Crni vrhovi - istinita ratna priča nastala na temelju poznatih događaja

ljubuski.info

Tama se polako uvlačila u cijeli grad iako su vrhunci okolnih planina još bili obasjani suncem. Šumarci po strminama i brežuljcima počeše gubiti zlatnožutu boju, te po redu poprimiše obrise tamnih silueta. Prozor je sablasno izgledao u to doba večeri; puste ulice, razasuto staklo i elektro vodovi svuda po cesti, a tek neki čudan miris paljevine koji je u valovima lebdio u zraku. Odozgo sa uzvišenja prema Makljenu vidjelo se kako u tami nestaju nizovi zgrada i svaka ulica. Ne može se riječima opisati sumorna slika grada bez struje i ulične rsavjete, grada kojeg pritiska tama i koji uranja u još jednu neizvjesnu drhtavu noć. Slike se naglo smjenjuju, u daljini se ništa više ne vidi, tama je osvojila i vrhove planina, još ime se samo njihove siluete ocrtavaju na kristalno plavom noćnom nebu.

Nije tama obuzela baš sve, tamo na onom uzvišenju sa desne strane krivudavog puta koji vodi uz Makljen, ispred Pervizovih kuća gorjela je logorska vatra. U dvorištu među šljivicima vatra je gorjela dan i noć, nije se nikako gasila, u noći je bila toliko izražena da se vidjela iz središta grada. Mi smo iz Ljubuškog doputovali nekoliko dana prije, tu smo zatekli logorsu vatru i isti broj ljudi oko nje. Po danu bi njihov broj oko vatre varirao, a po noći su svi bili na okupu - njih dvanaest. Naravno da smo znali kako se radi o posebnoj borbenoj skupi mladih ljudi koji strpljivo čekaju pravi trenutak kad će ih pozvati da krenu u vojnu akciju. Ponašali smo se kao da te ljude ne primjećujemo, mada nam je svaki pogled letio prema njima, svaka pomisao na njih ledila je krv u žilama. Nisu ostvarivali poseban kontakt sa okolinom, djelovali su tiho i samozatajno. Jedino je naš logističar povremeno stupao u razgovor sa njima. On bi im redovno nosio kavu ili čaj, uzput bi pokupio i njihovo prljavo posuđe pa bi ga skupa oprao s našim. Logističara nisam želio zapitkivat mada sam jedva čekao da nam prenese svaku informaciju vezanu za njih, za te mlade ljude o kojima ovisi neka skora ratna operacija.

Prozor moje sobe, u kojoj sam povremeno boravio, gledao je u logorsku vatru, tako da nisam morao po noći paliti bateriju ili voštenu svjeću; svjetlost vatre bi cijelu noć titrala po plafonu i zidovima sobe. Često sam kroz prozor iz sjene promatrao te ljude i razmišljao o njihovoj sudbini. Pitao sam se imaju li ikoga u svojim obiteljima da ih može posavjetovati, i znaju li uopće njihovi u kakve su opasne radnje uvučeni? Nikako nisam mogao shvatiti kakvi su im bili motivi pa su tako daleko otišli. Zar im nije bilo dovoljno ispuniti svoju domoljubnu dužnost na jedan manje opasan način? Moje su poštovanje sigurno zavrijedili, zato bi svako jutro rano ustajao da vidim jesu li još tu oko vatre ili su već otišli u akciju.

Svako nam je malo logističar prenosio strašne spoznaje vezane za njih. Saznali smo da se namjerno prilagođavaju noćnoj budnosti, zato po danu često spavaju kako bi im se organizam privikao na noćne aktivnosti. Jedno sam se jutro rano skočio da provirim kroz prozor, na mjestu gdje je gorjela vatra stajala je samo velika gomila žara bez plamena. Tu su noć otišli i više ih nikada nismo vidjeli. Od logističara su na odlasku zatražili da im donese nekoliko prvih zavoja i samo su mu rekli da su Lašvanci.

Danas, nakon 22 godine, ne mogu se sam sebi načuditi kako su mi sve te ratne slike još žive pred očima. Dubok je ostavila pečat upravo ona logorska vatra u meni i mojim suborcima, te ratne jeseni/zime 93. godine u dvorištu Pervizove kuće. Nije proteklo dugo vremena, još se nije ohladio niti pepeo iste vatre, a mi smo je ponovno rasplamsali. Sjedili smo oko nje dugo u noć i proučavali ratnu kartu nepoznatih položaja ispred naših bunkera, tamo duboko među neprijateljskim položajima.

Zapovjednik naše satnije u tajnosti je pravio popis dragovoljaca za jednu vojnu akciju koja je trebala usljediti za nekoliko dana. Ja sam se zadnji prijavio i dobro sam razmislio što sam tako odlučio. Na popisu su već bili svi oni sa kojima sam tih dana djelio i dobro i zlo. Jednostavno nisam mogao sebi dopustiti da im uskratim svoju pomoć i iskustvo u poznavanju ratnih položaja koje sam tih dana pažljivo upoznavao čitajući vojne karte.

Nije nam preostalo puno vremena za bilo kakvo odugovlačenje, zapovjednik nas je pažljivo upoznao sa složenom ratnom operacijom i s onim djelom operacije koji je povjeren nama. Uglavnom, Ljubušaci su preuzeli odgovornost izvršenja brzog pješačkog napada na Crnim Vrhovima u pravcu ispred svojih bunkera. Planirano je da Ljubušaci rano u zoru krenu prvi u napad. Kretat ćemo se u tri borbena pravca, a glavni cilj bio je brdski prijevoj koji je na karti nosio ime "Beškotine".

Tih sam dana suborcima, uz logorsku vatru, objašnjavao da brdašce Beškotina vidimo u daljini ispred naših položaja, ali kad u ono jutro krenemo i siđemo u šumu među ostale manje brežuljke; - Beškotine se više neće vidjeti, morat ćemo ih potražiti zahvaljujući položaju i konfiguraciji ostalih brežuljaka koji nam se nađu na putu.

Napokon je pala odluka, vojna akcija kreće rano u zoru!

Za mene je to bila jedna velika životna prekratnica, pred očima nisam ima nikakvu budućnost, samo sam osjećao nekakvu konstantnu sadašnjost i zadatak u kojem moram dati sve od sebe.

Na cesti ispred Pervizove kuće stajao je parkiran civilni kombi, dali su nam ključeve nekoliko dana prije i odlučeno je da njime u strogoj tajnosti napustimo Prozor. To rano jutro sve je teklo po planu, u tišini smo se dovezli u Sićaju. Tu smo zavezali ratne trake, bijelu na lijevo a plavu na desno rame, i popeli se pod ceradu na vojni kamion. Gore na Crnim Vrhovima sve je bilo već spremno, još se čekalo samo nas.

Dočekalo nas je stotinjak Ljubušaka, tu su čekala i dva sanitetska vozila i sanitetska ekipa sastavljena također od Ljubušaka. Jedan od kordinatora ratne operacije T.T. stajao je pored vozila veze i dao znak zapovjednicima da naglas, pred svima, još jednom pročitaju svakog od nas pod punim imenom i prezimenom. Naš zapovjednik, naše 1. borbene skupine, nakon što je izgovorio svoje ime i prezime, prozvao je mene i rekao da sam ja njegov zamjenik. Tih sam proteklih dana stalno vježbao svoj unutarnji duh, bio sam spreman na sve šokove i iznenađenja koja će usljediti. Tako sam uspio obuzdati i ove zapovjednikove iznenađujuće riječi, nekoliko trenutaka samo su mi zujale oko ušiju i nisam ih želio spustiti u srce da nebi izazvale bilo kakve emocije.

U našim pripremam nismo uopće raspravljali o zamjeniku, jer zamjeniti zapovjednika ne znači da se on umorio pa mu treba zamjena, ta je zamjena značila ako on pogine ili bude teško ranjen.

T. T. je naglasio da u prvim satima akcije strogo koristimo šifrirane poruke, i da drugi dio akcije kreće u trenutku kad se začuje naša pucnjava. U drugom dijelu akcije kreću ramljanske postrojbe koje su na našem desnom krilu. Ramljanska pješadija će krenuti skupa sa svojim tenkovima, a njima je zadatak osvojiti brdski masiv Zavišće, kojeg od Beškotina dijeli samo jedna udolina.

Na obzorju daleko ispred nas,već se uočavao blagi plavkasti luk, on je najavljivao skoro svitanje. Naše su sve tri borbene skupine, nas svega skupa 27, u tišini i polako krenule sa zapovjednicima na čelu. Silazili smo niz padinu u formaciji "tri klina", a iza nas su ostali naši položaji i suborci u mukloj tišini i isčekivanju….

(... nastavlja se)

Krešo Vujević

Glas naroda

bolan kreso okani se pisanja o vakufu vidis da hapse sve hrvate koji su bili u ratu

ja san bija u vakufu 4 puta spava san u kući od jedne babe čija su dva sina hrvati su svo vrime bili u austriji i nisu tili doć e sad ljubušaci zapitajmo se jesmo li stavljali glavu u torbu za lučiće brkiće barbariće vukšiće i ostale koji sj.baše naš grad

E moj Krešo taj T.T. Tomo Tomić je unovčio svoju uniformu koliko je para uzeo narodu da mu nešto lažno potpiše a ti sanjari i dalje

Šta ti pričaš T. Tomič je najčasniji zapovkednik što smo ga imali

napisi nesto kreso i o tome kad radiscani odose sa crnog vrha a osta devet probojana.znas li im imena?

bolje da se ne zna zavrsit ce mo u buksi

Evo to ste vi.
Konačno se da isčitati od ova gore prva 4 komentara tko i što želi.
Vi što odmah pišete o glupostima ste ili platili to što pišete ili ste tim što ih spominjete pomagali u tim navodnim rabotama, drugačije to ne bi pisali.

Krešo kao što sam na zadnjoj tvojoj kolumni napisao piši o ovom, netko treba početi, troja, poviejst antička, rimska sve je to lijepo, ali ovo je ono što nam se gubi i što su ljubušaci radi ovakva četri razmišljanja gore napisana u komentarima, zaboravili pisati i pričati.
Mogu svi žaliti što nisu bili sa ljubušacima, nisu ljubušaci imali novinare kao što ni danas nemaju da pišu i prate njihovu borbu, zato ljubušška djeca, mi mladi ne znamo puno o ovim pričama.
Nije Krešo sam bio, zato se ugledajte na njega i krenite pisati o svojim događajima.
Krešo vjerujem da je onaj svećenik što ti je rekao da pišeš o Tomi, stariji i da bi mu mogao slati ove priče, on će ih sačuvati za vječnost ;)

Radi nas mladih nemoj i nemojte prestati o ovom pisati, nije to radi mržnje ne daj Bože, nego da znamo i upamtimo ono što su naši roditelji prošli, a o čemu ne pričaju.
Pravi branitelj neće pričati o svom zapovjedniku loše, neće jer ga pozna iz najboljih dana, a ovo poslje što se dogodilo je neka tema o kojoj možete raspraviti i sa samim TT
Naravno ako imate hrabrosti javno govoriti.

Slika korisnika Krešo

Da odmah pojasnim neke stvari: Ja i moji suborci ne pripadamo "zaboravljenim braniteljima", mi pripadamo skupini izbrisanih branitelja!!!
Ovo o čemu pišem ne postoji nigdje zabilježeno. Ja sam pokidao troje vojničke čizme po brdim i bunkerim, prošao sam kroz svetri ljubuške bojne i iz rata nisam nikad ništa iskoristio, - nisam kući donio niti onu konzervu koju sam sljedovao, izvadio sam je iz rusaka svaki put i ostavio na terenu. Ovo pišem zbog svojih suboraca i poštenih ljudi, mnogi znaju da sam zadnju godinu ipo rata proveo na funkciji časnika, - nikad nisam išao provjeriti je li mi to uopće upisano. Meni je bilo ispodniženja da se uredam među dezertere i da čekam i tražim razne povlastice.
Cijel rat su sjedili u stožeru oni koji su morali voditi evidenciju o svima nama, - sve nam je to trebalo doći na našu kućnu adresu.
Zamjeram svima onima koji su nakon rata ostali profesijonalno obnašati funkcije vezane za ljubuške branitelje, - oni znaju u glavu svakoga od nas i znaju da nismo ostvarili nikakva prava. Meni je trebalo dugo godina da smognem snage pisati o istini koja je izbrisana, - može biti i dalje izbrisana ali neću dozvoliti da ostane zaboravljena.

Krešo

Zaboravih napisati da mi je krivo što se nastavlja :)
Tko će čekati, ali vrijedi. Za svaku priču i opis događaja o ljubuškim ratnicima se isplati čekati i čitati.
Vi ostali komentatori, sudjelujte u komentarima i pisanju ovih priča.
Ako si bio sudionik, napiši svoje viđenje, nemoj pisati ostao ovaj, onaj, ma dajte jednom gurajte svi u jedno.
Radi nas mlađih pričajte i pišite, okanite se prepucavanja na ovoj temi.
Uživajte u prenošenju istine na nas mlade, pričajte o tim danima, jer gledajući današnju situaciju, ljubušaci nisu nigdje bili, nisu ništa radili, nisu zaustavljali JNA, nema ih nigdje, zašto?
Jer ste svi krivi

Da se neko raduje sto je isao da pali tudje kuce daleko od svoje tesko je shvatiti.
Isli ljubusaci oslobadjat bosnjacka sela od freza,pojecih motora,motornih pila, auta i traktora. Nema dobra i nece ga biti vjeruj te mi. Svjedokom sam kad su pali Tasovcici tada se pljackalo nemilice samo tada srpske kuce. Ovi sto su pljackali stavljali su svak na svoju kamaru. Mali Ivan Sunjic je ima dobru kamaru a brat mu Mladen je dotira kamion sto je municiju dovuka i tovarili su sto se moglo pokupit. Kuci im pomaga istovarat i Koso. Mogo bi Kreso malo i o ovim dogadjajima pisat. Kako se pljackalo i palilo sve u ime ljudstva?!

i kako su završili ti koje si nabrojio ?
jadan si ti kad se uspoređuješ s takvima, ali ne kaže se džaba što ovca ležeć vidi...
vidjeli smo neki dan požar na miletini nikog iz studenaca da gasi sutra dođe požar u studence toliko o tome što su ljubušaci radili u vakufu

Ti piši o tome.
Ustvari, zašto generaliziraš?
Ako ti je netko u obitelji [ * neprimjereno * ], jesi i ti [ * neprimjereno * ]?
Imaš sudstvo, policiju, zašto si dopustio toliko godina šutnje i nisi o tome govorio gdje je trebalo?
Evo na sva ova pitanja nemoraš dati odgovor, ali bar ako već nešto znaš imaš anonimnu prijavu, pa prijavi brate mili, zločin bilo kakav nikad ne zastarjeva.
Treba li radi "loših" iskustava blatiti i zaboraviti sve pozitivne priče o ljubuškim braniteljima?
Jesu ljubuški branitelji išli ginuti radi tebe i takvi?
Gdje si ti uopće bio u zašto si tu bio, kada si sve to stigao gledati?
Ne ulazim u to jeli to istina, ne znam, nisam mogao tada tu biti, ali danas znam i želim čitati čuti priču o ljubuškim braniteljima, kako Krešo gore napisa zaboravljenim braniteljima.
Svi okolo pričaku svoje priče, prave filmove, a vi ulićete sa takvim komentarima tko zna odkud i s kojim ciljem.
Svima trenutno odgovara nejedinstvo branitelja i šutnja iz slavnih dana ljubuških branitelja.

Ja sam bio na 21 terenu nemam ni mirovinu kamoli invalidninu mi koji smo išli na teren i napuštali svoj dom znamo što je tko radio a vi koji nigdje niste bili a komentirate gadarije ima da vas bude sram do kraja života takođe mislim i na sve lažnjake od vas su gori samo privatizacijski štakori i ratni profiteri

Pa moj "ratniče" invalidnina se dobiva ako si ranjen,a mirovina za ono što si radio.
Po tvome komentaru vidim da je kod tebe kao i kod većine i to obrnuto.

ti nikad nigdje nisi bio pa mi te žao lijepo je bilo sa svojim narodom podijeliti teške trenutke za mene je najnormalnije da ranjeni imaju invalidninu a radnici s dovoljnim brojem staža i godina mirovinu

...nekaki...ovo se moglo jednostavno rjesit,ko republika srbska.....po godini provedeno u ratu 50 km mjesecno..4 god.200 km,ko invalidnina.al jok...pokupise zapovjednici pare....al bjezat ce.......................

....ja sam samo jedan teren falio...i mogu ti rec da je bilo lipo sa svojom ekipom ici...fala bogu nije nas zadesilo kosto neke....volim sto sam prosa sve to...nemore mi niko nista reci a ja mogu svakom

Pikotić je dobivao plaću od Općine 16 godina a n i š t a nije uadio za branitelje,najveći promašaj ko ga je postavio ili je izabra sam sebe!

Počinitelji trebaju za ovo kao iza sva druga zvjerstva nad civilima i zarobljenicima odgovarat iako presporo ide pravda će ih stići kad tad

Bože sačuvaj i ništa više.

VETERANI 317 SBBR HEROJ GRADA Odgovaraju zamjeniku satnije da je bila velika greška uopšte dolazak u našu z/o Crni vrh - Zavišće - Branovac - Maćkovac - [ * neprimjereno * ]ske - Relej - Stublić - Krć .Bile su to velike bitke za Domovinu BIH .Pozdrav Domovini do pisanja istine u knjigih : Što smo uopšte dolazili iz Hercegovine na Vrata Bosne

Krešo samo nastavi pisati, a mogli bi se i komentatori pridružiti.
Što se tiče "zločina" bar mi u Ljubuškom smo shvatili i naučili da kod njihove priče nikad nije istina ispričana.
Nitko u ratu nije bio bez grijeha i to nikog ne opravdava, institucije trebaju raditi svoj posao ali ne po nacionalnoj osnovi kao do sada.

31. jula 1993. godine, pripadnici HVO-a su iz Srednje škole u Prozoru izveli 54 Bošnjaka u živi štit na Makljenu,Crni vrh, gdje su mučeni, a potom većina i poubijani.

Dio zarobljenih se uz puku sreću uspio osloboditi iz živog štita. Jedna grupa je preživjela, dok je par njih nestalo, pa im se ni dan danas ne zna za trag.
znamo i mi a znati i vi kakvi ste heroji i branitelji bili.............

Bio sam premlad za rat ali me zanima i rado citam price iz dom.rata gdje su bili ljubusaci..volio bi da ih je sto vise da i mi znamo sta se desavalo i to od ljudi sa prve crte..pozz svim braniteljima..i hvala na pricama..i nastavite i dalje..jedva cekam nadtavak price..

....a zasto nebu pital caleta il strike

Ili ujke, tetka, kuma...
Rođaka koji je trajni invalid...
M A R Š [ * neprimjereno * ] provokatorsko, čitam ovo od Kreše, a on zna i razumije kao i većina zaboravljenih branitelja zašto mi stari ne želi pričati, ustvari zašto ja ne mogu s njim pričati.
Jbg. rat je uradio svoje

tvojih godina ima djenerala i pukovnika koliko och

A dali si ti imao ikoga u obitelji da te posavjetuje i da ti kaze da ti nemas nikakvih motiva da ides u Prozor!

....u prozor su isli zapovjednici na pijanku i jebachinu....mi smo bili nonomo.......mnogo....mnogo dalje....i nismo se vele nizalili.staje tuje...osta il pogino...cuvali smo jedni druge.......kolega u [ * neprimjereno * ]om bunkeru je bio Bog a mis dok ti glodje kruv kraj uha najbolji prijatelj e

Nedaj Bog da opet zarati mene nećete vidit u uniformi, a ni pušku u rukama. Još koji dan i made in Njemačka. Vamo ću doć samo na sprovod ćaći i materi.

Pa kakav ti je ovo komentar,hajde se predstavi i ako stvarno nemaš posao ja ti ga dam odmah ,to ti nešto ko nabrijavaš narod odnosno ja bi napisao ime i rekao javno sve kome treba što znači da lažeš.

Piše ga i to onaj protiv koga ste se morali boriti.
Sada opet polušava unijeti razdor, samo pogledaj kqkve je linkove dijelio i što piše.
Čoban jedan

Poštovani, prije nešto manje od godine dana sprovodima se anketa da se vidi mišljenje mladi od 18-35 god što i kako da sutra zarati. U Ljubuškom na cca 5500 anketiranih se izjasnilo 80% da nebi išli u rat nego u potragu za poslom na zapad. Što znači da su i mladi nečim izritirani što od strane političara, vas branitelja jer su kao djeca sanjala da će te vi spriječiti ratno profiterstvo i gradit bolju budućnost. Ali ništa sve se prebija preko leđa mladi na način da se konstantno od rata pa do danas s raznim temama skreće pozornost s bitnih na nebitne stvari. Mladi više nemaju povjerenja niukog u ovom selu zvanom Ljubuški i odlaze s kartom u ruci u jednom smjeru bez povratka tj trbuhom za kruhom. Nadam se da si sad razumio.

5500 ispitanih, pa kako mene nitko nije pitao za mišljenje?
Što se tiče rata, mi do rata nećemo doći.
Druga su vremena i ne treba nam rat uopće, bar ne rat oružjem.
Svi mi kojima su roditelji bili u ratu ili poginuli, a nismo imali nikakve koristi bi otišli u rat. Ali ne bi p o p u š i l i ono što ste uradili našim roditeljima ( izbrisanim ) ako ikada dođe do [ * neprimjereno * ], onda će se vjerojatno osigurati pozadina (leđa) prvi će otići na liniju "školovani" i ovi današnji mladi uhljebi, a tek onda mi djeca izbrisanih branitelja.

Sigurno bi me zaposlio na njivu bez dana u plaćenog radnog staža ili se varam. Nisi me razumio što sam želio reći. Potpisat ću se na komentar kad budete svi vi to učinili, a do tada prazno. Moj krizmani kum je svoj život položio na oltar domovine u Kupresu, dva brata tj moji rođaci su u HV-u jedan poginuo kod Vukovara, a drugi teško ranjen tj 100% invalid ostao bez lij.noge, obiju ruka i očiju, ćaća mi je bio od prvog dana do zadnjeg ni sekunde nije propustio. Puno literatura o ratu u RH i HZBH sam pročitao, na inter.snimke ratnog puta gledao i razgovarao s onima koji su 100% bili, a htjeli mi objasniti. Ja sam od svih vas počevši od mog ćaće pa svih drugih vidio u svakom napose heroja i ljude koji će nakon 15 dana fronte drugih 15 dana predaha iskoristit u uvođenju reda što se tiče ratnog profiterstva i lažnih političkih proroka. Nadao sam se da ste vi ti koji će te stvoriti bolju budućnost. Ja neželim vas obezvrijediti, naprotiv želim vam zahvaliti što ste nam podarili mir i slobodu. Vi ste ti koji ste na svojim leđima iznijeli najveći teret i danas vas vidim kao jedan veliki kotač koji će nas spasiti od propadanja u živi pjesak.

Meni samo nece jedno biti nikada jasno,Tomo Tomic,Milorad Tomic,Pok.Grizelj,Boro Dedic,Milan Sumelj,sa Teskere lik ima prodavaonicu nemogu se sjetit imena.TI LJUDI SU ISLI PJESICE TITU NA GROB U BEOGRAD.sredinom 80tih.jeli ih itko upitao zasto,1992 su naglo okrenuli kape,i zato jesmo gdjesmo.kod Hrvata vlada jedan opci nemoral.samo lova je bitna.

Ne pišaš o istom Tomi.
Mogli bi vi kojih se ne tiče ova tema, kojo se borite za "istinu" radi poštovanja prema izbrisanim braniteljima preskočit ove priče i poštedit nas gluposti.

Tokmace nije Tomo tomic iz radisica isao na titin grob nego s mostarskih vrata tomo tomic. A tomo iz radisica ja pokupio rafal po nozi od cetnika pa onda imaj bar malo postenja

Očito nepoznaješ Tomu Tomića. On je oličje Hrvatskog časnika . Što je pokazao i dokazao u mnogim akcijama iz koji je izašao dva puta ranjen. Zato malo poštovanja prema istinskim braniteljima.

Sa Milanom Sumeljom sam bio na ratistu,glrdali smo karte,nase i njihove polozaje visinske kote itd vidio sam da se dobro razumje u to (puno vise od mene) pitao sam ga odakle on to zna odgovorio je "bio sam u skoli rezervnih oficira pa smo to morali znat"rekao sam " zasto ti nisi nekakav zapovjednik a on kaze sa nekom tugom,osjecajem krivnje u glasu ISAO SAM TITU NA GROB!! Od tada ga nisam cesto viđao,vjerujem da se on ovoga ni ne sjeca,ovo je samo detalj sa ratista, u kakvom smo mi vremenu i okruzenju tada zivjeli. Sada je puno,puno gore jer neGRIZNJE savjesti,zato nam je OVAKO!!!

Ne prdi ,Sumelj je se itekako uhljebio,uvik su se Yugoslovencine pitale i dan danas je tako..nadji ga sad pa ga pitaj kolika mu je mirovina...a to sa tugom u grlu macku orep,opet bi oni titi koracali.

Slazem se da se Yugoslavencine pitaju SADA vise nego prije (primjer drug Covic) istina je ovo sto sam napisao,gje je sada,sta radi,jeli se uhljebio,Milan Sumelj NEZNAM ,nebi nikad ni njemu a ni nikom drugom presutio ako bi sigurno znao da je necasno3227

Kad će više nastavak?

Svi koji pisete protv TTomica ste obicne gnjide I ne zasluzujete da se ovete imenom HRVATSKIM

Crni vrhovi - istinita ratna priča nastala na temelju poznatih događaja
Napomena:

Stavovi iznešeni u komentarima nisu stavovi uredništva.

Sve neprimjerene komentare ćemo načelno ukloniti. Ukoliko isto propustimo javite nam se putem kontakt obrasca ili e-pošte info[at]ljubuski.info

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari