Dok je Mamića ja nisam dinamovac

ljubuski.info

Neki dan mi jedan ugledan čovjek, i dinamovac, reče: „Opet nas je onaj Mamić iznenadio“. Ja mu rekoh da to uopće nije iznenađenje nego samo još jedna promocija rigidnoga primitivizma čovjeka koji očito pred mikrofonima i kamerama doživljava dilirij.

Što suvislo reći o Zdravku Mamiću koji se razgolićuje pred kamerama u zračnim lukama, koji psuje javno novinarima, koji javno priznaje kako vara ženu, koji se kune u Dinamo a „peva“ sve pjesme Zvezde i Partizana, koji nikada ne prodaje igrače a nitko u Dinamo ne ostaje…!?

Što se to događa u glavi osobe koja ne uspijeva funkcionirati okružena sviješću materijalnom i drugom moći? Trajna potreba biti u središtu pozornosti nije nepoznata pojava osobama iz javnoga života, ali ta pozornost bi ipak trebala imati svoje granice ispod kojih se ne meže i ne smije ići.

Mamićeve jugonostalgičarske izjave su uvreda svim dinamovcima, ako hoćete i hajdukovcima, koji su svojim rukama i glasom rušili istu takvu zločinačku tvorevinu – tamnicu hrvatskoga naroda.

Izjaviti kako je „Jugoslavija najljepša zemlja na svijetu“ graniči sa sljepilom i ludošću. Takve izjave ne bi se postidio ni Ivan Fumić. Da, ta Juga je bila „lijepa“ zemlja za poslušnike, doušnike, narodne otpadnike, udbine suradnike, partijske dužnosnike, ubojice hrvatskih imigranata, mučenike i ubojice fratra, progonitelje Stepinca, gušitelje hrvatskoga proljeće i studenskih pokreta…

Eto, Mamić kaže da je to lijepo i krasno, te da žali za takvom državom. Doduše, on kaže da „Hrvatsku voli najviše na svijetu“. No, tko to može vjerovati čovjeku koji, ako hoće da doživi „nešto za dušu“ sluša srpsku glazbu i divi se srpskome predsjedniku! Čudi, ili ipak ne, kako Mamiću čini čast razgovarati sa srpskim novinarima koji su svojedobno pisali kako Hrvati sami ruše Vukovar, kako sami ubijamo svoje vojnike, kako palimo Dubrovnik, kako Igor Štimac u ratu ubija i kolje a Ćiro Blažević vrši topničku paljbu itd.

Dobro je u večernjaku parafrazirao Milan Ivkošić kako je u Maksimiru „uskrsnuo“ Arkan.

Mamić se u dodvoričkoj akciji Srbima tako zanio pa spominje kako rado sluša i Mehu Puzića zaboravljajući pritom da je on Musliman i kao takav „dežurni“ neprijatelj velikosrpske ideje.Kao dinamovac, osjećam se posramljenim što na čelu kluba stoji čovjek kojem je „svetinja“ novac i bivša Juga, a ne Dinamo. Stidim se što navijam za klub čiji glavni čovjek stalno priča o Europi i Ligi prvaka, a u stvari, čezne za Balkanom. Često se pri Dinamovim euro porazima spominje ukletost. Ne radi se o ukletosti nego o nedostatku blagoslova i iskrene želje da klub bude ponos navijača, a ne privatna „birtija“ za zaradu i liječenje frustracija.

Zato, dok je Mamić na čelu kluba ne mogu se radovati uspjesima najdraže mi plave boje s kockicama na srcu.

Fra Mario Knezović

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad porastem, biću na proračunu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Ima li nam života ako "naši" ne pobijede? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Sustav veza i poznanstava Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari