Iako svojim veselim i raspoloženim izrazom lica odaje potpuno drukčiji dojam, Ante Nižić iz Lisica kod Ljubuškog već godinama proživljava kalvariju brinući se za svoju teško bolesnu suprugu.
Naime, njegova supruga Radmila nepokretna je već sedam godina, boluje od teške atrofije mozga, bolesti koja uzrokuje njegovo sušenje i oduzimanje svih fizioloških funkcija.
24-satna briga
"Sve joj je oduzeto osim boli, suza i rana koje ne zacjeljuju", priča nam Ante. Liječnici su potvrdili da u ovom stadiju bolesti skoro pa nema pomoći pacijentu, a bilo kakav prijevoz do bolnice mogao bi rezultirati samo smrtnim ishodom. Ovakva bolest zahtjeva 24-satnu brigu te je pacijentica potpuno ovisna o njezi svoga supruga, kojemu, kako kaže, pomaže i cijela obitelj, a najviše njihova kćerka Marija.
"Moja kćerka Marija svijetli je primjer, jer je preselivši se sa suprugom iz Čitluka kod nas posvetila svoj život brizi o bolesnoj majci, presvlačeći je i hraneći", kaže Ante te dodaje kako i njegov sin i zet svakodnevno pomažu u brizi za Radmilu.
Pored bolesne supruge živi s majkom Delfom, koja je također nepokretna, i bez ikakvih mjesečnih primanja. Ovakva dva teška bolesnika, osim brige i njege, zahtijevaju i svakodnevne lijekove te medicinsku opremu kao što su komprese, šprice i pelene, što im Ante može teško priskrbiti mirovinom koja iznosi 464 marke. Iako je po struci diplomirani inženjer strojarstva, te umirovljeni časnik Hrvatske vojne policije, Ante je prisiljen baviti se poljoprivredom kako bi osigurao kakva-takva sredstva za brigu o svojoj obitelji.
Zakazala humanost
Najviše ga boli, kako kaže, stanje u društvu, ogorčen je nebrigom i zanemarivanjem od institucija koje samo prebacuju lopticu jedne na druge. Humanost je, kaže Ante, zakazala na svim razinama. Naglašava kako bi se BiH trebala ugledati na zemlje iz okruženja koje donekle imaju razvijenu socijalnu politiku. Smeta mu, kako kaže, i ovo stanje bez perspektive zapošljavanja mladih, jer je njegova kćerka sa završenim studijem godinama na zavodu za zapošljavanje, a sin također razmišlja o odlasku u inozemstvo zbog nemogućnosti pronalaska posla.
Zahvalan je ljudima koji su njemu i njegovoj obitelji pomagali svih ovih godina u vidu donacija ili potpore koja mu također puno znači. Dodaje kako još uvijek hoda u poklonjenim raspalim cipelama, u poklonjenom automobilu starom 36 godina, ali tvrdi kako je bogatstvo duše jedino što ima i kako ne zna mrziti nikoga. Unatoč svim nedaćama, i godinama neprospavanih noći, Ante kaže kako vrijeme najradije provodi u molitvi, još uvijek voli sve ljude, ne zna mrziti i ne želi kritizirati i prozivati.
"Cilj mi je poslati poruku svim ljudima koji su u mogućnosti, koji su na određenim funkcijama, da se okrenu i uvide stanje i potrebite oko sebe, jer vrjednije je pomoći onima koji trebaju pomoć i dobiti jedan osmijeh od onih koji pate, nego provoditi vrijeme u crkvama ili bogomoljama. Danas je bolesna moja supruga, a sutra to može biti bilo tko od nas", kazao je Ante.
Glas naroda
gosp.Ante-uvijek nasmijan i
gosp.Ante-uvijek nasmijan i drag,predivna osoba.I svaka mu je na mjestu,veliki pozdrav ovom hrabrom gospodinu.
Lijepi pozdrav Gospođi. Ja
Lijepi pozdrav Gospođi. Ja bolujem od cerebralne paralize. Ne kontroliram mokrenje i stolicu. Moram nositi pelene.