Na današnji dan je 2010. godine preminuo je Martin Pero Boras. Rođen je 23. travnja 1955. na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji, a kao sedmi sin. Martinova rodna kuća je bila i svojevrsno stjecište društvenog života na Hardomilju. Pod odrinom ili uz ognjište bi se na dugo i široko razgovaralo, raspravljalo, "političilo", a ponajviše se na skrovit način govorilo o događajima s Križnog puta.
Već od malih nogu je rado išao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda je pohađao na Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški, gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu.
U završnim razredima osnovne škole je u svom duhu osjećao "strujanje prave plime glazbenih simfonija". Međutim, o tome nikom ništa nije govorio. Predmnijevao je da bi lako mogao biti ismijan i shvaćen kao čudak i zanesenjak koji je izgubio vezu sa stvarnim životom. Upisao se u srednju strukovnu školu. Nakon tri godine školovanja stekao diplomu automehaničara.
Koncem godine 1977. Martin je čvrsto odlučio pohađati glazbenu akademiju, a u tome je imao i čvrstu potporu svojih prijatelja s kojima se družio još u srednjoj školi, a prije svih od Zdenka Milasa.
Iako je imao i previše posla i obveza na studiju, silna energija i nemirna narav će "natjerati" Martina da se upusti u osnivanje grupe "Dar". Grupu je osnovao sa svojim starim prijateljima, a to su bili: Zdenko Milas, Mirko Prskalo, Antan Madžar i Jure (Juka) Vranješ. Kasnije je Antana Madžara zamijenio sada već pokojni Jozo Milićević-Galini s Lipna. Prije prvog javnog nastupa vježbali su skoro godinu dana u Domu sv. Ante na Humcu. Prvi put su nastupili na "sajmu" u Vitini 1982. u tjednu prije Sv. Ante. Idućih deset godina svirali su po mnogim mjestima, najviše u Čitluku, Ljubuškom, Posušju, Počitelju, "Mogorjelu" u Čapljini, i na skoro svim značajnijim javnim, pa i privatnim manifestacijama i festivalima. Nastupali su i u inozemstvu, a jedan od značajnijih nastupa je bio onaj u Kamp Linfortu kod Düsseldorfa u Njemačkoj.
Martin je 1986. godine diplomirao na Akademiji s odličnim uspjehom. Iste godine se oženio svojom susjedom Ružom Rupčić Antinom, s kojom ima četvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu. Te godine se zaposlio kao profesor glazbenog odgoja u Gimnaziji u Čitluku, gdje je ostao raditi do konca svog života.
U crkvi sv. Stjepana na Hardomilju je svirao na koru svoju posljednju misu na Božić 2009. Nakon toga više nije napuštao postelju. U srijedu, 13. siječnja 2010. u SK bolnici u Mostaru, nakon kratke i teške bolesti, u 55. godini života, umro je profesor Martin Pero Boras.
Profesor Boras je podučavao glazbu mnogim generacijama franjevačkih sjemeništaraca i novaka na Humcu, predavao u više škola, a uz njegovu pomoć i vodstvo djelovale su brojne glazbene sekcije u bratstvima FRAME u Hercegovini, pa tako i u Međugorju.
Posebno prepoznatljiv pečat prof. Boras ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra koji je animirao pjevanje na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju, te za vrijeme Molitvenoga dočeka Nove godine. Iza njega je ostala supruga i četvero djece.
Glas naroda
Pokoj duši mom dragom
Pokoj duši mom dragom profesoru i velikom čoviku. Dobro je znati da na nebu sija jedna "Pečine" zvijezda i obasjava naše životne pute. Bog ti bio vječna nagrada vrli moj profa.
Veliki covjek...
Veliki covjek...
Prijatelj iz ratnih dana
Prijatelj iz ratnih dana!Čovjek velikih kvaliteta!Takvih je danas sve manje!Počivao u miru!
Pokoj mu dusi.
Pokoj mu dusi.
Pokoj mu duši bio je pravi
Pokoj mu duši bio je pravi čovjek za ovakve komentare se živi progledajte današnje varalice
mogli ste spomenit da je i u
mogli ste spomenit da je i u vitini "odgojio" generacije sviraca mandoline i gitare i s njima organizirao koncerte i mise. legenda od covika
Ljubuski u meni pjesma
Ljubuski u meni pjesma