Prljavom braku iz interesa između drskih, bezdušnih lopova u politici s jedne i ogromnog procenta socijalno sve beznadežnijih građana, s druge strane, došao je - kraj.
Bosanskohercegovačka varijanta "društvenog konsenzusa" između političara i Bošnjaka, Srba i Hrvata do sada je funkcionirala na sljedećem principu: prvi već skoro dvadeset godina imaju izborni legitimitet za pljačku, krađu i otimačinu, a drugi su zadovoljni što im "zaštitnici nacionalnih interesa" zauzvrat omogućuju da mjesečno primaju i po 60 ili 150 ili "čak" i 800 maraka...
Napokon, višegodišnjem tonjenju Bosne i Hercegovine i svih njenih građana koji ne žive od kriminala nazire se kraj. Problem ove države već odavno nije u tome što godinama tavori na dnu, već što konstantno tone a kraj tom propadanju se ne nazire. Da bi dotakli dno, tačku ispod koje se više jednostavno ne može tonuti dublje - to bi bio prvi i jedini uspjeh postojeće političke garniture, i one na vlasti i opozicione. Nijedno društvo, kao jedan dinamički organizam, ne može dugo stajati u mjestu. Konačno, konture tog željenog dna po prvi put se naziru i to ovonedjeljnim zaključenjem pregovora vlasti Bosne i Hercegovine s delegacijom Međunarodnog monetarnog fonda (IMF).
Tretirati zaključenje spomenutog sporazuma kao okončanje katastrofalne ekonomske situacije i dramatičnog pogoršanja socijalnog položaja sve većeg broja građana može samo onaj ko nije pročitao ili ne razumije uslove koje vlasti BiH moraju ispuniti da bi dobile kredit od 1,2 milijardi eura u predstojeće tri godine. Dovoljno je pročitati samo jedan preduslov IMF-a za realizaciju kreditnog aranžmana da bi se shvatilo da je drskim kriminalcima i neopisivim diletantima u vladama i parlamentima izdiktirana "smrtna presuda": već do kraja juna Federacija BiH treba skresati budžet za čak 414 miliona, Republika Srpska za 146 miliona, Vijeće ministara BiH za 40 miliona, te Distrikt Brčko za 10 miliona maraka! Suština ovog dugoročno neophodnog i dobrodošlog IMF-ovog "katul fermana" skrivena je u preciznom navođenju sektora budžetske potrošnje koji moraju biti srezani: plate i izdaci za javnu administraciju i transferi u socijalni sektor.
Kada je samo nekoliko dana prije općih izbora u septembru 2006. Parlament Federacije usvojio zakon kojim je desetinama hiljada demobiliziranih pripadnika Armije BiH i HVO-a omogućio primanje mjesečne naknade za nezaposlenost, rijetki su upozoravali da federalni i kantonalni budžeti taj namet jednostavno ne mogu izdržati. No, strah od izbornog rezultata u slučaju neusvajanja zahtjeva boračke populacije učinio je da za prijedlog zakona glasaju ne samo poslanici vladajućih stranaka, nego i opozicije. O čemu se radilo, najbolje je već nekoliko dana nakon izbora pred TV kamerama objasnio lider SDA Sulejman Tihić: "Znali smo da za realizaciju prava u koja boračku populaciju uvodi ovaj zakon nema osiguranih sredstava, ali je njegovo donošenje bilo u funkciji predizborne kampanje." E, cijena te kampanje i dizanja ruku Tihićevih, Silajdžićevih, Čovićevih, Ljubićevih i Lagumdžijinih poslanika za praktično neprovodiv zakon sada je došla na naplatu.
Ko će pred borce, radnike, penzionere... Naravno, da bi Federacija BiH izbjegla sasvim predvidljivi potpuni bankrot (situacija u Republici Srpskoj jeste bolja isključivo zahvaljujući novcu od prodaje Telekoma Republike Srpske i bit će bolja dok se taj novac ne potroši) nužno je da vlast obavijesti demobilizirane borce, nezaposlene, ratne invalide, članove šehidskih porodica, civilne invalide, penzionere, izbjeglice, porodilje, policajce, nastavnike, medicinske sestre, carinike, službenike... da ili zaborave na socijalna primanja i plaće koje su do sada imali ili da prihvate njihovo drastično rezanje iako već sada jedva "sastavljaju kraj s krajem".
U ovoj tački dolazimo do ključnog problema po vlast koja bi trebalo da ispuni preduslove za realizaciju sporazuma s IMF-om. Njega precizno opisuje dr. Fikret Čaušević: "I ekonomska istorija i ekonomska teorija i ekonomska praksa pokazuju da je ključni faktor za realizaciju ekonomskih reformi koje donose ekonomski napredak i smanjenje siromaštva moralni legitimitet osoba koje program treba da realiziraju." Ključni problem po današnje bh. društvo nisu drastične mjere koje je propisao IMF, već upravo ovo na šta ukazuje Čaušević. Drugim riječima: ko je odgovorni pojedinac iz vlasti koji ima obraza i moralnog legitimiteta da izađe pred radnike, borce, invalide, nezaposlene... i jasno kaže: "Vaša dosadašnja socijalna primanja i plate moramo ukinuti, odnosno, drastično smanjiti."
O kako se nemogućoj misiji za bilo kojeg od vodećih političara u Bosni i Hercegovini radi najbolje svjedoči bahatost ključnih državnih i entitetskih funkcionera u samo nekoliko posljednjih mjeseci, dakle, u periodu kada je svima na planeti, osim predsjedavajućem Vijeća ministara BiH, bilo jasno da ni naša država ne može izbjeći posljedice nezapamćene globalne recesije. Podsjećam, upravo u ovom periodu Nikola Špirić i Tarik Sadović su za svoje potrebe kupili budžetskim novcem nove Audije Q7, Sredoje Nović novog Land Rovera, Mirsad Kebo, Borjana Krišto i Spomenka Mičić nove Audije A6, Nedžad Branković novog Passata, a kupovinu Phaetona od 280.000 KM Sulejman Tihić je prošlog petka u emisiji BHT-a Crta objasnio sljedećim riječima: "Moj auto sada vrijedi samo 100.000 maraka, a kupljen je na leasing." I ko od pobrojanih "odgovornih" funkcionera ima obraza i hrabrosti da izađe pred demobilizirane borce ili 80-postotne invalide i saopći da će im biti ukinuta njihova mjesečna primanja od 150, odnosno 60 maraka?
Kraj braka iz interesa Društvene posljedice ekonomskog i socijalnog dna koje će Bosna i Hercegovina dotaći s pokušajem ispunjavanja uslova IMF-a u ovom času teško je prognozirati. Izvjesno je da Federaciji BiH prijeti potpuni haos. Generalna proba, na mikroplanu, vrlo izvjesnog razvoja događaja održana je krajem prošle sedmice u Zenici: svega 30 demobiliziranih boraca, nezadovoljnih što im kasne mjesečne naknade, obustavilo je saobraćaj na putu M-17. Duže od deset sati ključni magistralni pravac u Federaciji BiH time je bio paraliziran, a niko od nadležnih kantonalnih ili entitetskih funkcionera nije se usudio izići pred tu šačicu očajnika, a kamoli zatražiti od policije da omogući promet i ukloni demonstrante. Izlaz je nađen tako što su premijer Branković i ministar finansija Bevanda obećali isplatu naknada i promet je obnovljen. No, šta će se dogoditi kada uskoro na 30 ili 300 mjesta u Federaciji po 30 očajnika paralizira promet na drugim cestama, blokiraju državne institucije ili zarobe Tihićev, Kebin ili Špirićev vozni park, a Federalna vlada ne bude u mogućnosti isplatiti ono što građanima po postojećim zakonima pripada?
Odgovor ne znam, ali je jedna stvar izvjesna: prljavom braku iz interesa između drskih, bezdušnih lopova u politici s jedne i ogromnog procenta socijalno sve beznadežnijih građana, s druge strane, došao je - kraj.
Bosanskohercegovačka varijanta "društvenog konsenzusa" između političara i Bošnjaka, Srba i Hrvata do sada je funkcionirala na sljedećem principu: prvi već skoro dvadeset godina imaju izborni legitimitet za pljačku, krađu i otimačinu, a drugi su zadovoljni što im "zaštitnici nacionalnih interesa" zauzvrat omogućuju da mjesečno primaju i po 60 ili 150 ili "čak" i 800 maraka! Kako bi "mirna Bosna" mogla da bude da ovaj jedinstveni model može vječno trajati! Nedžad Branković bi bio ne samo dobitnik Zlatnog ljiljana već i Nobelove nagrade za ekonomiju. Nažalost, ili, ipak, nasreću - došao je kraj. Ili, ipak, nije? Tu je još uvijek neprodati BH Telecom? Hoće li njegovom prodajom, u najnepovoljnijim mogućim uslovima uzrokovanim postojećom globalnom recesijom, majstori iz vladajućih stranaka odložiti za koju godinu suočavanje s realnošću? Ako im to dozvole, građani Federacije i nisu zaslužili ništa drugo nego da Tihić, Čović, Kebo, Branković i slični kroje njihovu i crnu budućnost njihove djece.
