Antikristi, masoni, ovi, oni ...

ljubuski.info

Cijeli tjedan slušamo o sporazumu iz malog mjesta Pruda, gdje su trojica ljudi pričala o sudbinama četiri i pol milijuna ostalih Hrvata, Srba i Muslimana u BiH.

Iz dva sata razgovora niklo je na stotine špekulacija, koje su se izrodile iz punih usta, osobito Dragana Čovića i Sulejmana Tihića. Tih četiri i pol milijuna ljudi, a osobito Hrvati, još niti danas nisu saznali kakvu su im sudbinu namijenili.

Diplomatska ofanziva Dragana Čovića i muslimanskih misionara se nastavlja. I Čović i ovi drugi najviše lobiraju po Zagrebu, Splitu, po samostanima i ordinarijima, a Narod dobrano zbunjen čeka što će se dogoditi.

Već se govori da je Ustav „nove“ države napisan i spreman za usvajanje, na kartama su nacrtane nove četiri regije. U Hercegovačkoj regiji bila bi i istočna Hercegovina, područje bogato jedino podzemnim vodama. U Sarajevskoj regiji bio bi dio istočne Bosne, u Tuzlanskoj, cijela Posavina i Brčko, a u Banjalučkoj cijela zapadna Bosna. Znači, Federacije i Republike Srpske ne bi bilo.

Ove bi regije imale svoje parlamente, a sudsku bi vlast činili Općinski, Regionalni i Vrhovni sud. I tako bi nastala neka država pod slobodnim imenom BosnoHercegoslavija s jakom središnjom vlašću u Sarajevu.

Ovaj zadnji tjedan mi je bio osobito zanimljiv pa sam s pojedinim akterima pisanja i crtanja karata imao zanimljive susrete. Iznosim neke od spoznaja prikupljene tijekom tih razgovora.

Postoji li sukob Tihić – Silajdžić – Lagumdžija?

Ovaj sukob, u svojoj biti, ne postoji. Sva trojica su za jaku centraliziranu državu, samo što je Silajdžićeva i Lagumdžijina centraliziranost ekstremna. I jedan i drugi i treći imaju, jednake ili bliske, znanstvenike – mentore iz intelektualnog Kruga 99 kojeg čine većinom profesori s sarajevskih fakulteta, ugledni još iz prijeratnog vremena, te svakako utjecajni u Europi i Americi. Tako ovaj „novi“ napisani Ustav nikako nije američki, već je cjelokupan „domaći“.

Muslimanska se narodnjačka i građanska politika uspješno nadopunjuju u težnji za jednim novim oblikom centralizirane države. SDA je „iznajmila“ jedan dio ljudskih resursa SDP-a, te u zajedničkoj suradnji, preko europeiziranih Muslimana, krenula u ofanzivno lobiranje za novi oblik države. Uz to Vehabijski su pokret počeli ozbiljnije kontrolirati. Silajdžić je puno uspješniji menadžer od ostalih na području Srednjeg istoka, ali koristi svaku priliku za traženje potpore i u Europi.

Lobiranje je ovog tjedna bilo na vrhuncu, a najveći lobisti su bili prijeratni komunisti – znanstvenici, danas malo liberalniji, koji svakako imaju starih prijatelja osobito u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. Glavno odredište ovih komunista iz BiH, uključujući i Dragana Čovića, bila jeHrvatska i Zagreb, jer je za njih bilo od osobitog značenja uvjeriti Sanadera, a poglavito Mesića i savjetnike, da je ovo prava prilika za Hrvate. Odgovor Zagreba je ukratko bio – Hvala na informaciji!

Muslimanima je bitno da ne potroše mnogo energije prilikom uvjeravanja Hrvata. Imaju kooperativnog Dragana Čovića. Prije nekoliko dana uvjerio sam se kako između priopćavanja Dragana Čovića i ovih muslimanskih komunista, koji lobiraju, zacijelo nema razlike. Čuo sam doslovno istu retoriku i gotovo istovjetne teze.

Kako Čović nema dovoljno velik mandat ispred Hrvata, težnja je da se preko HSP-a proširi slika hrvatske kooperativnosti, pa je tako napravljen i intervju s "pravašem" Zdravkom Hrstićem, koji je prije nekoliko dana objavljen u Večernjem listu. Cijeli intervju je, kako novinarski krugovi govore, autorsko djelo Miše Relote, glasnogovornika HDZ BiH, a glavna mu je poanta bila bezrezervna potpora Čoviću.

SDA i HDZ BIH ne žele širiti krug pregovarača i grčevito se zbog istovjetnih interesa bore da nametnu svoje značenje, oblik i sadržaj pregovora. Još su na putu s sastanka u Banjoj Luci javnost nespretno zasuli informacijama, koje u prvom trenutku nisu željeli priopćiti. Ali, pritisnuti ostalim liderima, morali su kazati više nego što su planirali i odmah potom krenuti u lobističku ofanzivu.

Za SDA i HDZ BiH, Dodik je, samo izoliran od drugih srpskih lidera, potencijalno dobar pregovarač, jer bi ga time izvučenog na „čistinu“, izložili europskom pritisku.

RS je za Srbe neupitna!

Dodik je nakon Banja Luke, onako nonšalantno, u svom osebujnom stilu dočekao izjave Tihića i Čovića. Prevedeno na nešto slobodniji žargon, istakao je kako, može nastaviti pregovore, ali nakon „javnog potpisa“ ove dvojice u kojem priznaju neupitnost RS-a.

Međutim, nije bio osobito uvjerljiv, pa je dobio pljusku od Ivanića i šefa SDS-a Bosića, koji ga je na posljednjem televizijskom sučeljavanju dobro „isprašio“.

Dodik, kao i Čović, na svom vratu ima sudske istražitelje, pa u SDA smatraju da za njegovu kooperativnost bit će dostatan pritisak Europe i Amerike.

Hrvati su potpuno polarizirani

Usprkos dogovoru i potpisivanju Kreševske deklaracije, Dragan Čović je krenuo u pregovore o novom ustroju BiH, mimo dogovora s ostalim hrvatskim strankama. On ima mandat samo manjinskog dijela hrvatskog biračkog tijela, a njegova nedovoljno izgrađena nacionalna svijest nije bila kadra donijeti zdrav i ispravan stav spram pozicije Hrvata u BiH. Njegova čudnovata komunistička prošlost nije ga mogla odvojiti od komunističkog miljea, bez obzira koliko on to želio ili ne.

Zanimljivo, da je nakon političkog vrludanja u protekle dvije godine, možda nakon dobre „ispovjedi“, zadobio potporu ponekih hercegovačkih fratara, koji su mu na proteklim općinskim izborima dobrano pomogli u pojedinim općinama postići bolji rezultat no što zaslužuje.

Fratarske procjene niti sada, nekoliko mjeseci od izbora, nisu jasne. Što su fratri kalkulirali i u čemu ih impresionira politika Dragana Čovića ni običnom čovjeku nije jasno, s obzirom na poražavajuću vladavinu u proteklih desetljeće i pol i loš položaj Hrvata u BiH.

Glavna Čovićeva oporba, Božo Ljubić, predsjednik HDZ1990 i Zvonko Jurišić, predsjednik HSP Đ-J, smatraju kako Hrvati samo zajednički mogu u novom ustroju BiH izboriti pravičan status.

S obzirom na nedoumice oko unutarnjeg ustroja i ustroja sudske vlasti, oko kojeg niti prudska trojka nema zajednički stav, obojica su oprezno i kritički prišli razgovorima u Banjoj Luci, naglašavajući hrvatsko političko zajedništvo, kao najveću snagu prilikom razgovora o novom Ustavu.

Točno je slijedeće: da se iz BiH iselilo preko 350 tisuća Hrvata, da su godinama pritiskani djelovanjem Visokih predstavnika, da su do 2006. godine svi hrvatski političari popuzanskom politikom doveli Narod u težak položaj.

Solistički istupi Dragana Čovića, s obzirom na njegov politički status slabe pregovaračke ličnosti, Hrvatima nepotrebno kompliciraju već težak položaj.

Ustrajnost u političkoj sebičnosti, ako je ona jedini razlog, u što ne vjerujem, ne može biti produktivna.

Stoga je neophodan hrvatski konsenzus spram Ustavnih promjena u BiH i proširenje kruga pregovarača, jer će samo tako BiH moći dobiti pravednu stabilnost.

T.B.

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari