Tu partijsku predstavu, makar u boji vlastitog tiskanog medija, bilo je nemoguće iskoristiti u pravcu samoobnavljajućeg cikličnog sustava u očajnom traženju javne naklonosti, jer je isti nepovratno potrošen.
Dragan Čović se doista potrudio da dobitnici tvore nacio-miješanu salatu ali je dobio samo površinsko resterećenje u potrazi za olakšanjem trenutne regresivne i dezintegrirane političke pozicije, koja je na njegovom licu ispečatila ogromnu mrzovoljnost i stres.
U potrazi za lažnom utjehom, koja mu je u ovom trenutku potrebnija više nego ikada, iz razloga poremećene ravnoteže između njegove formalno političke pozicije i željene naklonosti, u Čovićevom izričaju zrcalila seizražena emocija samosumnje. Tron njegove autoritarnosti i arogancije upao je u narodnu struju sumnji i on se, po zakonomjernosti vremenskog razotkrivanja, više ne može održavati u manipulativnim slikama, koje su mu do sada bile dostatne za usplahireno-narodno priznanje njega kao jedinog vođe.
Očito se ta slika više nemože održati, a sukladno tome niti lažni identitet koji ju stvara, a takva demistifikacija se događa onda kada izostanu priznanja u lažnim i isforsiranim atmosferama koje pružaju tendenciozne manifestacije poput "Večernjakovog pečata".
Sada je napokon jasno da ta političko-mafijaška klika, nakon što je realitet uspostavio kontakt s njima (umjesto obrnuto), nemože razviti nijednu novu viziju, kojom bi narodu barem obećali izlaz iz ove crne rupe. Otud objašnjenje za njihovo nevješto maskiranje pasivno-agresivnog medijskog ponašanja. Njihova desetljetna politika Hrvatske dezintegracije je morala doći na onu odredišnu točku koju vide... baš svi. I oni koji žele i oni koji ne žele.
A to je točka i trenutak kada se mržnja i neprijateljstvo, koje su HDZ-eovci razvijali prema neistomišljenicima unutar svog nacio-identiteta, sada okreće protiv njih samih. Vjerojatno je ta činjenica i najpogubnija, jer i njih i narod kojim su tako podmuklo manipulirali, dovela u stanje destruktivne rezignacije, kolektivne duhovne konfuzije, mračne usplahirenosti i demografskog nestanka.
Pretakajući ove osvijetljene činjenice u realitet životnih okolnosti ovog naroda, nameće se jedna posve drukčija slika od one u "Kosači", a to je slika bujajućeg nemira, gađenja i sumnji u sve ono što se iz laži pretočilo u stvarnost.
Sama predstava je tako nevješto scenarijski skrpljena, da tv-auditorij nije mogao razaznati, niti zaključiti koje administrativne granice i dosege obuhvaća ta Čovićeva tiskovina i on kao žiri, koji je od laureata napravio nacio "miješanu salatu", očito s ciljem maka rasterećenja svoje nacionalističke stigme, koja mu je u ovom trenutku najmanje potrebna. Jer je napokon u izvršnoj vlasti dobio sve što je tražio i izišao na brisani prostor, bez svog zaklona u obliku "Hrvati će nestati, ako ih ja ne vodim". Eto svi trezori su u njegovim rukama, pa da vidimo.
Toto Cutugno se nije mogao načuditi asimetriji njega i tog celebriti-balkanizma, a onda mu je očajnički sinulo da je ipak režija regionalnog dona Dragana, kakvu rade i u Napulju Camorini donovi.
Stoga je i pomalo prestrašeno zazvao našeg... dona.
Milijan Brkić je, u skladu sa svojim ubojitim prakticizmom, složio još opasniju facu nego inače, potpuno svijestan da je predstava politički kontraproduktivna, kada i on mora reći:"ja sam dijete Hrcegovine", dajući sebi značaj Europskog političkog velikana, koji se, eto udostojio posjetiti rodnu grudu.
Predsjednica "lijepe naše" je, krajnjim naporima, trpjela šaputajuće zadahe Srpske glave u Bih- troglavosti i vjerojatno se borila s slikom od deset tisuća HR djece kojima je školski obrok jedini dnevni obrok, a o čemu je podatak iznesen baš tog dana.
Ostali laureati su stidljivo, zbunjeno i brzo uzimali priznanja i, skoro, pa odtrčavali s pozornice.
Najveći dobitnik je očekivano opet bio Valentin Inzko.
Tu večer je u "Kosači", više nego ikada deaktiviran Čovićev instikt moći na radost svih siromaha i iseljenika koje je stvorio incestni potomak KPJ.
A to je HDZ-e, BiH.
Glas naroda
Poznao sam te po naslovu a
Poznao sam te po naslovu a istim očima smo gledali taj jad od glamoura sreća imao sam daljinski pri ruci
A di si Žare živa ti Boga pa
A di si Žare živa ti Boga pa kako tebe ne zapade nijedan pečat
Autore kako incestni potomak
Autore kako incestni potomak KPJ je HDZ to netko j.bo sestru , majku ili kćerku hihihi
U pravu ste gospodine Nižiću
U pravu ste gospodine Nižiću KPJ=HDZ!
Je, i serenader je dobio tu
Je, i serenader je dobio tu "planetarno" vrijednu nagradu, zna se od koga, pratri u prvim redovima, a sada, sada koliko mi je poznato u zatvoru je, tamo pjeva serenade. Mnogi iz "stožerne" to zaslužuju, to ih čeka na kraju kad izgube uticaj, kad narod shvati namjeru i cilj kpj=hdz.
vidi li iko od vas
vidi li iko od vas zaboravljene branitelje među onolikim svitom
Pa Milijan Brkić je istinski
Pa Milijan Brkić je istinski branitelj!
Bravo za organizaciju skoro
Bravo za organizaciju skoro kao kod nas u Sjeverna Koreja svaka čast za publiku disciplinirana skoro kao i kod nas a Predsjednik Dragan il young skoro kao ja
Kako je god vodio nas Zare
Kako je god vodio nas Zare biznis pa propao pa poslije cupao kabele iz zidova, tako danas škraba i misli da je pametan, samo naprid mudrac.
Kad je Žara imao diskont i
Kad je Žara imao diskont i prodavnicu
pa ovaj večernjakov pečat je
pa ovaj večernjakov pečat je sramota i lakrdija.fuj.
Kad Maslo počne dodjeljivati
Kad Maslo počne dodjeljivati nagrade koji će tu laureati bit
kod nas u selu redom pocrkali
kod nas u selu redom pocrkali reciveri od tuge
Hercegovačke najjače firme:
Hercegovačke najjače firme: političari, elektoprivreda, eronet, pemzije što vojne što naših u inozemstvu, i dikoja još, to nam je sva ekonomija, propali smo sigurno....
sreca pa je sve propalo
sreca pa je sve propalo smrdilo na komunizam