Ratni put satnika Zvonke Vujevića (1)

ljubuski.info

Trebalo mi je nekoliko godina da skupim dovoljno snage i da otvorim veliku smeđu fasciklu, od tvrdog kartona, uvezanu prekriženom debelom špagom na sredini, s nespretno postavljenim komadom tvrdog pečata među špagama. Znao sam što sve ima u toj fascikli, nisam znao sve u detalje ali znao sam onoliko koliko me prije zanimalo. Tu mi je fasciklu predao u Ljubljanskoj bolnici dan dva prije bratove smrti djelatnik "Tigrova". Taj su dan bratovi suborci i prijatelji doznali od nevjeste Ivanke da mu se zdravstveno stanje pogoršalo, pa su hitno iz Zagreba njegovi Tigrovi došli u bolničku posjetu, s namjerom da se posljednji put, dok je još živ, zauvijek oproste. Prvo su ulazili u skupinama po njih nekoliko, zatim se u bolesničkoj sobi izmjenjivali jedan po jedan, a kad se na izlasku iz sobe jedan od njih zaputio prema meni pružio mi je tu uvezanu fasciklu. Pritom nismo izmijenili mnogo riječi, svi smo držali stisnute drhtave usne, a vlažne oči od suza bile su vidljive kod svih nas. Samo mi je taj rekao da je i on jedan od onih koji su pažljivo zapisivali ratni put moga brata, koji se nalazi u tim spisima kao i njegovih suboraca. Brat mi je nekoliko dana prije toga rekao da će mi netko od njegovih Tigrova uručiti te spise, koje trebam čuvati i slobodno objavljivati kad ja to odlučim.

Kad se Zvonko onaj dan opraštao od svojih suboraca, stanje mu se još više pogoršalo, a mene je okupirala jedna druga briga. Tiho sam zamolio medicinsku sestru koja je bila stalno u sobi da se raspita imali u blizini na raspolaganju ijedan katolički svećenik. Ona je odmah požurila da se raspita, a nas smo dvojica ostali sami u sobi. Kad je ona izišla, Zvonko je ispod oka sve zapazio i stade me odmah zapitkivati šta smo to nas dvoje tiho razgovarali da on ne može čuti?
Rekoh mu da sam joj rekao da želim da ti u posjetu dođe katolički svećenik, ako ima ijedan na raspolaganju. Zvonki je tijelo bilo slabo, ali njegove bistre oči i zdrav razum ostao je nepromijenjen.
Gledao me oštrim pogledom ravno u uči, usne su mu po običaju bile stisnute, znao sam još od djetinjstva da iza toga slijedi njegovo pitanje, a ja kao mlađi brat moram isti tren dati odgovor gledajući ga ravno u oči.
Oštro mi reče: "Što ti želiš da mene posjeti svećenik?!"
Isti mu tren odgovorim: "Zato što ti to zaslužuješ!"
Zvonko okrene glavu na stranu, malo se zamisli i onako iscrpljen umorno reče: "Dobro može, ali, neka svećenik bude Hrvat".

Medicinsko je osoblje dalo sve od sebe kako bi u Ljubljani pronašli katoličkog svećenika koji je Hrvat, bila su samo dvojica i oba trenutno odsutni. Ipak sam ga uspio umoliti da više ne odgađamo, već da sestra pozove svećenika koji je trenutno na raspolaganju. To se isplatilo, jer mu je još ostalo dovoljno snage da može o svemu porazgovarati sa svećenikom koji ga, ubrzo iza toga, dugo i temeljito ispovijedao. Napokon je na kraju ispovijedi svećenik otvorio vrata od bolesničke sobe i samo pozvao da uđe bratova žena i kćerka. Zvonko je postao potpuno smiren, temeljito se ispovjedio i pričestio, i, istu noć tamo iza ponoći pred zoru 25.5.2006 godine u Gospodinu blago preminuo.

Napokon sam odlučio javno objaviti dijelove ratnog puta svoga brata Zvonke, znam da zbog nekih osjetljivih detalja mogu snositi posljedice ali ja ih neću ublaživati, već ću ih doslovno prenositi kako su opisani u ratnom putu. Previše sam ponosan na brata i nastojat ću da mu ispunim želju, i da drugi saznaju koliko je Zvonko volio Hrvatsku!!

Uvod:

Zvonko Vujević rođen je 11. 05. 1950 g. u selu Humac općina Ljubuški, u kojoj završava osnovnu i srednju školu ( Gimnaziju ) te nakon koje 1969 g. nastavlja studij farmacije u Ljubljani. Zbog osnivanja prve hrvatske mise u Ljubljani 1969 g. tako i zbog drugih aktivnosti koje su okvalificirane kao hrvatski nacionalizam Zvonko Vujević je često pozivan na takozvane informativne razgovore, koji su bili osmišljeni kako bi ga isprovocirali i odvratili od studija, jer sin Pave Vujević pripadnika Pavelićeva Tjelesnog Zdruga i stričeva Ante Vujević (Crna legija) i Mate Vujević (Domobran ) - oba ubijena na blajburškim poljanama, ni po koju cijenu nije mogao završiti ništa do u zatvoru. To ga i snašlo na Božić 25.12.1972 g., kad biva zatvoren suđen na prvostupanjskom sudu, a nakon pritužbe javnog tužitelja i na drugostupanjskom sudu u Ljubljani (Slovenija).
Dio dokumentacije o navedenom sudskom procesu predao je imenovani načelniku SIS-a u I Gardijskoj Brigadi 1993 g., tada satniku Kreši Ljevaković.

Cijelo vrijeme od spomenutih suđenja do 13. 06. 1973 g. kad mimo volje mora u Sisak u vojsku, Zvonko Vujević se, svaki drugi dan, po nalogu slovenske milicije, morao javljati u postaju milicije na Rimskoj cesti u Ljubljani. Godine 1973. 21. 4. Zvonko Vujević se ženi Ivankom Balažek iz Lendave 13.6.1973 g. odlazi u vojsku 2.7.1973 g. rađa mu se kći Zvonka.
Po odsluženju vojnog roka u Sisku u devetom mjesecu 1974 g. Zvonko Vujević u Ljubljani radi najteže i najprljavije poslove i to na crno. Pokupavao je usput i studirati, što ne uspijeva jer sa ženom i kćerkom stanuje privatno u podrumskim prostorijama na Vodnikovoj 17 općina Šiška.

Iako živi u vrlo teškim uvjetima Zvonko Vujević je očuvao dostojanstvo i Hrvatstvo u svojoj obitelji, a prvo redovno zaposlenje dobiva negdje 1975 g. u jednom srednjoškolskom domu kao noćni čuvar.
Drugo zaposlenje dobiva preko veze u ŽGP - kao referent za opće narodnu obranu i društvenu samozaštitu - da bi nakon ukidanja iste u istom poduzeću bio raspoređen na mjesto referenta za socijalni rad i društveni standard, gdje radi do odlaska u Domovinski rat.
Tijekom rata u Sloveniji, Zvonko Vujević uzima 15 dana preostalog godišnjeg odmora kako bi pomogao Mariju (Boro) Naletilić iz Širokog Brijega selo Oklaji da se, kao vojnik bivše JNA ispred nosa KOS-u i Niških specijalaca, sigurno vrati kući. Iz iste vojarne organizira bijeg u ponoćnim satima, vojnicima pripadnicima Vojne policije JNA Draženu (Mican) Boti iz Ljubuškog i Beširović Fikretu iz Sanskog Mosta selo Modra, koje skriva u Ljubljani desetak dana - mijenjajući im više puta boravišta dok im nije uz pomoć načelnika Kompare Maria na odjelu za putovnice u Ljubljani osigurao putovnice i uputio ih sigurno u Njemačku kod njihovih roditelja.

Dan 4.10.1991. g. Zvonko Vujević napušta započetu gradnju obiteljske kuće u Istri kod Plomina (gdje je učlanjen u HDZ 20.4. 1991 g.), napušta mjesto referenta za socijalni rad i društveni standard u Željezničkom građevinskom poduzeću u Ljubljani, odvaja se od obitelji i na dan raketiranja TV tornja na Sljemenu 4.10. 1991 g. pristupa 6. bojni I Gardijske Brigade "Tigrovi".

Ratni put

Od 4.10.1991 g. do 11.10.1991. na Sljemenu tada tajnoj bazi Tigrova Zvonko Vujević prolazi ubrzane i naporne vojne pripreme u 6. bojnoj pod zapovjedništvom Kreše Tuškan.
U noći s 11. na 12.10.1991 Zvonko Vujević kao vojnik odlazi s postrojbom na vojni zadatak - preko Marinaca pokušavaju se probiti u Vukovar.
U ranim jutarnjim satima u Spišić Bukovici kod Virovitice biva skupa sa još 26 pripadnika ranjen, (ozlijeđen u glavu), te kolima hitne pomoći nakon sat vremena prevezen u Dom zdravlja u Virovitici. Iako se radilo o ozlijedi glave sa povećom posjekotinom iznad lijevog čela te o udarcu u desni kuk Zvonko Vujević odlazi iz Doma zdravlja u Glavni stožer obrane Virovitice kod gospodina zapovjednika Đure Dečaka, koji osigurava autobus kojim se 17 pripadnika 6. bojne I G.B. vraća u Zagreb, 9 pripadnika ostaje u bolnici a Zvonko Vujević tvrdoglavo, iako ošamućen, od ozljede nastavlja put za postrojbom.
Gradskim autobusom, istoga dana, stiže u Osijek. Po dolasku u Osijek 12.10.1991. g. u kasnim popodnevnim satima, kad je na Osijek vršen avionski napad, Zvonko Vujević je prisiljen prenoćiti u skloništu neke zgrade. U jutro 13.10.1991. g. pripadnici Osječke Vojne policije ha prevoze u Osječku bolnicu gdje mu snimaju lijevi dio glave i desni kuk te preporučuju ostanak u bolnici. Zvonko Vujević odbija želeći samo jedno - stići postrojbu, s njom se probiti i ući u Vukovar.

Poslije previjanja Zvonko nastavlja autobusom do Đakova te, istoga dana, 13. 10. 1991 g. iz Đakova pod punom ratnom opremom, autostopom, stiže do Ivankova. Iz Ivankova s jednom topničkom bitnicom stiže u Vinkovce koji su tog dana izloženi teškom granatiranju, te se sa spomenutom grupom sklanja u općinsko sklonište, gdje u zapovjedništvu gospodina Mile Dedakovića i gospodina Karla Gorinška osobno od spomenutih doznaje da se 6. pješačka bojna I G.B. nalazi u Nuštru, kod groblja prema Marincima i da će do tog odredišta biti prevezen s pripadnicima topničke bitnice iz 109. brigade, u prvi sumrak istoga dana 13. 10. 1991 g. što je i učinjeno.

Uz najveće nastojanje, da se kod Marinica spoji s postrojbom Zvonko Vujević te večeri zbog jakog neprijateljskog protunapada biva odsječen s još nekoliko pripadnika HV-a iz različitih postrojbi i skupa s njima, kroz kukuruze i minska polja, od noći 13. do 15.10.1991. g. uspijeva izići u Nuštar, gdje saznaje da su se postrojbe I. G.B. vratile u Zagreb te da je tim povodom došla zapovijed da više niti jedan vojnik ne smije napustiti Nuštar.
Iz toga razloga 15.10.1991. Zvonko se priključuje Dragovoljačkoj postrojbi iz Zagreba kojom zapovijeda gospodin Franjo Noršić iz Samobora. Do kraja 10. mjeseca Zvonko sudjeluje u obrani Nuštra koji je u to vrijeme bio i najžešće napadan tokom Domovinskog rata.

Krajem 10. mjeseca 1991 g. kad je oko Nuštra uspostavljena stabilna linija obrane, postrojba zapovjednika Franje Noršić dobiva odmor i odobrenje otići iz Nuštra u Zagreb. Tako se i Zvonko Vujević s istom vraća isti dan (30. 10. 1991. g.), te javlja u matičnu postrojbu na Sljeme.

Iako krastav po licu zaradi izuzetno teških uvjeta na ratištu u Nuštru, na kojeg je neprijatelj u drugoj polovici 10. mjeseca bacao i bojne otrove, koji su u obliku paučine lebdjeli po Nuštru. Drugi dan boravka u bazi nakon kompletiranja borbene opreme Zvonko Vujević odlazi u Banovu Jarugu, spaja se sa svojom satnijom i odlazi na prvu crtu ratišta prema Popovcu.

U prvoj polovici 11. mjeseca Zvonko Vujević postaje zapovjednik pješačke desetine u prvom vodu prve satnije 6. pješačke bojne….

(nastavlja se)

Krešo Vujević

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari