"Meni je jasno da moram nositi taj križ predvođenja Hrvatskog naroda i…" Kazao: Dragan Čović.
Ova izjava Dragana Čovića je sramota Hrvata u BiH. Tako licemjerno, neobazrivo i grubo uvrijediti Hrvatski narod, a osobito našu Crkvu i žrtvu Isusa Krista dokazuje krah političke i ljudske moralnosti.
Okrene li se Dragan Čović ikada iza sebe u ovom praktičnom svijetu i vidi li on milimetar ispred sebe?
Možda smatra da iza sebe u praktičnom svijetu ima sigurnu pozadinu, da njegova djela ostaju kao temelj sutrašnjici Hrvata, kako se posljedice njegovih djela svijetle i društveno uzorne, pa se siguran u sebe ne želi niti krajičkom oka okrenuti ili možda želi što prije zakamuflirati blisku prošlost i pobjeći od nje.Iz te bliske prošlosti, upravo ovakva kakva jeste, nema nam u bliskom vremenu dobre sutrašnjice, pa najvjerojatnije Čović ispred sebe ne gleda niti u duljinu jednog jedinog milimetra.
Nebitno je hoće li on izjavljivati kako je dobar s kardinalom, provincijalima, fratrima i drugim svećenicima, jer su to izjave od danas do sutra s ciljem pranja vlastitog obraza i varanja čitača i slušatelja u cilju političke opstojnosti, već je zabrinjavajuća umišljenost da je on sadašnji prorok i svetac, koji sebe vidi kao žrtvenika pod teretom sadašnjeg križa Hrvata u BiH čime prlja obraz jednog naroda u BiH.
Križ za čovjeka je znao nositi i nosi samo jedan, a to je Krist. Isusov križ je krvava stvarnost i smrtna žrtva, čin božanskog sebedarja i ljubavi za spas svih ljudi. Vjerom u križ čovjek vjernik pokušava i uspijeva prihvatiti i nositi svoje životne križeve, na svojim brojnim križnim putovima. A pouzdati se u Dragana Čovića i njegovu mišićnu masu, jer produhovljenosti nema, i čovjeka koji "noseći križ predvođenja Hrvatskog naroda" materijalno oplemeni unaprijed deset koljena, predstavlja općehrvatsku sramotu.
Je li se Čović ikada zaustavio u molitvi, napravio prostor u duši da čuje Boga koji govori po savjesti i svojoj riječi i je li mu srce zatreperilo kada čuje da se ljudi iseljavaju iz rodnog kraja, kada gledaju kako im propada rodni grad, županija, kada se društvo razara i sutrašnjica postaje neizvjesna? Prosto sumnjam!Nije, a niti će odgovoriti fra Žarku Iliću na pismo s pitanjima o Hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti. Je li svjestan njegove ljudske i fratarske veličine i je li pismo odmah bacio u kakav koš za otpatke?
Zato ćemo mu pitanja još jednom ponoviti kako bi zastao i u svojoj psihologiji shvatio da mora pronaći vrijeme da na njih odgovori. To bi bila jedna mala žrtva za koju treba izdvojiti trun savjesti.
Pitanja fra Žarka Ilića
- Je li naša stranka koja godinama ne zna za naše zatvorene ili osuđene branitelje? Koja nije osigurala stvarni popis naših branitelja, a istodobno omogućila ratnim bjeguncima, trgovcima ili papirnim "bolesnicima" upis braniteljskog staža! - A ipak nijedan od tih ne zna gdje je, kad i s kim bio na bojištu?!?
- Zar se ne smiju branitelji svake stvarne postrojbe bar nakon dvadeset godina pozvati u svoje općinsko središe na javnu smotru sa svojim ratnim zapovjednicima?!? Stvarni branitelji se toga ne boje! A tko im to ne da?
- Koja ne stane u zaštitu našeg biskupa, koji je digao glas protiv progona i uništenja hrvatskog naroda u jednom tisućljetnom dijelu naše Domovine?!?
- Koja na odgovorne položaje postavlja neodgovorne osobe?
- Koja javna radna mjesta potajno osigurava "svojima" bez obzira na njihovu sposobnost?
- Koja na radna mjesta i na društvene položaje bez javnog natječaja postavlja osobe s kupljenim diplomama, dok istodobno pet do deset godina uzalud čekaju posao siromašni mladići i djevojke s gorko zarađenim diplomama?
- Je li to naša stranka ...?!? Ili je?!?
