Matursko veče, ljeta '67.

skupna

U drugoj polovini maja u gotovo svim školama obavljaju se maturske večeri.

Nakon četverogodišnjeg školovanja, učenici završnih razreda pripremaju matursko veče kao izraz uspješno pređenog puta,dokazujući da su postali “zreli” za novi život. Učenici zakoračuju u svijet “velikih”. Kao odrasli i punoljetni dobijaju slobodu, koja je Božiji dar čovjeku.

Naravno,sloboda nije beskonačna i uvijek se treba boriti za nju. Maturskom večeri otvara se nova stranica u životu mladih, sa puno novih obaveza. ”Primanje” novih zadataka protiče u mladalačkom zanosu, sa ushićenjem i kako vrijeme prolazi dolaze nove i odgovornije odluke koje mjenjaju čovjeka. Nastaje takmičenje mladih u različitim oblastima i svi žele da ispune onu antičku maksimu CITIUS(brže),ALTIUS(više)FORTIUS(jače). Nakon toga se počnu obilježavati godišnjice mature svakih jubilarnih godina, ne više kao učenici, nego kao liječnici, profesori, advokati…”naoružani” novim iskustvima i spoznajama.

Moja generacija ljubuških gimnazijalaca /XI/ je imala matursko veče jedne subote u aprilu 1967 godine. Planom je predviđeno da se matursko veče održi u Sali Duhanske stanice. Već mjesecima smo se pripremali za tu večer,koja ostaje u pamćenju cijelog života. Danima smo pričali o “maturskom”, o nabavci haljina, cipela, odijela, košulja i kako ćemo izgledati u novom “ruhu” koje nismo nikada do tada,odjenuli i obukli.

Da li ćemo biti ljepši, simpatičniji, elegantniji? Koliko sati i dana se provelo pred ogledalom,kombinujući ovu bluzu,ove “štikle”,ovu boju? U svemu su učestvovali naši roditelji, koji su nas podsticali, bodrili kako da budemo ostvarenje njihovih snova, jer je malo naših roditelja prošlo kroz isti školski put, jer zbog II svjetskog rata to nisu bili u prilici.

Na časovima fiskulture smo vježbali ples pod “ravnanjem” našeg profesora Primorac Marka /Marke/. Kada je došao taj trenutak maturalnog plesa, mislili smo da čitava planeta gleda u nas. Zato smo strepili da ne napravimo pokret “viška”, kako se ne bi “osramotili”. Na maturskim večerima tih godina bili su prisutni i naši roditelji, što je danas nezamislivo. Mi to nismo osjećali kao “teret”, dok današnje generacije to smatraju nedopustivim aktom.

Na našoj “maturalnoj večeri” svirali su VIS “Garifuli”. Čitava dvorana je treštala u ritmu nove muzike. Stihovi ”Bebel, bebel o jeah”, ”Mramor,kamen i željezo” bili su na usnama učenika četiri razreda Gimnazije. Imao sam čast da maturalni ples “otplešem” sa dragom kolegicom Konjhodžić (Huse) Džemilom. Bili su prisutni profesori Primorac Marko, Plejić Ivan, Plejić Grozdana, Nevenka Blažeković, Hodžić Sabit, Nada Paradžik, Đuro Maričić, Martin Međugorac, Ana Lončar, Branko Rebić

“Znam da ste oni što lica svijetla i bijela
Koračate tamnim stazama života,
Kako biste osvjetlili put onima što
Zalutaše tražeći sebe.”

Zadovoljni i umorni napustili smo u zoru salu Duhanske stanice. Očekivala nas je sutradan, u ponedjeljak, maturalna ekskurzija - pravac Venecija!

I tada smo bili Europa!

Kemal Mahić, prof. [ ljubusaci.com ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari