Zapadnohercegovačka šutnja

Već brojim dvadeset i drugo proljeće. Rođen sam u komunističkom sutonu. Produkt hercegovačke obitelji koja sad poput naše vrle države iščekuje svoju propast.

U odnosu na ostali normalni svijet, samo sam sedam mjeseci proveo u maternici – ostala dva u inkubatoru trošne mostarske bolnice. Neprocjenjivo iskustvo. I Hercegovina je dobila novo lice…

Kada ti ime postane "brand", s (ne)pravom možeš uživati u ležernoj činjenici da sve što progovoriš automatski postaje 'važno i relevantno'. To se događa sa sad već kultnim lingvističkim filozofom Noamom Chomskym. Chomsky je u jednom nedavnom razgovoru u maniri velikih filozofa lamentirao o uzaludnosti sumnje. Nije me baš oduševio...

Mi smo narod koji nikad nije volio sumnju. Drugim riječima, mi smo nezreo narod. Zlobnici bi rekli da smo narod sastavljen od kretena, morona i debila koji nam vladaju. Stoljećima smo, naime, dogmatski odgajani. Sumnjati nekoć u Jugoslaviju, nedavnu Tuđmanovu verziju Hrvatske te njezinog priljepka Herceg-Bosne ili, danas, u altruistične namjere naših vrlih političara – neoprostiv je zločin. Civilizacijska retrogradnost. Misaona blasfemija.

Zašto Hercegovina pokorno trpi i šuti?

Čovječe, Francuska je ne tako davno doslovno gorila. U Grčkoj je aktualna Vlada strepila pred naletom temperamentnih Grka. Hercegovina šuti.

Političari nas prave majmunima – svi šute.

Umno ograničena policija trenira strogoću nad običnim ljudima: mene se npr. može kazniti zbog nepoštovanja službene osobe, a Milanu se Lučiću tolerira parkiranje pred općinskom zgradom.

Polu-pijane se ljubuške maloljetnike "milicijski" maltretira dok se droga i prostitutke dilaju u Campariju i sl. neukusno opremljenim turbo-folk štalama čije vlasnike ljubuška policija drži na dlanu k'o Arapin kap vode. Opet se šuti...

Dok tajkunska banda s Mostarskih vrata cijelu hercegovačku političku kliku drži u šaci te kupuje, privatizira i rasprodaje Ljubuški – svi šute...

Općina Ljubuški opet zavlači sa studentskim stipendijama. Obećavalo se puno toga – ništa se nije učinilo. Ljudi zovu, traže, pitaju, ali opet se šuti. Možda bi jedan uvozni irački bombaš samoubojica bio idealan poticaj za konačno rješavanje ljubuškog besmisla.

Samo zreo čovjek sumnja. Robovi i djeca slušaju i prihvaćaju. Za zrelog čovjeka ne bi trebao postojati predmet koji ne bi mogao postati objekt sumnje: legitimno je sumnjati i u Boga (fach teodiceje), u obitelj, u vlastitu naciju pa, na koncu, i u sebe samog. Tako se raste, napreduje i razvija. Tako se gradi život na čvrstim temeljima.

Ako će zreo i emancipiran čovjek, kad je potrebno, dovesti u pitanje Boga, sebe, vlastita promišljanja i stavove, zašto onda nekakva politička opcija, gradska ili državna struktura te sve ono što očito ne funkcionira ne bi bila podložna skepsi? Naravno, na racionalnim, a ne na iracionalnim temeljima.

Ali, naravno, tko je vidio sumnjati u vrle političare, nadasve mudre policajce te altruistične studente! Mi, Hercegovci, smo u stvari jako fin narod. Kad vidimo govno, pravit ćemo se da ga ne vidimo. Ma nema šanse da će netko uprit prstom. Dapače, pravit ćemo se da miriše.

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad Zoki prekuca igricu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Marka po marka - televizija! Zoran Kolobara | hercegovina.info
ljubuski.info
Dobro nam je kakvi smo Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Ljubav i mržnja u službi krupnog kapitala Emil Karamatić | Republika
ljubuski.info
Prljavi novac Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari