Život je vječan!

ljubuski.info

Nemojte biti doma, nemojte kuhati, nemojte spremati ovih dana. Izađite izvan svoga doma. Pokrenite se. Ne samo tijelom, nego i umom. Ovih dana kada nas svi trgovci i ostali ‘napredni’ svijet potiče na proslavu bundeva, poklonite si, uzmite si luksuz misliti svojom glavom i osjećati svojim srcem. Na tu avanturu povedite i svoje malene. Djecu i(li)  unučad, prijateljice i susjede.

Blagdan je Svih svetih. Vrijeme je za zaustavljanje vremena. Rokova i susreta. Dan je prelijep. Sunčan ili maglovit, svejedno je. Prelijep je. Blagdan je Svih svetih. Slavimo svece koji su proglašeni i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim življenjem bili dosljedni Božjoj riječi.

Mnogi će reći kako mislimo na svoje pokojnike ovih dana. Reklame nam već danima govore što trebamo činiti, koliko i kakvih lampiona kupiti, kakvo cvijeće ponijeti na groblje. Pravo je to trgovaca prodati svoju robu. Neki će sjesti u auto i jurišati od groblja do groblja ne bi li na svakom grobu ne samo svoje obitelji nego i poznanika upalili makar po jedan crveni lampion. Urodit će to jurnjavom i nervozom, traženjem parkirnog mjesta i osornošću prema živima. Ponekad mi se čini kako time pokazujemo kako nam je više stalo do mrtvih nego do živih. Ili do ispunjenja marketinških zadataka.

A vi nemojte činiti tako…, još davno, prije više od 2000 godina rekao je Učitelj. Potrebno je imati hrabrosti biti drugačiji od drugih. Slijedeći Učiteljevu riječ nudim prijedlog za ove dane.

Uzmite si vremena. Dok je magla ili loše vrijeme za izlazak izvadite svoje fotografske albume, obiteljske. Pokažite mlađima od sebe tko su ljudi koji su otišli u vječnost prije nas. I vi sami sjetite se onih lijepih trenutaka kada ste s njima mogli živjeti i zajedno se družiti. Ispričajte one važne sitnice koje nosite u svom sjećanju. Pokažite mlađima od sebe kako se poštuju pretci. Nemojte se bojati nasmijati, ispričati smiješnu dogodovštinu ili anegdotu. Smijte se radosno i opušteno. Blagdan je svih naših svetih. Kad bismo pošteno i malo dublje pogledali u svoju obiteljsku ili narodnu povijest pronašli bismo barem jednog sveca među našim pretcima. Možda je to naš djed ili baka, prabaka ili onaj susjed zbog kojeg smo se osjećali tako posebno. Možda je to onaj svećenik koji nam je u pravo vrijeme uputio pravu riječ i tako pomogao u našem odrastanju i sazrijevanju. Nismo mi slučajno ovakvi kakvi jesmo. Potražimo u svom sjećanju te divne ljude. Oni su sastavni dijelovi našeg života.

A čim vrijeme dopusti, cipele na noge, djecu za ruke i put pod noge. Cvjetić – sasvim mali – može biti puno veći izraz ljubavi od skupih dekoracija koje nam nude. Ponesimo ga s ljubavlju. Pođimo na groblje. I osmijeh! Ovih dana ne bi trebalo skidati osmijeh s lica. Slavlje je to života. Života kojeg smo mogli provesti zajedno u istoj obitelji, školi, mjestu, na istim zabavama, ali i onoga koji nam je zasad nedostupan, u kojem uživaju oni koje volimo. Istinska, duboka radost u osmijehu – neka vas ne uplaši! Smijete se radovati, smijete slaviti život. Bivši, sadašnji i budući. Sa svim tim osjećajima zahvalnosti pođite i na misno slavlje. Euharistijsko je slavlje zahvala. Hvalite i zahvaljujte Bogu radosna i vesela srca! To neka vam bude duboka potreba ovih dana.

Priuštite si šetati grobljem i s mišlju na pokojne susretati žive ljude. Uzmite si vremena popričati s djecom svoga poginulog prijatelja, zainteresirajte se što je s njima, što je s njihovim životom. Sjetite se zajedničkom molitvom njegovog života, ali ne ustručavajte se slaviti život. Ovo je dan kada bi radostan smijeh trebao odzvanjati našim grobljima. Radost zbog zajedništva onih koji su već otišli s nama koji još hodimo zemljom. Radost zbog obnovljene svijesti da smo svi mi Crkva. Svi mi smo jedna obitelj. Svi ovdje, premda u različitim dimenzijama vremena. Ljubav je ta koja prelazi granice smrti i koja nas sve spaja.

Možda će vas neka baka čudno pogledati, možda će vam netko suptilno reći kako nije zgodno smijati se na groblju, ali nemojte se pokolebati ljudskim strahovima i obzirima. Vi nemojte činiti tako… Smijete odjenuti odjeću veselih i radosnih boja, smijete našminkati lice i nositi osmijeh. Kako se ne smijati, kako se ne radovati susretu s dragim ljudima. Svakom godinom odrastanja poznajemo sve više onih čija su tijela na groblju, s kojima nas veže posebna spona ljubavi. Što smo stariji, to više volim ove svete dane u kojima je proslava života naših pokojnih tako opipljiva i zahvalna. Bez obzira što su već prešli granicu smrti, vrijedni su susreta, osmijeha, misli, pozdrava jednako kao i oni s kojima se na njihovim grobovima susrećemo.

Položite cvijet na grobno mjesto svoga oca, brata i prijatelja. Izrecite od srca molitvu zahvale za njegov i svoj život i pođite dalje u život. Ne, na ovome svijetu nismo sami. Ljubav je ona koja nadilazi čak i smrt. Vezom života s našim pokojnima vječnost postaje tako opipljiva.

Rastrošno živite u ove dane. Rastrošno u mislima, osjećajima, vadeći bogatstvo svoga djetinjstva, polirajući dragocjene trenutke sjećanja na ljude čiju ljubav smo primali i primamo. Time njegujemo svoju ljubav i predajemo je, ugrađujemo se u živote drugih. Rastrošni budimo u zahvalnosti Bogu za ljude koje je slao na naš životni put. Obilno zahvalni za sve darove uvažavanja i ljubavi koje smo primili slavimo Oca koji nas sve obasipa svojom ljubavlju.

Mislite svojom glavom, osjećajte svoje osjećaje, a Bogu izrazite zahvalnost. Ovo je lijep i svečan dan. Uživajte!

Lidija Domorad

Glas naroda

prekrasno napisano

Nashi su mrtvi oko nas nevidljivi cuvari, zalosno je da im na grobove donosite uvozno cvijeche i uvozne svijeche!
Sve tudje i sve otudjeno!

Miris cvijecha sa nashih livada i miris pitomih domachih svijecha nestao je, kao sto ce i nestati obicaji i tradicije Hrvatskog naroda!

cvice i suze darujemo svojima
sve je to njihova zasluga
ako budemo i mi dobri kao oni
nama ce neko nekada cvice i suze da pokloni

bog baca i cvijece u vatru kao i ljude i neciste dushe
vidi sta ti je pisano u bibliji
ovdje je jedan covjek zvao se gnjech naredio zeni prije smrti svoju posljednju zelju
nemoj cvijeche niti svijeche nishta nestavljaj na moj grob
nechu nishta da me gnjechi
da mogu lakshe izach iz groba kad me isus krist pozove sebi
bio je nevjernik atheista ali se isto nadao u uskrsnuche
izmoli svojim mrtvim 14 postaja kriza
ako budesh molio ili molila doziviti chesh ono shto nikad mislio ili mislila da se neche desiti
kroz tebe ce sve pocet da djeluje i viditi chesh kakop je molitva snazna i kako snazno djeluje
ako se uplashish trazi od boga da ti ukloni svaki strah
bog je rekao da ce svaku suzu utrt i svakog straha ce nestati

kriz=14=tko je rekao da boga nema psalm 14

mislim da je suze i cvice stvorio tata
ne ti i ja covik bez duse nemoze da zaplace
ako cvice nema svoju ulogu
zastu u crkve umjesto cvica nestavljate slamu

kako oblaci placu i kisha pada
suze su slane kao blagoslovljena sol
u ime suza svete majke i njenog preljubljenog sina Isusa Krista

universa je stara billione godina odkud bi taj tvoj tata bio tvorac te universe

nije tata samo moj tata i tvoj
meni je samo sto i ti naseg tatu nisi upozna
pricamo o istom bogu
jedni ga stuju drugi ga kasiraju
njega i njegovu majku
jeli tak il nije tak

Stavljaju i slamu ali kad za nju dođe red!
Polako zapadna,tzv.napredna mjerila dokidaju našu tradiciju jer mi im dopuštamo.
Evo pustili smo da nam dolinu sprovode naši pokojnika, imamo pogrebe ( tzv.brže,jednostavnije),smjesti ga u mrtvaru da čeljad ne umara( mogu jes ,pit,smijat,pričat) prisustvom jer sve to ne bi mogli da je on tu prisutan! Pod opaskom higijene,napredni stavova ,direktiva od viši instanca i to sve prihvaćamo!
Nismo se upitali dali time gubimo identitet,privrženos naj bližnjima?
Tradicija koju nam stari ostavili da i ne spominjem,nepismen naraštaj , stoljećima ugnjetavanja tim činima nam je ostavljao povijesni zabilješku svoje opstojnosti, kako će mi svojim unucima reći tu smo od stoljeća sedmog?
Ne treba odbacivati ništa pozitivno, ali ne uzimajmo bundevaške proslave te noći vještica jer sve nas to udaljava od naši otaca!
Pokoj vječni imali!

da nam mogu zabraniti zabranili bi i nasha groblja
po velikim gradovima svijeta grobovi se otkopavaju i kosti bacaju a drugima se ustupa pa sve tako 10-20 godina da se nemoze rechi vishe da je to vjecna kucha jer desetljeche nije vjecnost.
U drugim gradovima isto u sigapooro je skupo imati u zgradi grob nego spaljivaju i jadni narod baca u more
a u gandze rijeku se svaki dan spaljeni mrtvaci bacaju u rijeke i tu se kupaju i piju vodu svi iz reda a krave im setaju po balkonima kucha ko svetinja..
e pa svashta za vidjeti od sve kulture cijelog svijeta.

svima daj spokoj i mir gospodine

Svim pokojnim pokoj vječni daruj im Gospodine

Samo jednom se živi. Život je lijep i jedinstven. Iza svakog od nas ostaju samo djela. Ljubav i dobrota su vječni. Obilazeći grobove svojih najmilijih sjećamo se njihovih dobrih dijela u ljubavi.

Uzvishena bicha

Kitili se zaludjeni
grada moga kipom
kitili se, a nadali nisu
kojim gordim likom!

PjevaIi su
o pjevaIi su jezik roda moga
dicila ih snaga
i lipota tona toga.

Grlili ih vali
morskog stijega
zarilo ih sunce
sa zelena brijega.

Dicili se sto je lijepa
posrid hrama
svijetlom obasjana.

Zvonile im
gorde zvone
sumnjile ih
hude Tome.

Brzine li svijetla
skromnog zicha
hranila vas moga roda
iz dubine uzvishena bicha!
nk

Život je vječan!
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari