Tko je gradio Hidroelektrane? Tko je osmislio i pokrenuo elektrolizu boksita? A tko je uspostavio fiksnu i mobilnu telefoniju? A grandiozni sustav APRO-Hercegovina? Hrana i vino se proizvodilo duž pola toka Neretve, sve do ušća! Neki umovi, ovdašnji umovi u svom entuzijazmu postaviše tekstilnu i metaloprerađivačku industriju. U Hercegovini!? Bijaše to vrijeme strategije razvoja. Vrijeme u kojem daroviti pohlepnici nisu imali prostor za svoje nezajažljive kandže.
Kakav je to potencijal bio!
Osman Pirija, Emerik Blum… IRI-Mostar. Vizionari u ostvarenim vizijama svog vremena. Ostvarenim u svojim horizontima. Kao tadašnji futurističkisan o cijelini, o kružnom procesu ekonomije, koji nemože propasti,uvenuti,presahnuti, jer se napaja vlastitom energijom i potencijalima, a nadasve pameću, i darom maštovite kreativnosti.
Nigdje u Europi, nije prošao niti jedan sajam poljoprivrede, hrane, vina, a da naše autohtone kapi iz zjenice sunca, "Blatina", "Žilavka", nisu osvojile medalje.
Uglavnom zlatne, za sveukupni kvalitet.
A tek Hercegovački med, breskve, kavode, paprike…svaka biljka slobodna,da raste i daje plod kakvog oblika ona hoće. Zdravo i sočno iz Hercegovine.
Zaposlenje se podrazumijevalo kao nešto rutinsko, kao socijalno, zdravstveno, mirovinsko, kao riješavanje stambenog pitanja…pih!
A život je bujao. Natalitet iznad mortaliteta.
Od vage do vage. Prve paprike, prve jagode, a duvan pred Božićne dane i isplata odmah. Sve u jednoj banci. I privreda i stanovništvo (danas u Ljubuškom dvanaest stranih banaka, a niti privrede, uskoro, niti stanovništva).
A što bi bila političko-sociološka srž tog vremena? Dali je tada postojao dublji i autentičniji međuljudski, socio-ekonomski odnos između ovdašnjih ljudi? Jeli tadašnji sustav ljudske organiziranosti bio smjer kojim se trebala kretati sfera ekonomije ili je ipak to sve trebalo srušiti radi gramzive doktrine osobnog bogaćenja? I srušeno je.
Daleko od nostalgije i žala za tim vremenima, koje je nova divljačka praksa preobrazbe, trivijalizirala do potpunog uništenja, mi o tome više, htjeli ili ne, nemožemo šutjeti.
Ako se mi, izbjegavajući neugodnu istinu ili zbog čistog konformizma,skrivamo sami od sebe, onda radimo i onaj najteži grijeh: Skrivamo se od boga. A to je ta činjenica koja nas uvodi u neurotično i neuravnoteženo razumijevanje sadašnjeg sustava egocentričnog sebstva.
Dakle tko je gradio građu, koju je hrpica idiota pretvorila u vlasništvo države, tj. vlade i preko koje se ista bogati desetljećima i to sada već na sarkastičan način?
Oni? HDZ, SDA, DF, SDS, SNSD…?
"O bože, nedaj mi strpljenja da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti…" Pusti me da bar o njima piskaram!
Aluminijski koncern, (nekada koncern) ima zaokružen proces proizvodnje aluminija. Cijelo Brotnjo i šire je na Boksitu. Cijena koštanja "T-ingota", najveće čistoće, je najkonkurentnija na svijetu. Tisuće zaposlenih s "bogovskim plaćama", a izvoz ide preko Kanade, godinama "zakaparisan". Aluminij-metal budućnosti. Nema zime za taj koncern…do HDZ-a i tandema Brajković-Jelavić, pa sve do Čovićevih hijena.
Danas ta firmica s nekoliko stotina zaposlenih grca u gubicima!? Kome je to dužna? Elektroprivredi HZHB?
Aluminij i Elektroprivreda su geografski, narodno, državno, politički, soc-realno ekonomski, domovinski…priljubljene firme sa zajedničkom namjenom generatora regionalnog ekonomskog razvoja, okolnog naroda. I šire.
Firme koje je desetljećima stvarao, taj okolni narod, pripadaju tom narodu, a ne vladi hoštaplera.
Taj narod je gradio hidroelektrane. Krvavo teško. Desetljećima. Pa onda je i Elektroprivreda HZHB, narodna, (još )… Tko je onda kome dužan? Jedna narodna firma, drugoj narodnoj firmi. Obje narodne. Narod oprašta dug samom sebi.
Zar je Čovićeva mafija toliko podcijenila kolektivni um, Mostaraca, kada u ovu završnu pustolovinu legalnog otimanja (privatiziranja), idu tako jadno, prozirnim scenarijem obezvrijeđivanja tih giganata ili su oni i dalje, svi hipnotizirani ljepotom tih likova?
SOKO Mostar, Ljubuški i svi Herc-Sokolovi do HDZ-a proizvodiše avione. Sada tariguz!? A što bi bilo da se tamo među tim mozgovima i konstruktorima nije pojavila HDZ-eova gramziva hobotnica? Proizvodnja aviona? Pa bila je proizvodnja aviona!!!
Može li itko dati odgovor na ono pitanje, od kojeg sve stidljivije bježimo: Što se to tako progresivno i koheziono krilo u vremenima HEPOKA, SOKOLA, FAMOSA, duhana, poljoprivrednih otkupa… Naše banke, naših kamata, našeg zdravstva, školstva… svega našeg? Što je to tada u onakvoj soc-realnoj ekonomiji ljudima davalo osjećaj stabilnoti, a danas u ovom pljačkaškom divljaštvu, prevladava kolektivna zebnja. I to ona najminornija, za biološkom egzistencijom.
Jugonostalgija? Ma zajebi priču!
Središnji odbor HDZ-a ima više od polovice članova, bivših ortodoksnih pripadnika komunističke partije. Na čelu s Ljutodočaninom. Pa valjda bi on trebao biti taj nostalgičar, a ne ja. Sva koncepcija te zločinačke organizacije, kojom etiketiraju i eliminiraju, s tom činjenicom gubi svaki smisao, ali je nekim čudnim fenomenom, koji neprestano izniče iz naše oskudne političke svijesti, još učinkovita.
Njima još uvijek uspijeva zaplijeniti pažnju ljudi na vjernost i poslušnost, s jednom jedinom otrcanom matricom, iz koje neprestano štancaju nove momente straha, što je legitimizacija narodnog duha, kao duha, podložnog njihovom autoritetu. Na taj način se svijetovna struktura moći i pretočila u moć nekolicine, a koja je vješto upakirana u nekakav hibridni oblik sarkastične demokracije. Drugim riječima, HDZ oligarhija neće djeloati represivno-bučno, nego tiho i sustavno s daleko efikasnijim učincima na one koji im smetaju, na bilo kakav način.
I u sadašnjoj "triologiji", njihovog primarnog pohlepnog oblizivanja, slinjenja, možda i najslasniji zalogaj jest HT Eronet. Kada bi novac bio sol, onda bi mobilna telefonija bila more. Sa tim privatiziranim "narodnim triptihom", Čovićeva mafija bi osigurala potpunu vlast i gruntovni upis, na feud kojeg bi sačinjavao dio srednje Bosne i Zapadna Hercegovina.
Ovim igrokazom, Čović-Izetbegović-Komšić, mi smo napokon dovedeni na samo dno naše glupe i konvertitske tjeskobe, u trenutak najprozirnijeg mentalnog zlostavljanja. Njihov prividni politički sukob oko naše imovine, (Elektroprivreda HZHB, Aluminij, HT Eronet…), zapravo je postalo seksualno zlostavljanje nad ostatkom naroda u Federaciji BiH.
Čović, Komšić, Izetbegović nas jebu u mozak.
Oni su osjetili našu bespomoćnost i potrebitost i ovim dogovorom o fingiranoj krizi federalne vlade, zbog raspodijele naših poduzeća, odašilju nam prozirni altruizam, uvjeravajući nas, da nam samo oni mogu dati osjećaj snage.
Princip: Vladaj i pljačkaj služeći! Manipulativni kompleks, kobajagi, brige za jedina poduzeća koja se isplati privatizirati i zadražati njihovu osnovnu profitabilnu djelatnost, a ne ih devastirati i pretvoriti u hipotekarnu novčanu masu.
Jedno se mora priznati: Najbolji glumac u ovoj predstavi je mali Želja.
