Analiziraj ovo

ljubuski.info

Jedan prema jedan. Jedan zaposleni, jedan ne. Eto konačno smo u toj radno-rekordnoj konstelaciji. Ta naša socio-ekonomska stvarnost u biti je ključ koji je iznutra otključao našu stvarnost, a koju smo sada kadri vidjeti i čuti na istinit način.

Hoće li nas ovo istinito spoznavanje, da smo društvo totalne erozije, napokon početi pomjerati iz stanja tkz. "šutljive spoznaje", ili ćemo i dalje živjeti u kozmetičkoj vjeri i nadi u čudesni preobražaj koji bi trebao doći sam od sebe? Ako smo svojom audio-vizualnom empirijom razaznali našu situaciju onda bi morali ući u kolektivni strah, sumnju i odbacivanje ili smo neizlječivo koherentni u razini mirnoće, jer nam je zagarantiran život kakvog živimo, a bolji nam ne treba.

Za bolji život potreban je bolni napor pojedinačnog preobražaja.

Mi smo se u listopadu ponovno uklopili u matricu "neka i dalje bude sve po starom", iako je naša zabludna prošlost i sadašnjost već odavno otključana iznutra i tako jasno rastvorena da je svi možemo vidjeti i otčitati potpuno ispravno, a ne iskrivljeno. Zašto se toga bojimo?

Ipak mi i dalje idemo doktrinalnim putem i malo nas želi i pokušava preustrojiti tu političku mistiku koja nas ne vodi ničem novom. Tako smo opet legalizirali naše političke ritualiste, davši im novo vrijeme da nam u potpunosti dokrajče ove materijalne i duhovne ruševine u kojima još jadno bitišemo, misleći da živimo.

Svi oni, koji su pod doktrinalnim plaštom svojih partija, postavljeni u prividno sigurnosne životne pozicije već počinju osijećati tjeskobe i stvarne razine napetosti, jer vide, čuju i osjećaju da se njihovi lagodni životi u toj istoj, staroj prostoriji nerada, pomalo denominaliziraju i ispadaju iz dosadašnje umjetno stvorene ravnoteže.

Jedan na jedan. Nemoguće. Kako onda analizirati ovo stanje?

Jedan u proizvodnji, s krvavim žuljevima, bi trebao zaraditi sebi i administrativno-birokratskom parazitu i još u doprinosima odvojiti umirovljeniku, invalidu, nezaposleniku...

A lude države, vlasti, naroda, a ludog li ludila!

Postoji li ijedan genijalni um koji bi(h) je mogao analizirati? Taj ustroj sa stotinama ministara, tisućama parlamentaraca, desetanama tisuća birokrata i stotinama tisuća uredskih pacova. Ruralnu zemlju neobrađenih polja, sa selima u kojima su goveda, ovce, koze...skoro pa egzotične životinje. Državu na brdovitom Balkanu koja uvozi i vodu, a koja izvire gdje se imalo zabuši.

Ma tko može nabrojati njene patološke apsurde! Bolje da (trijezan) i ne razmišljam o tome.

Cijela ova godina je metereopatski mlatila ..."nas". Kiša, kiša, malo sunca i evo nje opet. Poludjela klima, nasrtljivi Parkins i Alzhaimer u posljednjih mjesec dana, napadali su bez posustajanja. Nije bilo druge nego otići na "Andrinje", veličanstvenu manifestaciju konzumiranja i proslave zemljanih plodova. Poglavito vrhunskih vina. E tamo nema birokracije, politike, priče. Samo "Ora et labora".

Dobroćudni, širokogrudni, radini...prijatelj Miro Ćorić me opskrbi s Blatinom i Žilavkom.(Nastojaću da i na onom svijetu budem njegov prijatelj i blizu njega jer sam siguran da će ga bog zamoliti da nastavi ovozemaljsku proizvodnju vrhunskih vina).

Dok sam ovo pisao s namjerom da analiziram ono što ne mogu, jer kada je riječ o "funkcioniranju" ove zemlje, a to je čuđenje kako uopće i ikako još postoji ova državica ili ove dvije državice, moradoh otvoriti jednu butelju "Andrije" crnog. A što je klizilo i grijalo, prijalo...

I kada mi postade potaman, nestade svih" patija", (a i uporna kiša mi se poče sviđati), sjetih se jednog citata Thomasa Mertona iz knjige "The Living Bread". Dok sam istu vadio iz vitrine, jednim okom sam pazio na preostalu količinu u boci, jer to vino tog dana nisam htio dijeliti.

A citat... može: "...Velika tragedija našeg doba jest činjenica, ako bi se to smjelo usuditi reći, da postoji tako mnogo bezbožnih kršćana-kršćana, naime, čija religija je stvar čistog konformizma i svrsishodnosti. Njihova 'vjera' nije mnogo više od permanentnog izbjegavanja zbilje-neki kompromis sa životom. Da bi izbjegli priznanje neugodne istine kako nemaju više nikakvu istinsku potrebu za Bogom, pa nikakvu vitalnu vjeru u Njega oni se suobličuju s izvanjskim ponašanjem drugih, onih koji su im slični. I ovi 'vjernici' drže se zajedno, dajući jedni drugima prividno opravdanje za život koji je u osnovi jednak životima njihovih materijalističkih susjeda, a čiji obzori su sasvim od ovog svijeta i njegovih prolaznih vrijednosti..."

Iz ovog Mertonovog citata "vjernike" bih stavio u analogiju s onima koji su birali to što su izabrali.

Balkanska vlast, u bilo kakvoj ambalaži, ima istu zajedničku karakteristiku: Lažno ja. Oni koji ju biraju nemaju nikakvu.

Živjeli!

Žarko Nižić

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Lesi se ne vraća kući! Zaboravljeni branitelj br. 690
ljubuski.info
Sve poskupljuje osim autobusnih karata Marko Čuljak | dnevno.ba
ljubuski.info
Prevareni, prodani, izdani, ostavljeni... ne i izgubljeni! Slaven Raguž | Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
ljubuski.info
Priča za božićne suze Krešo Vujević

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari