Branitelji više neće trpiti laži i nepravdu

Dana 31.10.2016. godine u ranim jutarnjim satima pripadnici SIPA-a (Državna Agencija za istrage i zaštitu - puni naziv: State Investigation and Protection Agency), su, pod prijetnjom oružjem i zamaskiranih lica, uhitili Đuru Matuzovića ratnog zapovjednika 106 Brigade HVO-a iz Orašja, Ivu Oršolića njegovog zamjenika u ratu, te još osam pripadnika HVO-a iz Orašja, po nalogu tužiteljstva RS, zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih 1992 i 1993 godine na području općine Orašje i Posavske županije.

Ta vijest je šokirala sve pripadnike HVO-a Posavske županije, cijele FBiH, a i BiH gdje su postrojbe HVO-a imale svoje postrojbe, a uzburkala je i ionako nemirne političke vode u susjednoj RH.

No, poradi pojašnjenja nekih činjenica, poglavito našim demobiliziranim braniteljima bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu, a i svekolikoj BiH i RH javnosti dužni smo reagirati i to na slijedeći način:

SIPA je zadužena za otkrivanje najtežih oblika kriminala i ratnih zločina, te ona, u svom djelovanju, pomaže Tužiteljstvu BiH i Sudu BiH. Vijeće ministara BiH je utemeljilo SIPA-u, i ona ima svog direktora kojeg, na prijedlog ministra sigurnosti BiH, bira Vijeće ministara BiH.

Sada, poštovani branitelji i svi vi drugi koji mislite svojom glavom, razmislite malo tko upravlja SIPA-om, tko Vijećem ministara BiH, a tko je ministar sigurnosti BiH trenutačno, a ako ne znate evo vam njihovih imena:

1. Direktor SIPE je Perica Stanić rodom iz Prnjavora, Srbin koji je većinu svog profesionalnog radnog vijeka proveo u organima policije RS u Banja Luci;
2. Ministar sigurnosti BiH je također Srbin Dragan Mektić rođen također u Prnjavoru, a koji je prethodno bio na čelu Ministarstva civilnih poslova i komunikacija u BiH;
3. Na čelu vijeća Ministara je Denis Zvizdić iz SDA, prethodno predsjednik Zastupničkog doma FBiH, njegov je prvi zamjenik Vjekoslav Bevanda iz HDZ-a BiH, a drugi mu je zamjenik Mirko Šarović , Srbin iz RS.

Imajući u vidu kako su se uhićenja dogodila, kako su naši ratni zapovjednici a i njihove obitelji doživjele šok u ranim jutarnjim satima, jer SIPA nema milosti niti osjećaja u vršenju svojih "zakonskih" ovlasti, dužni smo reagirati na jedini primjeren i civilizacijski način, a on je:

RS je utemeljena i zasnovana na zločinu koji se dogodio ponajprije u RH, a potom i u BiH, gdje je 'tzv' JNA, u rukama velikosrpske agresije, potpomognuta domaćim Srbima, izvršila agresiju na pripadnike svih drugih naroda i narodnosti i u RH i u BiH. Potpisivanjem Daytonskog te Washingtonskog mirovnog sporazuma međunarodna zajednica je, kao loš trgovac, kupila mir u BiH i RH koji danas skupo plaćaju građani RH, a i građani FBiH, a neizravno i građani RS, jer svi i dan danas trpe posljedice ratnih sukoba čiji je inicijator i poćinitelj bila Srbija koja se nikada nije odrekla, niti će se odreći, svojih ambicija utemeljenih u SANU (Srpska akademija nauka i umjetnosti) a to su ambicije velike Srbije na potezu Virovitica - Karlovac - Karlobag.

Zbog velikosrpske agresije pripadnici hrvatskog naroda u BiH su se organizirali u zajednicu Herceg-Bosne jer su im životi i imovina bili ugroženi, što je legitimno i legalno pravo svakog naroda na zemaljskoj kugli a zapisano je i u Bibliji kako svaki narod mora braniti sebe i svoje interese na cijelom svom području, potpuno je legitimno pravo Hrvata Posavine i Orašja branite sebe, svoju imovinu i svoje interese. Đuro Matuzović i Ivo Oršolić su bili na čelu pripadnika HVO-a koji su branili samo ono što im po Božjim i ljudskim zakonima pripada i ništa više, a njihovo pravo je sadržano u najsvetijem pravu koje Ustav svake države propisuje na početku a ono je: Pravo na život. A ovdje je neupitno kako su njihovi životi bili ugroženi od velikosrpske agresije koja i dan danas pokazuje svoje pravo lice, želeći dati alibi svojoj zločinačkoj agresorskoj misiji, potpomognuta svjetskim moćnicima koji simpatiziraju njihovu velikosrpsku agresiju, kako je u BiH pa i u RH bio rat "svatko na svakoga", "građanski rat", a konačno kako nije bilo agresije što dovodi do toga kako na ovim terenima postoji podijeljena odgovornost za sukobe, te kako nitko nije niti može ostati čist.

Nažalost takva politika se vodi i u nama susjednoj državi RH koja je Hrvatima iz BiH morala biti majka, no ona je nažalost nama najgora maćeha, koja šuti na ove okolnosti, te tolerira uhićenja ponajprije naših generala Gotovine, Markača i Čermaka a potom i naše šestorke u Haagu, prije njih mnogih Hrvatskih generala neosnovano i nezakonito optuženih za ratne zločine poput Blaškića i Kordića, a i dan danas se spremaju optužnice protiv hrvatskih generala od kojih su mnogi u egzilu i ne smiju se vratiti u BiH, poput Generala Mije Jelića, jer odista ne bi imali pravično suđenje kada bi po njih u ranim jutarnjim satima došli zamaskirani pripadnici SIPA-e, po nalogu nečijeg tužiteljstva. RS ili Federalnog svejedno je.

Sada s e postavlja pitanje gdje se nalaze te silne Hrvatine na čelima mnogih ministarstva pa i Predsjedništva BH poput Dragana Čovića, Vjekoslava Bevande, Bariše Čolaka, Borjane Krišto ili Silvije Bradare? Gdje se nalaze i koji su njihovi interesi? Kada su se javno očitovali o ovim okolnostima? Nedvosmisleno i neuvijeno a ne umotano u celofan i politikantski. Gdje su te silne "temeljne ili krovne udruge" proistekle iz Domovinskog rata koje se uredno financiraju od gore navedenih političkih predstavnika BiH da javno progovore i skupe svoju vojsku (ukoliko je uopće imaju), i iziđu na najveće mirne ili bilo kakve prosvjede i dignu svoj glas u zaštitu naših generala koji ne mogu niti će ikada biti krivi ni za kakve zločine koji im se stavljaju na teret jer su branili svoje svetinje.

Svidjelo se to nekome ili ne opravdano držim kako se u obrambenom i osloboditeljskom ratu ne mogu dogoditi zločini ni protiv čovječnosti niti bilo koji drugi propisani međunarodnim kaznenim pravom za ratne zločine, jer tko brani svoje ne čini zločine.

Postoje odista u svakom narodu određene skupine ljudi koji pod krinkom odore učine i neke ratne zločine i nitko na svijetu normalan neće reći protiv toga ništa i sve takve ljude treba procesuirati poradi pravde i pravičnosti, no nema ratnih zločina koje bi netko naredio u obrambenom i osloboditeljskom ratu koji su vodili Hrvati u BiH, pa i u Posavini. I nikakva međunarodna zajednica ili RS koja podiže takve kaznene naloge protiv najviših hrvatskih generala i časnika u BiH i RH nikada neće moći dokazati ništa suprotno od istine, a istina je jedna i neupitna a ona je: nema krivice najviših hrvatskih zapovjednika u obrambenom, osloboditeljskom i domovinskom ratu u BiH i RH.

A znate li zašto je nema:
Ukoliko bi se pokazalo i dokazalo kako su najviši hrvatski general i zapovjednici, zapovjedali i izvršavali najteže ratne zločine, nitko od pripadnika HVO-a ili HV u RH ne bi ostao pošteđen i sva velikosrpska agresija i politika je usmjerena u tom pravcu. A svi njihovi jalovi pokušaji su propali i propašće u dokazivanju te nesporne činjenice i istine.

Također dužni smo pojasniti i još neke činjenice.

Ukoliko su pojedini pripadnici HVO-a ili HV u RH načinili neke ratne zločine potrebito im je suditi, no, zar prvo čovjek koji se vrati na svoje ognjište nema pravo na svojoj kući promijeniti otvore i oštećenja koja mu je nanio agresor, dolično i prikladno pokopati i pronaći svoje mrtve, nad njima se pokloniti i pomoliti, a tek potom procesuirati neke svoje bojovnike, no ovdje vrijede obrnute vrijednosti. Dok našim domaćinima vjetrovi pušu kroz kuću, dok im se krov urušava a djeca im gladuju, njihovi predstavnici koji uživaju Boga svoga, po najvišim predstavničkim tijelima BiH i RH, dodvoravaju se podanički međunarodnoj zajednici Miloradu Dodiku iz RS, koji ih sve ima u šahu i u šaci, osim istinskih demobiliziranih a ne (demoraliziranih) branitelja, te toleriraju optužnice upućene iz RS protiv naših generala, zapovjednika i bojovnika, a pri tom ni na koji način ne reagiraju.

Grubo je reći kako najviši predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti iz reda sva tri naroda poznaju samo jezik sile i prosvjeda i za njih je jedino mjerilo snaga.

Stoga poštovani branitelji, bez obzira na vaš status, nemojmo čekati da nas naši predstavnici gurnu u potpuni ponor jer mi to ne zaslužujemo. Ne zaslužujemo gledati a ni čekati optužnice protiv naših generala i zapovjednika a nitko od njih ne pokazuje niti mrvu samilosti ili naznake bilo kakve akcije u sprječavanju takvog ili sličnog ponašanja. Domovinski rat kao i svaka utakmica ima dva poluvremena. Prvo poluvrijeme smo dobili i to svatko zna pa i agresor na BiH a to je Srbija. Drugo poluvrijeme je kudikamo teže odigrati jer nestaje snage a naš neprijatelj se preobukao u naše odore, pokrao nam novce, s nama živi, s nama priča, viđamo ga u prolazu, s tim da on ima što jesti a nama ne da niti mrvice sa stola, poput bogataša iz prispodobe o bogatašu i siromahu Lazaru.

Ukoliko smo spremni dalje trpjeti ove laži i nepravdu neka nam tako i bude. Ali poznajući naše demobilizirane branitelje bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u svetom Domovinskom ratu to tako neće biti.

A ovi uhljebi iz reda sva tri naroda kojima je potpunom svejedno što se događa s najzaslužnijim sinovima države BiH i RH neka znaju jedno:
"O onom danu ne zna nitko. Ni anđeli nebeski ni Sin Božji,već samo Nebeski Otac" pa tako ni vi. A taj će dan doći i on će Vas stići ali će vam biti kasno jer ste sami odredili svoj put a on je kriv i krvav. Popločan je krvlju i suzama naših najmilijih Posavljaka, Varešana, Hercegovaca, Dalmatinaca, Zagoraca, Slavonaca, Ličana i Bosanaca koji nam vjeruju i koji će zajedno s nama protiv vas. Kada sučeva zviždaljka odsvira kraj ovog drugog poluvremena za vas se neće znati.