Dr. Fikret Čaušević, ekonomista, ekonomski institut Sarajevo
Postoji opasnost da socijalni protesti prerastu u haos i anarhiju
Pravo pitanje je na koji način smanjivati izdatke, prije svega one za socijalne transfere. Postoji opasnost da će najlošije proći one kategorije koje su najmanje organizirane. Bojim se da će oni biti najviše pogođeni i da će se koplja ovih mjera najviše lomiti preko njihovih leđa. Tu je i pitanje javnih rashoda po osnovu troškova administracije. Sad je vrijeme da javna administracija pokaže svojim primjerom građanima ove zemlje da vodi računa o njima. Dakle, ja mislim da bi pravi potez javne administracije, prije svega mislim na ministre i njihove najbliže saradnike, te još više parlamentarce na svim nivoima vlasti, da snize svoje plaće u većem procentu u odnosu na smanjivanje kojem će biti izloženi državni službenici koji predstavljaju onaj produktivni, stalni dio državne administracije. S druge strane, mora se izbjeći linearno smanjivanje plaća svima, jer smanjivanje od 20 procenata i parlamentarcima i, recimo, policajcima, ne pogađa isto porodice i jednih i drugih. Naravno, postoji realna opasnost, realna prijetnja da socijalna eksplozija paralizira ne samo provođenje potrebnih mjera, nego i praktično funkcioniranje države. I mnogo jače države se suočavaju sa socijalnim protestima kada provode mjere kresanja izdataka za socijalne transfere, ali one imaju na raspolaganju puno moćnije instrumente ekonomske politike. BiH je zemlja koja je naglo liberalizirana u svim segmentima, a ima problem legitimiteta vlasti i problem nastao provođenjem loših ekonomskih politika zbog lošeg razumijevanja onoga što se u ekonomiji događalo posljednjih godina. E, sad, koliko će vlast biti sposobna da kontrolira i nosi se sa socijalnim pritiscima zavisi i od mjera koje će poduzeti. Važno bi bilo sprečavanje prerastanja socijalnih protesta u anarhiju. Ja se nadam da do anarhije neće doći, jer ona nikome ne može donijeti ništa dobro.
Dr. Nikola Grabovac, ekonomista i bivši ministar finansija Federacije BiH
Sporazum vlasti BiH s MMF-om je neprovodiv
Dogovor bh. vlasti s MMF-om o stand-by aranžmanu vrijednom 1,2 milijarde eura, prof. dr. Nikola Grabovac ocjenjuje neprovodivim. "To bi bilo isto kao kada bi vam ja rekao, naprimjer, evo idete sigurno na olimpijadu, ali ako preskočite uvis dva metra", kaže prof. Grabovac. "No, vi ne možete preskočiti tu visinu, jer je to nemoguće za vas."
"Sigurno je da treba praviti nekakve uštede na nerealnim troškovima. Ali, objektivno može se govoriti o nekih desetak posto u ukupnom budžetu, što znači da baratamo s nekih stotinjak miliona KM. Međutim, postavlja se pitanje kako će Vlada FBiH uštediti 414 miliona KM? To je praktično nemoguće. Dakle, MMF kaže: "Evo, dobit ćete kredit ako uštedite 414 miliona KM. Kako će Vlada to uštediti? Gdje može toliko skinuti? Evo, skinite s plata 20 posto i dobit ćete maksimalno 10 do 15 miliona KM. A kako ćete uštediti još 400 miliona?", pita prof. Grabovac.
On smatra da je rješenje problema na strani povećanja prihoda i zaposlenja ljudi, a ne smanjenja troškova. "Znam da će mi neko prigovoriti kako ćemo to sada ostvariti, povećati prihode i zaposliti ljude. Ali, ja to ne pričam tek sada, ja to govorim posljednjih deset godina", kaže prof Grabovac.
On smatra da novog upošljavanja i bez povećanja plata radnicima, te bez povećanja PDV-a nakon toga, nema ni izlaska iz ove krize. "S ekonomskom krizom se ne možete boriti štednjom, nego povećanjem potrošnje, povećanjem investicija i tako dalje. Ne kažem da sam za nerealnu potrošnju, nju svakako treba smanjiti, ali ne vidim kako će Vlada FBiH uštediti 414 miliona KM. Ko će sada uzeti novac od invalida i demobiliziranih boraca? Šta možete skinuti čovjeku koji ima platu 500-600 KM i četveročlanu obitelj. Prema tome, rješenje problema je prema meni na prihodovnoj strani, a ne rashodovnoj", dodaje Grabovac.
On kaže da ima mogućnosti i da se to uradi. Ukazuje na probleme visokih kamatnih stopa na kredite u bh. bankama.
Stoga prof. Grabovac ne vidi ništa dobro u dogovoru s MMF-om, jer smatra da u njemu nema rješenja ključnog sistemskog pristupa problemu bh. ekonomije, odnosno pokretanja proizvodnje i povećanja zaposlenosti.
"Sve ovo je jedna prazna priča. Nema ništa od svega ovoga. Ovo je samo bacanje prašine u oči građanima BiH. Kao, dobit ćete kredit ako smanjite budžetsku potrošnju za 414 miliona KM. I to samo u FBiH. A to je jednostavno nemoguće", zaključuje prof. Grabovac.
