Volite kad vas netko drži kretenom? Kad vam se, onako nadmoćno, smješka u lice i podvaljujući apsolutnu istinu sipa laži za koje i vi i on znate da su baš to – notorne laži? Kad, pritom, još i troši vaš novac, loše radeći posao za koji je dobro plaćen?
Njihove skandalozno površne i neiskrene ludorije izazivaju kod promatrača, osim zgražanja, i posvemašnju nevjericu.
Riječ je, naravno, o našim političarima koji sami sebe pokopavaju dosad nezapamćenom kanonadom pogrešnih odluka i još gorih opravdanja. Ovako površnu, nesposobnu i neiskrenu političku vrhušku nikad nismo imali. Ali uopće nema sumnje da će današnji političari ući u modernu hercegovačku povijest.
Njihovi će se primjeri ustrajno pokazivati nekim budućim vlastodršcima ne bi li ovi naučili kako se taj posao – ne treba raditi. Prethodnoj sam rečenici htio dodati i izraz "po mom skromnom mišljenju", ali to bi bilo prenemaganje i laž jer trenutno nisam skroman i ne smatram da je moje mišljenje skromno.
Neki dan čitam u "Dnevnom listu", koji inače ne čitam, imovinske kartice naših vrlih političara: ministar Božo Ljubić godišnje zarađuje 28 tisuća maraka, a ženina mu ordinacija vrijedi preko 250 000 maraka. Potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović godišnje zarađuje 24 tisuće maraka, a posjeduje auto od 30 tisuća maraka te je suvlasnik stana od 70 tisuća maraka i obiteljske kuće od 80 000 KM. HDZ-ovac Dragan Čović posjeduje kuću i stan u vrijednosti od 410 tisuća maraka, stan u Republici Hrvatskoj te još pedeset tisuća maraka u dionicama. Među "bogatije" političare spadaju još i Milorad Dodik, Jerko Lijanović, koji je, baj d vej multi-milijunaš, te Sulejman Tihić, Martin Raguž i Nikola Špirić. Ostali se vjerojatno još nisu stigli opariti.
Njihove su imovinske kartice dio selekcijskog korupcijskog plana te zanimljiva društvena igra. Nikoga nije briga za kartice u kojima rendgenskom (ne)preciznošću "otkrivamo" bogatstvo političkih moćnika. Teško je istinom ispuniti imovinsku karticu. Pogotovo kad ti imetak u nekoliko godina poraste za oveći postotak.
Zaista je zanimljivo popisivanje političke imovine, a pogotovo me veseli način pravdanja spomenutih dostignuća. Kad su imovinske kartice u pitanju, nije fazon napisati što imaš nego na koji si način stekao to što imaš. Oni očito ne shvaćaju da ukoliko nemaš legalni razlog kojim si došao do svojeg imetka onda si se domogao - krađom... Ti si tada lopov, a ne ugledni građanin koji je svojim radom došao da vrijedne imovine. No u Hercegovini ne postoji više dijete koje će reći caru da je gol. Ne postoji dijete koje će reći Čoviću, Dodiku i(li) Lijanoviću da je lopov.
Koliko se god to forsiralo, naši političari nisu najbolji izdanak naših naroda nego su obična starudija koja se uhljebila prije rata. Izuzev časnih iznimki, radi se o osobama koje smo mi učinili "ljudima". Radi se o osobama koje smo mi izabrali i koji su sve dok se voda nije zamutila bili - nitko i ništa. Oni su odgojeni od strane ex-jugoslavenskih oligarha koji s moralom imaju veze koliko i Severina s čednošću te koji su samo zahvaljujući medijskoj kontroli i političkoj nedodirljivosti bili u prilici kreirati principe koji uopće nisu održivi u toliko iščekivanoj demokraciji.
No nema smisla očekivati od sadašnje političke klike bilo kakve promjene koje bi bile plod razuma i umne spoznaje s obzirom na moralnu izvitoperenost istih, ali je za očekivati i nadati se da će nove političke snage postaviti i nove političke standarde koji će doslovno pregaziti ovo smeće hercegovačkog društva.
Kakav smo to mi narod? Kakav je to naš mentalni sklop? Sluganski? Maloumni? Tko nam je uzeo čast i ponos? Dopustili smo da političari, koje smo mi izabrali, - ali koji nas nemaju namjeru pitati za mišljenje - nekad ponosan narod pretvore u svoje vazale i sluge. Sram nas bilo! Svi bismo trebali dati ostavku. Mi smo ih izabrali.
Car je gol već duže vrijeme, a djeca su postala toliko lijena da bi i prst podigla, a kamo li istresla famoznu rečenicu.
