudi koji, nažalost, iz ropstva u BiH završe u ropstvu u EU, stvara se jasna slika što jedna zemlja može učiniti svom građaninu, tj. koliki grijeh ili nepravdu može nekažnjeno počiniti.

Članak nosi poruku: Ako već bježite iz ovog logora otvorenog tipa, pazite da ne postanete moderni robovi nekoj zločestoj EU zemlji.

Kad malo razmislim, možda je bolje što se neki ne mogu vratiti. Tako izmučeni i frustrirani tko zna što bi bili u stanju učiniti kad bi se vratili.
Samo tada bi bili procesuirani i "vidjeli svoga Boga", a do sada nisu mogli vidjeti svoja prava ni na papiru, kamoli u stvarnosti.

Mogao je naslov glasiti: "Sirotinjo i Bogu si teška", ... ali to je tek apsurd.

Netko baš treba tu "sirotinju". Treba marljivu radnu snagu, a otud ideja da se ide u "obećanu zemlju".
Posla k'o u priči.
Kad dobiješ posao, ne bi te puštali kući koliko ga ima. I svaki sat plaćen.
To je iskustvo većine.

Treba pisati o tome štp ti obećana zemlja moze omogućiti, a što ti tvoja uskraćuje.
Pisati o tome da unatoč tolikim odlascima tvoja zemlja ne poduzima ništa da njen građanin ode na sigurno i bude zaštićen.
Pisati o tome da vlast čini sve da se ljudi ni ne vrate.

Ovo mi je k'o priča o Ivici i Marici... odvedi ih u šumu, ili u ovom slučaju - pokaži im put u šumu, ako se ne vrate nek im je Bog na pomoći. Ako se vrate... znaju u šta se vraćaju. Šta će onda oni nego pokušati svladati zločestu vješticu. Šta je to za njih s kakvim su se beštijama naviknuli boriti u domovini.

Ima li itko u tom Večernjaku pametan napisati zašto ljudi tako srljaju u nepoznato i neizvjesno? Šta to čeka tih pola milijuna nezaposlenih u BiH ako mogu još malo živjeti od zraka i ljubavi?

Ima li itko pametan malo elaborirati koje su sve posljedice ovih silnih odlazaka?
Ili je uvijek samo ponavljanje one: Od dva zla biraj manje.

E, vala previše je, pa nek je i od Večernjaka.
Trebalo bi mu uručit Večernjakov pečat za oštroumnost.