Slijedeći listopadski općinski izbori bit će prvi pravi demokratski i prepoznatljivo višestranački, na područjima gdje su Hrvati većina.
U svim općinama kampanja je u tijeku i krenula je mnogo ranije nego dosadašnjih godina.
Dosadašnji vladar u općinskim strukturama HDZ BiH «napadnut» je sa svih strana i teško će ovako star i oronuo izdržati demokratsku glasačku bitku. Ljubuški svakako nije iznimka, ali to je i jedino hercegovačko mjesto gdje je oporba, već i ranije s obzirom na politički trenutak dobijala zavidan broj glasova.
Sjetimo se rezultata HKDP-a i onih 25% glasova u vremenu mobilizacije Hrvata borbom za očuvanje vitalnih nacionalnih interesa, koji su se kasnije sveli na očuvanje privilegija samo jedne interesne skupine.
HDZ BiH nema velike šanse ostati na vlasti u Ljubuškom. Ustvari to je općinska stranka sastavljena od više interesnih skupina, a tijekom proteklih godina nadjačala je skupina Majića i Borasa kojoj je trenutačno na čelu sadašnji gradonačelnik Nevenko Barbarić.
Mecena ove skupine sve do umirovljenja je bio Vice Vukojević, koji je poznat po direktivama iz Zagreba kada je smijenjen nekadašnji općinski gradonačelnik Milan Šimić.
Naravno nisam zaboravio niti Ivana Brkića Ivića bivšeg ministra financija ŽZH kojeg uz ovu skupinu unutar HDZ –a BiH Ljubuški veže samo Nevenko Barbarić, koji je preko Ivića i došao do ove funkcije. Ova skupina ima i dva ogranka onaj Veljački i onaj Radišćanski, a iz nje strši i «posljednji mohikanac» iz vremena vladavine, žestoki komesar policije Gordan Bradvica.
OO HDZ Ljubuški zapravo je dosadašnje izbore dobivao zakonom izborne inercije.
Takvo stanje glasačko je tijelo učinilo bezvoljnim, nekako drogiranim, i kojem je time svaka nada za boljim hercegovačkim društvom bila samo nedosanjani san.
Ovaj odbor je zapravo jako neorganiziran. Proteklu izbornu kampanju vodili su unaprijed gubitnički. Sjećam se njihove strke onog nedjeljnog popodneva, kada su osjetili gorčinu izbornog poraza.
Za dobitak izbora nemaju velike izglede i pored toga što bi mogli koalirati. Zašto?
Prevelik je uteg kojeg čine financijske malverzacije (rezultati revizije rada Vlade i Ministarstva financija ŽZH na čijem je čelu bio Ivić Brkić, rezultati objavljeni u javnosti), korupcijske afere, nezakonito zapošljavanje državnih službenika, financiranje «brzih» diploma na srpskim i sumnjivim privatnim fakultetima FABUS, kao i diplome inženjera agronomije s Mostarskog fakulteta. I komesar policije Gordan Bradvica je diplomirao agronomiju u Mostaru, zajedno s nekolicinom namještenika, koji su po javnosti, bez polaganja ispita došli do diplome i postali inžinjeri agronomije s diplomom koja im osigurava visoki službenički položaj. Javnim pismom ovu potvrdu je iznio i bivši ministar MUP-a ŽZH Ivan Paponja, u kojem navodi da je Ministarstvo izdvajalo novce za stjecanje ovih diploma.
Kad se ovim diplomantima dodaju i diplomanti DIF-a , onda nam je akademska struktura vodstva općine globalno rečeno katastrofična.
Općina nema pravi dugoročni plan razvoja. Svi proizvodni gospodarski subjekti su propali, mala poljoprivredna obiteljska gazdinstva su na izdisaju isključivo zbog nestručne pomoći poljoprivrednicima, koji nemaju stručnu pomoć koja bi im dala usmjerenje kako organizirati proizvodnju u općini.
Pumpanje proračuna do velikih 11,5 milijuna KM, gdje nikada javnosti nije prezentirana prihodovna strana proračuna, služi isključivo za krpanje infrastrukture i neproduktivna ulaganja. To nas vodi vrhuncu gospodarske krize. Proračun se puni većinom kreditnim zaduženjima, te prodajom općinskog zemljišta.
Nadalje organiziranost općine i njenih službi je gotovo nikakva. Pravih organizacijskih pomaka još od komunističkog vremena nema, niti su utemeljeni stručni timovi koji bi eventualno radili na izradi znanstvenih temelja za razvoj općine.
Već više od desetljeća temeljna općinska aktivnost je izgradnja vodovodne mreže, što će biti i glavni predizborni adut HDZ-a BiH na izborima u Ljubuškom. Ova stereotipna priča o vodovodu, poljoprivredi i kanalima je preuzeta iz kraja osamdesetih godina, i žitelji ovog prelijepog kraja ovu priču slušaju već generacijama.
Naravno kada se nešto ne umije uraditi, onda rezultati izostaju.
Najveća stranačka alternativa HDZ-u BiH u Ljubuškom je HDZ 1990 na čijem su čelu Miljenko Bandur i Ivica Gašpar koji su oko sebe okupili iznimno mlad tim ljudi s zasluženim akademskim zvanjima, koji žele definitivno pokrenuti stvari razvoja općine s ove dugovječne mrtve točke.
Naći će se i neki oportunisti za ove moje rečenice, ali želim napomenuti da sam i ja rođen u ovom gradu i poznajem ih izvrsno. Oni nemaju mrlja na svojim političkim karijerama, a vladavina na nivou Županije i rezultati koje je vlast HDZ-a 1990 postigla u koaliciji s HSP Đapić-Jurišić daje mi za pravo. Oslonac na mlađe i stručne osobe unutar HDZ 1990 zdrav je i za samokritičnost u samoj stranci spram starijih članova koji se ponekad osjećaju nedodirljivima. Vjerojatno ste čitali slučaj Vinka Zorića i njegovih navodnih izjava, koje su dobile osudu u samoj stranci od strane mlađih članova.
Koliko mogu osjetiti način rada HDZ-a 1990 u Ljubuškom baziran je na potpunom poštivanju zakona i stručnom korištenju tih zakona, organiziranju stručnih timova koji općini mogu donijeti što bolji položaj u trenutku kada se BiH pokušava približiti Europi.
Naime, važno je znati izraditi programe razvoja općine , kako bi se što više koristili pristupni fondovi EU. Ovim pristupnim fondovima država BiH, RS, pa tako i županije isključivo mogu doći putem institucija Republike Hrvatske, koje već koriste ove programe.
Žalosna je činjenica da je HDZ BiH općinske i županijske službe davao osobama bez prave stručne spreme i onima koji su dobili diplome na sumnjiv način. Potpuno je suprotna činjenica s članstvom HDZ 1990, što je veliki razlog da im Ljubušaci daju svoje povjerenje.
Na posljednjoj tribini u hotelu Bigeste zadovoljstvo poljoprivrednika je veće iz razloga što namjeravaju imati potpuno drugačiji pristup razvoja ove djelatnosti koja je veliki specifikum naše općine.
Jedan dio glasova će svakako dobiti i HSP Đapić – Jurišić, koji možda i na općinskom nivou bude u koaliciji s HDZ 1990. Što može ponuditi ova stranka?
Ćane Primorac je zaslužni ljubuški domoljub čija je hrabrost svakome poznata, ali njegova stranka je u Ljubuškom kadrovski iznimno tanka. Za neki veliki rezultat zacijelo ne može biti dovoljna njegova karizma i dugogodišnji parlamentarizam u Sarajevu. Svakako da bi neki istaknutiji članovi iz Ljubuškog, da bi kod biračkog tijela stekli povjerenje, trebali promjeniti mjesto okupljanja i dogovaranja, jer im neka mjesta nisu primjerena. Ćani preporučujem da završi višu školu čime bi svoje iskustvo obogatio s čvršćim i smjelijim političkim nastupom.
Interesantnost slijedećih općinskih izbora mogla bi biti i Nezavisna lista poduzetnika Stanislava Mucića, kojeg već sada zovu «ljubuškim Radimirom Čačićem».
Međutim njegovu eventualnu kandidatutu već sada kvare priče o spašavanju općinskog HDZ-a BiH putem «već dogovorene koalicije». Smatram da on teško može zapostaviti svoj uspješni poduzetnički duh vođenjem birokratskog općinskog aparata, ali danas je sve moguće…
Ne vjerujem da bi njegovi izborni apetiti bili na 5-10% glasova, jer je Mucić osoba koja ide na sve ili ništa. Bez obzira na financijsku moć i druge političke resurse ne mislim da može napraviti pobjednički rezultat, a porazom bi se nepotrebno izblamirao.
Što je onda u ovom trenutku najvjerojatnije?
Svakako duga i borbena izborna kampanja, u kojoj HDZ 1990 ima veliku šansu da dobije najveću potporu glasača, koja mu donosi vlast, pa i iz koalicijskog partnerstva.
Mali je broj argumenata koje može ponuditi sadašnji gradonačelnik Barbarić i njegova stranka, dok s druge strane HDZ 1990 razboritom i činjeničnom kampanjom, boljim ljudskim resursima i organizacijom može efektno preuzeti općinsku vlast.
