Članovi FSR-a Humac i fra Žarko o Kruhu sv. Ante

ljubuski.info

Dana 08.11.2016. godine fra Žarko Ilić je održao kratko predavanje o nastanku i povijesti Kruha sv. Ante, članovima i simpatizerima Franjevačkog svjetovnog reda mjesnog bratstva Humac. Fra Žarko je istakao da je poziv svjetovnog franjevca usko povezan s dobrotvornim radom, stoga je za svakog člana bitno znati što više o "Kruhu sv.Ante", što će im svakako pomoći u ostvarivanju svog poziva - pomoći najsiromašnijima.

Bit Kruha sv. Ante je zapravo u tome da oni koji imaju materijalna dobra ista u ljubavi podijele s onima, koji oskudijevaju u bilo čemu.Međutim, pomoć ne mora biti isključivo materijalna. Usamljene osobe trebaju našu blizinu i samo jedan pa i najmanji znak pažnje unosi sreću i radost u njihove živote. To je djelotvorna ljubav i "Kruh sv. Ante"- olakšati životne nevolje braći ljudima. Na to smo, po primjeru sv. Ante i sv. Franje, pozvani čitav život, a posebno u ovoj godini milosrđa.

Povijest

Kad je riječ o povijesti nastanka Kruha sv. Ante fra Žarko je kazao, da se pod tim imenom najprije pojavila ustanova u francuskom mjestu Toulonu 1895. godine. Jedna prodavačica (Louse Bouffier) uzalud je pokušavala otključati ladicu svoga stola, a obijanjem ladice bi prouzročila veliku štetu, jer je namještaj u to vrijeme bio jako skup. Stoga je za pomoć zazvala sv. Antu i ladica se čudom odmah otvorila. Iz zahvalnosti je stavila u trgovinu Svečevu sliku s upaljenom svijećom i novčani dar za siromahe.Potom je njezina prijateljica obećala doživotno svakog dana davati po jedan kruh siromasima, ako se jedan član njezine obitelji oslobodi dugogodišnje karakterne mane. Ta joj je molba odmah uslišana. Ona odmah nabavi kip sv. Ante, te ga uz upaljenu svijeću i sandučić za novčane priloge smjesti u jednu tamnu prostoriju pokraj prodavaonice.Brojni štovatelji sv. Ante počeli su pod tim kipom moliti i darivati. Samo u jednom mjesecu, reče nam fra Žarko, skupljeno je novca za 1.300 kg kruha, koji je podijeljen siromasima. Po tome je pothvat prozvan Kruhom sv. Ante i što se više dijelilo , to se više skupljalo.  I tako su se ovakve akcije širile i na druga mjesta u Francuskoj i po čitavom svijetu.

Kruh sv. Ante u Hercegovini

U Hercegovini se ovakvi pothvati pojavljuju pod nazivom "Kruh siromašnih sv. Ante" 1909. u Mostaru i navodi se iznos, kojeg su skupili i podijelili sirotinji za vrijeme gladi. U Gradnićima 1912. isto tako navodeći iznos. O župi Humac koncem 1916. piše: "Na ovom prošteništu palo je u ove samo dvije ratne godine na čast sv. Ante za siromahe (u Kruh sv.Ante) okruglo 20 hiljada kruna."

To se proširilo i na druge župe u Hercegovini. Za vrijeme prvog svjetskog rata provincijal fra David Nevistić i biskup fra Alojzije Mišić naredili su i malobrojnim župnicima, koji to nisu učinili, da osnuju Kruh sv. Ante. Prema podacima koje je fra Žarko primio, dovoljno priloga za pružanje redovne pomoći bilo je u 24 župe.

I tako sve do Domovinskoga rata, kada su ratna stradanja potakla inozemne dobrotvore na slanje pomoći u gotovo sve naše župe. U nekom je pomoć dijeljena u okviru Kruha sv. Ante, a u većini, kao tuđa pomoć. Tada su mnogi primali, a samo rijetki davali.

Fra Žarko reče, da je samo jedan svećenik odbio primiti pomoć iz inozemstva prepuštajući to općinskim službama. Ovo iz razloga što je smatrao da će dijeljenjem pomoći iz inozemstva, kako se to tada radilo, dobiti više neprilika nego zahvalnosti od svojih župljana.

Stoga se može reći da je nakon Domovinskog rata, na žalost, došlo do "umrtvljenja" Kruha sv. Ante. Što treba promijeniti. Dobrotvorno djelovanje Kruha sv. Ante po čitavoj Hercegovini jednima pruža priliku za nesebičnu darežljivost, drugima nudi pomoć u trenucima teškoća i oskudice. Dobar primjer zaživljavanja Kruha sv. Ante je bosanska provincija u kojoj je Kruh sv. Ante zaživio 1992. godine i još uvijek postoji.

Kod nas u Hercegovini, u današnje vrijeme, u župnim uredima se vode evidencije o onima kojima je potrebna pomoć, a ista se dijeli o Božiću i Uskrsu i pojedincima, kad se nađu u nevolji. Takve pomoći se često nazivaju Caritas. Što bi u prijevodu značilo djelotvorna ljubav i koja se često odnosi na jednokratnu pomoć. Kod nas postoji i biskupijski Caritas u Mostaru.

Međutim, Kruh sv. Ante je u Hercegovini  starija ustanova od Caritasa i odnosi se na trajnu pomoć, za one, koji su najsiromašniji i koji nemaju ni za kruha. Isto tako, u našoj i drugim župama postoje oni koji nisu upisani u te evidencije, a pomoć im je itekako potrebna. Što je svakako propust svećenika. I takvo stanje dovodi do toga da oni koji su nasrtljivi i bezobzirni dobiju više od onih kojima je pomoć stvarno potrebna. Najpotrebniji obično šute i ne pitaju. Po riječima fra Žarka, trećari bi mogli, a i trebali upravo pomoći fratrima to ispraviti.

Fra Žarko je napomenuo da sve ovo treba znati, bez obzira kakav će praktični odjek imati. Jer ono što se ne zna i ne pozna ne može se ni voljeti. Za kvalitetnu akciju pomoći najpotrebnijima potrebno je imati popis onih, kojima je pomoć stvarno potrebna. To je zahtjevan posao, ali kad se nešto radi s ljubavlju, onda će to sigurno polučiti dobre rezultate. Pohvalio je rad fra Nikole Rosančića, koji je u suradnji s Framom i FSR-om Humac, uspješno pokrenuo oživljavanje Kruha sv. Ante, što svakako treba nastaviti.

Kad se govori o  ljubavi prema najslabijima i obespravljenima, onda je nemoguće ne spomenuti i fra Didaka Buntića, koji je spasio mnoge živote, ali je radio i na pismenosti našeg naroda. Fra Žarko je napomenuo, kako je fra Didak u vrijeme, kad je bilo "sramota" ići u školu, iskoristio Okružnicu Pape Pia X. godine 1912., kojom je naredio svim mladima, koji se udaju i žene, da se moraju potpisati. Stoga  je fra Didak rekao, da svi mladi moraju u školu.

Svi smo se nasmijali pametnoj dosjetki našega fra Didaka, ali smo došli i do spoznaje, da bi kroz Kruh sv. Ante mogli pomoći i nekom siromašnom studentu, da završi školu i tako što prije počne zarađivati za kruh svoj svagdašnji.

Obogaćeni novim saznanjima o Kruhu sv. Ante, koji će nam poslužiti u našem daljnjem radu zahvalili smo fra Žarku na njegovom izlaganju i druženju s nama.

Uz sve navedeno dobro bi bilo, za sve koji su u mogućnosti, pročitati knjigu"HERCEGOVINA SA SVETIM ANTOM" fra Žarka Ilića, kojom će svi čitatelji biti oduševljeni i još više zavoljeti i sv. Antu i sv. Franju i Hercegovinu.

Glas naroda

gladnim kruva bratu kuca
jel tak ili nije tak

Sve je to lijepo i dobro sa Kruhom svetoga Ante - i to kroz vrijeme . I vjekove !...Medjutim , otkad postoji potreba za Kruhom svetoga Ante , postoje i oni kojima je potreban . Ima li iko ( ili itko ) , ko bi se borio protiv siromastva ? Je li to usud na koga covjek mora racunati , ili kazna Bozja?....Da ljudi morahu biti siromasni , i to dotle da im je kruh spasenje ?! Kruh svetog Ante bi trebao postati - duhovna hrana , a ne samo kruh od brasna ! Je li to logicno da i danas ima , i to sve vise , onih koji nemaju kruha od brasna ? Bog je dao sve blagodeti ljudima , da bi imali sve sto je potrebno - ljudi cekaju u redu - kruh svetoga Ante ! Nema vise fra DIDAKA i to treba reci . Procitao sam negdje izvjestaj kojim se jedna institucija hvali , kako je prosle godine podijelila sto hiljada obroka gladnim ljudima , a u prvih devet mjeseci ove godina cak - dvjesto hiljada !...To je , kao - neki veliki uspjeh !

sijećamse dobro dasam bija u bezizlaznoj situaciji u bolnici čekasan na operaciju ali mi dica kod kuće nisu imala hrane teška situacija nedo bog nikome velika priča jedan čovik štoje ležo domene kaže zovni pratre oni imadu kruh sv ante zovnemtija svećenika jedne veće župe pitamga ja za kruh sv ante objasnim mu ja kakosam bolestan u bolnici dica kući nikakvi primanja kad onti meni fratar totiga mi nemamo ništa moreli bar malo brašna ili nešto nema kako moreli ako nemamo jošti ga čovik meni reče moj čovik kakote nije stid zvat radi paš imat i spusti mi slušalicu pa posle zovnem još deset župa niko se nije odazva na kruh sv ante pa damije bar reka moj čovik evoti 50 marki liposamse predstavijo svakome imenom i prezimenom a znam te iste fratre koji su svojim obiteljima iznapravili kuće i okućnice i dicujim odranili izškolali nisu oni baš kakvimse predstavljaju isti toji dan sam zovno jednog čovijeka nikad snjim kave popijo veliki kriminalac neznase šta nanj ne govore sve zlo ovoga svita kadasam mu rekao kao i svećenicim istu priču kako dica nemadu kruha šta jest jasam u beogradu moj prijatelju otiđi mojoj kući ili pošalji nekoga ja pitao sto marki otišla žena njegovoj kući on stavija u kofertu hiljadu marki i još namirnica ovoje istina nakomi bog pomoga za sve štosam ovde napisao mogu i uživo reći i posvidočiti kako naši svećenici nisu baš onaakvi kakose predstavljaju virujem u sv antu i u boga sv mariju isusa krista nakomi bog pomogao

Svaka čast ljudino skidam ti kapu što istinu iznosiš neka bude stid tih svećenika koji su dan danas uz hopove na vlasti najzaslužniji za iseljavanje i raseljavanje našeg naroda.Svaka čast pojedinim fratrima što se istinom oglašavaju i upozoravaju na zlo koje nam se uvuklo u sve samo nažalost partijsko-svećenička klika ih odmah utiša,smjenjiva ih ili šalje u misije po Africi.

Fra Žarka poznam od kda je svećenik, 100% nikome od svojih nije dao ni lipe a siroma su , toliko da se ne misli da su svi isti.
Pa i fra Vlado Buntić spada u te.
Ima sigurno i drugih koje ja ne poznam,

kada bi me neko prokleja
dabogda ti ima ko brat frazarka ilica
izbjeglica bi se odma svojoj kuci vratija
Jeli izbjegliza laze mozete da provjerite

Članovi FSR-a Humac i fra Žarko o Kruhu sv. Ante
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari