U punom procvatu autoritarni, despotski i klepto-demokraturski model političke kulture

Fondacija Konrad Adenauer u BiH jučer je u Mostaru organizirala tribinu "Analiza i uzroci apstinencije birača na izborima u Bosni i Hercegovini". Tu je više govora bilo o istraživanju koje se provelo pred izbore, a koje govori da veliki broj građana i dalje ne izlazi na izbore, prije svega jer smatra da njigov glas ništa neće promijeniti.

"Građani BiH najmanje povjerenja imaju u državne institucije i političke stranke i to je jedan od razloga zbog čega više od 40 posto birača nije sudjelovalo na proteklim izborima", izjavio je direktor Zaklade Konrad Adenauer u BiH Karsten Dummel.

Dodao je da je ipak dobro što je na zadnje opće izbore izašlo 54 posto građana jer se očekivao i niži postotak, čak i ispod 40 posto.

Dummel je istaknuo i to kako ljudi rođeni u BiH još uvijek nisu navikli na sustav prave demokracije, odnosno da se demokracija u BiH još uvijek nije srasla kako treba.

"Imali smo 60-godišnju tradiciju u nedemokratskom sustavu u Jugoslaviji i od 1992. godine, ja ne mogu promatrati bilo kakav proces koji bi meni mogao ukazati na postojanje bazičnog demokratskog identiteta, dakle, demokracija još nije srasla", ustvrdio je Dummer.

Istaknuo je da je ono što se u BiH "prodaje pod demokracijom - je u jednoj izvjesnoj mjeri suočavanje s korupcijom i rješavanje kadrovskih pitanja kako im je poznato iz prethodnog sustava Jugoslavije".

Istaknuo je potrebu uspostavljanja povjerenja u vlast kao i potrebu obrazovanja o demokraciji koje bi trebalo početi već u školama, te također razmjenu iskustava s drugim zemljama.

Traže nešto novo

Politička analitičarka Ivana Marić više se osvrnula na rezultate istraživanja o apstinenciji birača, objasnivši zbog čega zapravo građani ne izlaze na izbore.
"Građani žele nove, mlađe kandidate i novu politiku, nove ideje i pomak, a što do sada, nažalost, nisu mogli vidjeti", kazala je Marić, koja je istaknula kako je ovo straživanje provedeno kako bi se stekla jasna slika o tome što su uzroci apstinencije i kako to promijeniti, a sve kako bi se izlaznost možda već na idućim izborima povećala.

O izbornoj apstinenciji više je govorio dr. sc. Mile Lasić.
"U BiH je u punom procvatu autoritarni, despotski i klepto-demokraturski model političke kulture, kojega potrebuju njezine političke elite kako bi se što duže zadržale na vlasti. U BiH se zbog toga i fingiraju sukobi tzv. etnokratskih i tzv. građanskih koncepcija, kako bi otuđene političke klase zadržale monopole glede državnih proračuna na svim razinama, te tako i dalje i nekažnjivo izvlačili profiti iz neprivatiziranih javnih poduzeća pod njihovim kontrolama", kazao je Lasić.

Dodao je da su u BiH k tomu u tijeku kontraproduktivni procesi formiranja "nacija-države" po modelu 19. stoljeća, u separatističkoj i/ili u unitarističkoj verziji, uz nepodnošljivu lakoću ignorancije transnacionalnih umreživanja i koordinacija glede pristupanja Europskoj uniji.
"Zbog toga se tvrdoglavo i forsiraju nerazvijene forme političke kulture putem metoda nadbijanja, majorizacija (uključivo tzv. konstitutivnih manjina), pravnoga i političkog nasilja. Ponajbolji politološko-kulturološki pojam za sav ovaj jad i kulturološku bijedu jeste 'javašluk konsocijacija'. Na ovu sintagmu polažem pravo autorstva, te tvrdim kako ova vrsta konosocijacije prosto podrazumijeva izigravanje postignutih dogovora i pravila s ciljem da se Bosna i Hercegovina što duže zadrži u stanju nedovršena rata, međusobnih neprijateljstava i zamrznuta konflikta, u konačnici: u demokraturi", ustvrdio je Lasić.

Po njegovim riječima u demokraturskom ambijentu se, naime, politički život odvija tako što se proizvode ideologije, spinovi i politički neprijatelji umjesto da se grade konsenzusi koji respektiraju gospodarske i socijalne i političke i kulturološke interese građana svih bosanskohercegovačkih nacija i nacionalnih manjina i tzv. novih identiteta.

"Utoliko nije bilo realno očekivati značajniju promjenu i druge pobjednike na prošlim izborima, ili bilo kojim izborima. Nije pri tomu bilo nevažno pitanje koliko je građana ostalo doma i nije sudjelovalo na izborima, jer je pretpostavka za bilo kakve promjene izlaznost veća od 60%, po nekima i od 70%. No, još je važnije pitanje zašto na ovim, ili bilo kojim izborima oporbeni politički subjekti nisu uspjeli artikulirati alternativnu političku kulturu strpljive i stupnjevite izgradnje političke zajednice u BiH putem formiranja ideološko-političkih blokova i transnacionalnih umreženja. Uz izvjesne inovacije retoričke naravi, alternativa u Zemlji nije zapravo ni rođena, ni ponuđena, niti je ikomu do nje stvarno stalo", dodao je.

"Po mojemu razumijevanju, šačici malih stranaka, kojima se ova ambicija ne smije apriori odreći, nedostaje i strpljenja i vjerodostojnosti i uvjerljivosti da artikuliraju alternative političkim manipulacijama u formama nijekanja pojedinih nacionalnih identiteta, ili pak, državnosti BiH. Utoliko nitko nema prava ružiti građane što su glasovali kako su glasovali, ili su ostali doma, izrazivši neku vrstu prosvjeda ili 'ghandijevskog otpora'; što su izrazili građanski neposluh putem bojkota izbora, ili izlaskom na izbore uz prosvjedno križanje prijedloga etabliranih stranaka. Ja u tomu vidim snažnu poruku građanstva sviju bosanskohercegovačkih identiteta političkim strankama svih političkih orijentacija da je njihova demokracijska legitimacija ograničena", smatra Lasić.

Dodaje da je ipak, posve neumjesno ružiti građane i narode što su tobože birali ponovno one koji su ih uveli u rat.
"Nisu, nego u demokraturskim ambijentima nema ama baš nitko, tko bi posvjedočio u značajnijoj mjeri kulturu uvažavanja sviju identiteta, kulturu nebiranja drugima političkih predstavnika, te kulturu uvezivanja putem transnacionalnih sveza i krovnih udruživanja i pravljenja 'političke zajednice' u BiH i od BiH. Čak bi se smjelo ustvrditi, da je "ruženje građana" izraz nadmene svijesti i zapuštenih političkih ambijenata", tvrdi dalje.

"S duge strane, demonstrirana tzv. pozitivna apstinencija bi mogla biti prvi korak u razvoju prosvjedne, nadati se nenasilne političke kulture, u mukotrpnoj potrazi za političkim i kulturološkim alternativama političkom i pravnom nasilju u BiH. Ja ne krijem kako ništa ne očekujem od prosvjeda koji se ne bi temeljio na uvažavanju sviju identiteta, na konsenzusu i kompromisu kao spasonosnim metodama političke kulture za zemlju kakva je BiH. Bojati se da te vrste prosvjeda neće biti, nego onih koji bi mogli uvesti BiH u spiralu nasilja", zaključio je Lasić.

Rezultati istraživanja

Glavna tri razloga za neizlazak na izbore su: stajalište da se izborima neće ništa promijeniti (32 posto), generalno razočarenje u političke stranke i kandidate (25 posto), te neadekvatna lista stranaka i kandidata ("nemam za koga glasati") (24 posto).

Na izborima 1996. godine izlaznost je bila 83 posto, a 1997. godine čak 87 posto nakon toga je primjetan pad i na izborima koji su održani 2012. godini postotak izlaznosti je iznosio 56 posto.

Veća izlaznost birača bi osigurala da vlast bude izabrana voljom većeg broja građana, što je želja i interes svakog demokratskog društva.

Da bi se smanjila apstinencija neophodno je prvenstveno saznati razloge zbog kojih građani ne glasaju, kao i šta je to što bi ih motiviralo da ipak izađu na izbore.

Upravo su to bila pitanja na koja se želio saznati odgovor i zbog čega je provedeno istraživanje čiji rezultati su pokazali koliko građana planira izaći na izbore, koji su razlozi onih koji ne žele glasati te koji problemi najviše muče građane. Istraživanje je provedeno u razdoblju kratko prije izbora, telefonskim putem na uzorku od 2.000 na cijelom teritoriju BiH.

Samo 55 posto birača je izjavilo da će izaći na izbore, 58 posto u FBiH i 50 posto u RS što odgovara i izlasku na zadnjim izborima u BiH.

Više od polovine BH građana smatra nezaposlenost najvećim problemom Bosne i Hercegovine. Značajno manji udio građana vidi siromaštvo i korupciju kao najveće probleme našeg društva (12 posto). Na četvrto i peto mjesto dolaze loša vlast i loši političari.

Da će sigurno izaći na izbore reklo je više od polovine građana, dok jedna trećina nije sigurna da će glasati, ali misle da vjerovatno hoće. Ostatak, koji kaže da je vjerovatnije da neće izaći na izbore, kao razloge navodi nepostojanje mogućnosti da se išta promijeni, te razočaranost i nedostatak dobrih kandidata.

Predstavništvo Fondacije Konrad Adenauer nada se da će ovi podaci pomoći strankama da svoje programe i aktivnosti usklade sa interesima i željama građana, te da će se prvenstveno posvetiti rješavanju problema koje građane najviše okupiraju. Pored toga, da će biračima na narednim izborima ponuditi nove, mlade ljude i da će učiniti dodatne napore kako bi građani vidjeli napredak i odlučili se da na narednim izborima glasaju.