Postizborni labirinti: Gdje je mojih sto maraka?

Proteklih su nas mjeseci hercegovački politički megalomani bombardirali svojim ispraznim obećanjima, neukusnim plakatima i utopijskim frazama. Temeljiti svoju kampanju na pljuvanju drugih kandidata i vađenju prljavog rublja nesvjestan da ni tvoje nije kristalno čisto te zasnivanje programa na prošlosti umjesto na budućnosti vraća se poput bumeranga.

Rezultati su pred nama, ali najbolje nas tek čeka.

Mnogi tvrde kako su demokracija i pluralizam stigle u zapadnu Hercegovinu, no hercegovoj grudi još predstoji izvjesno vrijeme društvene katarze. Odakle bi trebali iskočiti mladi, sposobni i obrazovani ljudi kad je cijelo naše društvo u svojoj biti zagađeno i bolesno? Našu bi političku scenu jedino mogli osvježiti propali zagrebački studenti koji se gore jednostavno nisu mogli ili znali snaći te sad dolaze u Hercegovinu pomoći "jadnom i ispaćenom puku". Umjesto da idemo naprijed, stali smo.

Jedan od najvećih rezultatskih gubitnika ovih izbora je HDZ 1990. predvođen Božom Ljubićem. No, nekima se čini kako je ionako slab nivo demokracije njihovim radom i nastojanjem podignut na veću razinu. Želeći pobijediti, HDZBiH je jednostavno htio-ne htio morao ići uz bok svojoj "light" verziji. To ste vjerojatno slušali ovih dana. Ja takvo što neću reći.

I HDZ BiH i HDZ1990 su jedna te ista septička jama koja se račva u dva kanala. Često se može čuti kako je "mlađi brat" manje zlo od "starijeg". Alo? Zlo je zlo. Nema tu nikakvih ustupaka.



I ovi izbori su pokazali kako narodu nije bitno tko će krasti. Tko god osvojio vlast – puku se isto piše. Nikakva društveno-moralna vertikala ne može prekinuti ovaj začarani krug i očito uspješnu dobro uhodanu praksu. Da ova naša država imalo funkcionira kako bi trebala, onda bi HDZ-ov el presidente Dragan Čović već bio starosjeditelj u zeničkom KP Domu. To je naša bolest. I o kakvoj se demokraciji onda priča? Stara praksa i dalje ostaje. Puni džepovi odoše s vlasti, dolaze oni prazni koje BiH narod treba dobro popuniti.



E tek sad nakon izbora počinje trka: za četiri godine svog mandata treba skupiti onoliko koliko je potrebno za četiri života te osigurati svakom od svojih potomaka „merđu“ s dobrim felgama i mašala novčanikom. Razlog za slavlje nakon ovih izbora imaju samo pojedinci i njihovi pandani. Kako god okreneš: narod je uvijek donji. Nije ovo defetizam nego realnost.



Ljudi koji žive u medijskoj blokadi presudili su i u ovim izborima. Naš narod sve vijesti o politici i njenim previranjima uzima s hrvatske državne televizije, gdje Sanaderov HDZ rastura Milanovićev SDP. Tamo je HDZ pozitivan – kod nas nije. Za skandale općinskih vlasti čuje se samo u predizbornim kampanjama. Što uopće radi oporba cijelo vrijeme? Narod ništa ne zna. Televiziju skoro pa i nemamo. Dnevnim novinama upravljaju političari preko svojih marioneta.



loboda mišljenja je, do određenog stupnja, moguća samo na Internet portalima, ali za naše ljude Internet je usporediv s Bigfootom: svi pričaju o njemu – nitko ga nije vidio. Zahvaljujući Čovićevim i Ljubićevim manipulacijama priprosti puk je opet prešao žedan preko vode. Krajnje je vrijeme da se oporba aktivira.



Što se tiče ljubuške općine: HDZ 1990 se uopće ne može nazvati oporbom. Vodili su oštru kampanju u kojoj su stukli tko zna koliko proračunske love na avione, traktore, portale i Miroslava Škoru. Ne vidim razliku između njih i "stare" vlasti: em nose isto ime em su imali i mogućnost i priliku, no opet ništa nisu učinili. "Devedestka" je u ljubuškoj općini imala jaču kampanju nego svi ostali zajedno. Iza njih stoji Markan Zelić: čovjek za čijeg se vremena ništa nije uradilo. Skužajte. Jest. Postavio je rasvjetu i kante za smeće. I to šarene. Za nesuđenu ljubušku načelnicu Borku Herceg-Lukenda doslovno je izmišljeno rado mjesto u županiji pa se opet usuđuju pričati o nekakvom poštenju u zapošljavanju.



Po meni jedno od rijetkih pozitivnih iznenađenja jest HSP BiH, koji je pokazao znatan napredak i zaslužnu kvalitetu. Njihova kampanja je bila prilično korektna i skromna: teško ih se može optužiti kako su zlorabili proračunski novac. Kordić je, očito, pun pogodak, najugodnije iznenađenje ovih izbora te vjerojatna politička budućnost Ljubuškog, ako ne i šire. Pravaši bi trebali nastaviti s organizacijom stranke te posebno s privlačenjem kvalitetnijih ljudi, jer im lista za Općinsko vijeće, zahvaljujući lokalnim ljubuškim probisvijetima i šminkericama bez pokrića, nije ulijevala povjerenje.



No, bilo kako bilo...I ovi izbori su pokazali kako nekim zemljama demokracija pristaje k'o konju kravata te da narod zaista ima vlast kakvu zaslužuje.

Ivan Orleanski

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari