"Sutra će nam stranac reći, s nevjerojatno dobrim osjećajem, upravo ono što smo mislili i osjećali cijelo vrijeme." Ralph Waldo Emerson - "Samopouzdanje"
Odavno smo mogli mnogo toga, a možemo i danas mnogo... ako proniknemo u svoju bit, izdefiniramo i krenemo u jednostavnost naše sposobnosti za riješavanje životnih problema.
Ja sam u ovoj našoj biosferi, kolektivno životnog slapa, samo jedna kap, koja eto još kaplje. Moje nekadašnje poslovne akvizicije nisu uspjele...odgovornost je isključivo moja. Ali sada, kako mi dobrohotno reče dedo Joze: "bem ti mal viru ti si sada najkorisniji!?...ma sada znaš kako netriba!!..i pišider prostije da i ja razumim kad mi unuk čita"...
"Ne mogu dedo prostije, kritičarke kažu da je moje pisanje kastrirano"..."umhu, to ti je ono da si bez mu..jaja, umal ne reko muda...a šta će ti muda na papiru, nekanji ugaćan, vego ti piši, piši"!.(mmm oću dedo).
Da smo nekim slučajem prije, recimo tridesetak godina, napravili emigracijsku rotaciju s Nijemcima, Norvežanima, Šveđanima, sumnjam da bi mi tamo uspjeli, a oni bi ovdje... pronašli i lijek protiv raka. Mi bismo odavde (opet) uvozili mnogo štošta, a sami (opet) nebi imali što izvesti. Smatramo se poduzetnima, maštovitima, kreativnim, radinim narodom. Možemo li se opravdati u tim uvjerenjima i ako smo doista takvi, nije li zadnji tren da se tako počnemo i ponašati, te prestati krasti svoj identitet.
Možemo li napokon početi stvarati svoju prepoznatljivost ili kako to "Engleziramo", svoje brendove.
Zar su komunističke, ratne i postratne destruktivne konotacije toliko uništile naš imunosni sustav, da većina nas više nije kadra ni sanjati poduzetničke snove?
Dali nas je potrošački mentalitet doveo na rub budžetskih i trgovačkih ovisnosti, u tolikoj mjeri, da skoro, pa očekujemo i manu s neba.
Ne mogu si pomoći, kada me defetisti guraju u realna razmišljanja o ovoj zemlji, njenom vremenu i okolnostima. Nakon njihovih upornih i uporišnih tvrdnji, da se ovdje ne može napravit održiva, izvozno orijentirana proizvodnja, odupirem se tom klecanju i preostalom snagom tvrdim suprotno.
Kažu da je svaka poduzetnička inicijativa, već u fazi elaborata, osuđena na propast.
"Svijet je već toliko odmakao s čudesima moderne proizvodne tehnologije, da mi ne možemo parirati ni sa jednim proizvodom."
Gotovo svaki proizvod se može uvesti po trostruko nižoj cijeni. I uvozi se...a nas više ne bude pijetlovi, muk krava, niti tko mijesi kruh s križem.
Tu blizu su marketi...tu nasred svakog sela i u njima kupujemo kruh, mlijeko, jaja...iz uvoza.
Više nema nikakve sumnje da smo zapali u ezoterični poremećaj u riješavanju problema koji su vezani za našu egzistenciju. Zapravo je globalna pošast konzumerizma izbrisala i naš imunosni sustav bez kojeg se ne može prema kolektivnoj inicijativi duhovnog i ekonomskog pomjeranja.
Jedan primjer administrativno-birokratske destrukcije:
Jedna od naših dragocijenosti je autohtona biljka šipak. Druga je čudesno vrijedna medicinska ostavština nekoliko generacija porodice Sadiković. Nakon više od stotinu godina taj liječničko- generacijski niz, (od nas) nepriznatih genijalaca, je u potpunosti, na sve moguće načine dokazao, kako plodovi te biljke liječe najrašireniju bolest čovječanstva, aterosklerozu, koja je i vodeći uzročnik smrtnosti.
Hercegovački divlji šipak...ne traži nikakvu brigu, ni kap našeg znoja. Kao da nas, u kasnu Jesen, onako marginalan, ignoriran, umoran, zove da ga saberemo, zgnječimo i popijemo i onda ga pustimo na miru do slijedeće godine u ista doba.
Sok za naše srce, C vitamin za naš imunitet...poslovno-izvozna šansa.
Na policama nekih marketa i možemo ga naći...na etiketi piše da je proizveden u Austriji!!!
Ipak evo jednog poduzetnog, kreativnog...Hercegovca. Dojadilo se čovjeku evidentirai u birou i čekati "posao" u nekoj državnoj jazbini, te hoće svoj "mali"biznis. I ode on na prvu stepenicu prema tom usponu, ode po informacije u prvu birokratsku prepreku: Tamo ga čekaju plaćenici koji su plaćeni da eventualno i dočekaju nekog poput njega i da najvećom ažurnošću, ljubaznošću, strpljivošću...pomognu čovjeku, koji hoće stvarati, najprije njima, pa i sebi.
"Dobar dan, htio bih napraviti malu proizvodnju domaćeg matičnog soka od šipka. Molim vas da me uputite u informacije oko toga"!
Naš birokrata: "(lijeno i kao iz mrtvih usta) Zakon ti traži zaposlenog tehnologa, brdo urednih papira, o otvaranju firme, milion saglasnosti od raznoraznih inspekcija...objekat ti mora biti u skladu s propisima koji važe za prehrambenu industriju, itd.,itd...ako se upustiš u to treba ti brdo para, a da ne govorim o plasmanu...tako ti je to posao za izuzetno bogate koji ne znaju što će s parama pa se onda ko zajebavaju s proizvodnjom...ja još ti treba ju certifikati, probne proizvodnje..."
I kakav, nego demoraliziran, ode naš čovjek i dalje čekati...novu susretljivu, inventivnu, podsticajnu vlast...(koja eto ipak uskoro i dolazi).
Ta prokleta birokracija, mala kvačica koja blokira život je po brojnosti, nepotizmu, rasipnosti, neinvetivnosti...dosegla vrhunac destrukcije u smislu da sada postoji samo radi sebe i sebi je svrha...sindrom društveno kancerogenog tkiva.
Što će u tom temeljnom problemu našeg gospodarstva uraditi nova vlast?
Prvi korak...(nastavlja se).
