Kako je zbog imovinsko pravnih odnosa ili visokih cijena zemljišta vrlo teško doći do kvalitetnih većih površina za podizanje novih nasada vinograda, mnogi poduzetnici radije pribjegavaju kultiviranju šumskih i drugih terena na kojima se nikad nisu uzgajale kultivirane biljke.
Gledajući teške strojeve kako lome i mrve kamen, ravnaju i planiraju, izvode kanale za odvodnju i pristupne puteve, laicima na prvi pogled izgleda da je danas sve moguće, pa tako i da se na tako stvorenim supstratima može uspješno uzgajati vinova loza.
Možda je na ovim novostvorenim tlima moguće uzgojiti vinograd, ali je posve sigurno da su troškovi pripreme zemljišta, podizanja nasada a osobito budućeg održavanja preveliki.
U narodu bi rekli sve se može samo je pitanje cijene. Većina ovakvih novostvorenih tala u pravilu je vrlo siromašna, iako se prema podatcima navedenim u elaboratima o podizanju novih nasada to ne bi moglo zaključiti. Naime, tamo se prikazuje uglavnom samo kemijska analiza tla sa sadržajem humusa, kalija fosfora, kalcija idr., a ne navodi se da je aktivnog tla sitnice vrlo malo, ponegdje jedva 1 - 2% dok je ostatak kamen ili šljunak. Većina novih vinograda na novostvorenim kamenim supstratima neće se moći uzgajati bez odgovarajućeg natapanja, što je vrlo skupo čak i ondje gdje je voda blizu i ima je u izobilju.
Na novim vinogradima, podignutim na šumskim površinama ali i na klasičnim vinogradarskim podlogama uočeni su brojni problemi, među kojima posebno treba istaknuti eroziju, pripremu terena, kakvoću sadnog materijala, izbor uzgojnog oblika i zaštitu. Zaboravlja se da terasiranje i gradnja potpornih zidova nije bio nikakav hir starih vinogradara, već potreba na koju ih je natjerala nevolja, da od jakih i naglih kiša spriječe bujice i odnošenje plodnog tla.
Umjesto da se glede uzgojnih oblika, razmaka sadnje, obrade i agrotehnike štuju stoljetna iskustva domaćih vinogradara, ide se k modernim uzgojima koji će se u razmjerno kratkom roku pokazati neprimjerene uvjetima lokalne sredine.
Zaštita od bolesti , štetočina, zatim korova u mnogim novim vinogradima već sada se pokazuje kao nerješiv problem. Nisu rijetki novi nasadi u kojima je bolest potpuno svladala vinovu lozu. Razumljivo da ovako neprimjereno održavani vinogradi predstavljaju veliku opasnost za susjedne vinograde, što izaziva opravdano nezadovoljstvo njihovih vlasnika. Iako među njima ima bližih ili daljih potomaka tradicionalnih vinogradara, ova skupinu novih vinogradara karakterizira posvemašnje neznanje o vinovoj lozi i vinogradarstvu. Nepripremljeni ulaze u milijunski vrijedne investicije, u posao koji je tehnološki među najzahtijevniji u poljoprivredi. Sve njihovo znanje o vinovoj lozi koje su možda prikupili dolazi iz novina, s interneta, rijetko iz knjiga. Stručne savjete, ako uopće smatraju da su im potrebni ne traže od mjerodavnih stručnjaka ili iskustva domaćih vinogradara, već možebitno od osoba koje bi im mogle biti od pomoći ako traže kredit ili odgovarajuću novčanu potporu za podizanje nasada. Ili stručnu pomoć traže tek kad se suoče s ozbiljnim problemima u vinogradu. Osobito su nespremni voditi brigu o zaštiti. Mnogi ne znaju prepoznati najvažnije bolesti vinove loza,domaće sorte.
Ukupno gledajući nove vinograde vode nedovoljno obučeni i ponegdje neozbiljni poduzetnici, ne može se s optimizmom očekivati da će novi nasadi postati i ostati dobri i rentabilni.
Umjesto da država korektira ovu rabotu ona do grla sudjeluje u njoj.
Trebalo bi spriječiti neozbiljne vinogradarske poduzetnike da uzimaju velike povoljne poljokredite za podizanje nasada i time ugrožavaju istinske poljoprivrednike ili je važnije pod svaku cijenu povećati površine pod "vinogradima"???
