Pero Rašić: Političke prikaze nam kreiraju politiku

ljubuski.info

Pero Rašić, nositelj liste Stranke pravde i povjerenja za Zapadnohercegovačku županiju, otkriva svoje ambicije prema bavljenju politikom, nadalje kako on kao mladi čovjek gleda na sveukupnu sliku stanja u društvu te što će njegova stranka SPP učiniti da se stanje poboljša.

Kakvo je stanje u ovoj županiji? Koji su, po Vama, gorući problemi koje treba riješiti?
"U županiji je teško, ne samo financijsko, gospodarsko i socijalno stanje, već i stanje međuljudskih odnosa zbog namjerno stvaranog političkog okruženja. Kvaliteta života se jako brzo smanjuje, jer su primanja sve manja i neredovitija. Samim time je i potrošnja građana daleko manja što ima za rezultate smanjenje javnih prihoda i time se usložnjava društvena situacija kroz smanjenje standarda života. Tako županija nema dovoljno sredstava za socijalna davanja, zdravstvenu zaštitu, razvojne projekte u infrastrukturi, a posebno stvaranje resursa za gospodarski razvoj bez kojeg nema pomaka naprijed. Najbolji primjer je omjer broja zaposlenih u administraciji i proizvodnji, koji iznosi gotovo 80 naspram 20 posto. Ovdje pod administracijom mislim i na policiju, školstvo, jer to nisu sektori koji proizvode. Sad bih volio vidjeti tog ekonomista koji može s 20 posto proizvodnje hraniti 80 posto administracije. To i jest takvo, zato što dosadašnje vlasti ne žele riskirati pa ulagati novac u proizvodnju, razvoj gospodarstva, kad je puno lakše pospremiti ga negdje "sa strane" i pri tomu zadovoljiti osobne interese. Naše vlasti se samo zadužuju i podižu kredite, pa ulažu novac u potrošnju, i kako naprijed? Odakle vraćati taj novac? Pitanja takve vrste ne dobivaju, nego bivaju još i nagrađeni novim stolicama i novim mandatima. "Mala" Zapadnohercegovačka županija, u kojoj se nalaze sve ljepote od voda, šuma, polja, ruda, kamena, klime itd. Netom proglašena regija budućnosti, za mnoge, ali ne i za njene žitelje, koji poput svojih predaka odlaze na rad u Njemačku, Ameriku, itd. Zar nije ovo goruće pitanje, pitanje budućnosti Hrvata u ZHŽ-u? Ali se, nažalost, ovim nitko ne bavi. Ova županija, umjesto da postane inkubator života, ona postaje društveno razorena, financijski uništena i nalazi se u fazi propadanja. Pitanja koja su ujedno i gorući problem, koja se svakodnevno nameću, a na koja nitko ne odgovara su: Zašto privatne škole mogu prikazivati enormno visoke godišnje prihode, a u državnim nema ni krede? Zašto privatne klinike mogu prikazivati tolike prihode, a u državnim nema skoro više ni infuzije, ni zavoja? Zašto komunalna poduzeća propadaju, a pri tomu ih mijenjaju privatna koja obnašaju iste djelatnosti i pri tomu ostvaruju enormno visoke prihode? Zašto su podobni na poslu, a stručni kod kuće? Zašto naši premijeri, predsjednici skupštine, ministri, načelnici itd. jedu i piju mjesečno i do cca 6000- 7000 KM, čast izuzecima ako ih ima, dok socijalni slučajevi nemaju već duže vrijeme mogućnost da dobiju tu bijednu socijalnu pomoć, dok porodilje nemaju isto tako, već duže vrijeme taj mizerni doplatak? Ovakve upite mogu postavljati u nedogled, a odgovore prepuštam vama, da vi pokušate sami odgovoriti na njih, pri čemu vam mogu jedino reći da se moj odgovor na njih djelomično nalazi u vašem prvom pitanju."

Kakvi su planovi SPP-a kada su u pitanju mladi, poboljšanje njihova statusa, odnosno što Vaša stranka vidi kao rješenje problema koji muči većinu njih, nezaposlenost?
"SPP u svom temeljnom izbornom program i jest usmjeren, ponajviše na rješavanje radnog odnosa mlade populacije i poboljšanja njihova statusa. Naime, privatizacijom dva telekoma može se dobiti dvije milijarde maraka. Taj novac će biti usmjeren u poseban fond za zapošljavanje, iz kojeg će se svaki gospodarstvenik po zaposlenom djelatniku dobiti 25.000- 30.000 KM, naravno uz pravnu regulativu da taj radnik mora biti u radnom odnosu dogovoreno razdoblje, na taj način se može zaposliti oko 80.000 mladih ljudi. Gledajući isključivo ZHŽ, i mogućnosti koje nudi, od neiskorištenih prirodnih bogatstava, obnovljivih izvora energije, do pravno-pravilnog privatiziranja pojedinih poduzeća, dovođenjem pravih investitora koji bi isto tako bili pravno uvjetovani na obvezu zapošljavanja, posebice mladih ljudi. Kada sam se već dotaknuo ove teme, spomenuo bih, da je jako dobar potez, osnivanje Agencije za razvoj i privatizaciju. Ali promašaj je način obnašanja njihovih zakonskih obveza i loše kadroviranje. Ponajviše se radi o "privatizaciji za stranku" i zapošljavanju nestručnih i nedovoljno obrazovanih osoba, ili osoba bez iskustva. Govoreći o mladima, ne mogu a da ne spomenem naš profesionalni mladi kadar koji radi po kafićima, primjerice mostarskim, ali eto, ako ništa možemo se pohvaliti da imamo najobrazovanije ugostitelje. Imamo ih zato što oni nemaju očeva, stričeva, rođaka, prijatelja, koji će ih povući za rukav i smjestiti negdje u privatno poduzeće. Imamo ih zato što oni ne mogu biti podobni, iako bi ih većina stisnula zube pa to i bila, jer nema izbora. Imamo ih zato što nema tko za njihov posao dati po 15.000 - 20.000 KM, roditelji su im se i tako previše iscrpili dok su ih doveli do toga da konačno postanu nešto, a što su postali? Odgovor je jednostavan, postali su sretni jer mogu raditi i u tom kafiću za 500 KM, jer ne moraju sa svojih 25- 30 godina, diplomom u džepu, moliti roditelje da im daju novac za popiti piće. I to su vam oni s diplomama u džepovima, a što sa onim što nisu imali tu sreću ili mogućnost, samo dragi Bog zna. Ako mi možete dopustiti, dotaknuo bih se u dvije rečenice naših koalicijskih partnera u ZHŽ-u, a to je Stranka umirovljenika/penzionera, koji su također u nezavidnom položaju. Manjak novca čiji tijek od gospodarstva do fondova je konstanta stvara problem najstarijoj populaciji s problemom da ne mogu plaćati ni kućne troškove. Status umirovljenika uvelike ovisi o stanju gospodarstva."

Što je ono na što ćete se fokusirati u predizbornoj kampanji? Što mislite da bi moglo najviše privući glasače?
"Dopustiti će te mi da se prvo osvrnem na riječ "glasač" koja me asocira na neki stroj koji pojedinim poltronima služi kao sredstvo da ostvare određene osobne ciljeve. "Glasači" kao neko stado kojeg poltroni čuvaju od utjecaja novih svježih ideja i ljudi. Ti takvi poltroni već dugi niz godina financijski crpe ovu zemlju, a "glasači", gluhi i slijepi, ne čuju jecanje, ne vide tugu oko sebe, nego okreću glavu od svega i ponovno slijede iste. Iste u kojih je sadržaj isti samo retorika malo drukčija od izbora do izbora. Mene, odnosno nas, ne zanimaju takvi "glasači" niti nas zanima "narod", niti "ljudi", niti bilo kakve floskule koje uporno podastiru neki "veliki lideri". Nas zanima čovjek, jedan obični mali čovjek, nezadovoljni čovjek, čovjek koji želi neke istinske promjene, razočarani čovjek, iskorišteni, odbačeni čovjek, jer samo tako polazeći od svakog čovjeka kao jedinke, okuplja se prava, kritična masa, koja istinski želi neke promjene. Zar ima nešto bolje i ljepše na svijetu, nego pomoći, zadovoljiti čovjeka kao jedinku, usrećiti ga, biti njegov glas? Samo takva sinergija između političara i čovjeka može opstati, živjeti, ići u pravom smjeru. Želio bih samo još nadodati, dok nismo odlutali puno od biti pitanja, da uz temeljni izborni program, posjedujemo i lokalni izborni program, na kojem je radio određeni tim stručnih ljudi te koji će uskoro biti prezentiran javnosti."

Političke prikaze nam kreiraju politiku

"Moje zanimanje za politiku započelo je još u srednjoškolskim danima. Po završetku srednje škole počeo sam aktivnije pratiti političke odnose te nedugo nakon toga sam se i osobno uključio u političke vode. Ne iz razloga što želim ili volim biti političar, nego zbog toga da svojim djelovanjem budem od pomoći cijeloj zajednici, kao i sebi osobno, jer ja volim ovu zemlju, ovu regiju i želim ovdje nastaviti živjeti te zasnovati ovdje svoju obitelj. Ne mogu biti samo puki promatrač na ova cjelokupna društveno-politička zbivanja, zbivanja u kojima je svakim danom sve gore i sve teže. Je li to sudbina ove radišne i vrijedne nacije? Dokad ćemo lizati pod ispred blatnjavih čizama političkih prikaza, koji nam i kreiraju ovakvu politiku?"

Zapošljava se samo u administraciji

"Ljubuški je grad u ZHŽ-u koji posjeduje najbolja prirodno-zemljopisna obilježja: polja, vodonatapne sustave, prostor za širenje i organiziranje, ali gledajući drugu stranu medalje Ljubuški je gotovo najnerazvijeniji grad ove županije u gospodarskom smislu. Proizvodnja, gotovo da i ne postoji, ali zato postoji administracija u koju se uspješno pokušava zaposliti što veći dio podobnih osoba u vladajućoj strukturi, jer realno gledajući, to je jedino mjesto gdje ih mogu zaposliti, a liste osoba na čekanju su predugačke. Da ne spominjem deficit općine, zaduženost po kreditima, pa JKP Ljubuški, vinarija, JKP Vrgorac, Nativa, itd. Samo još na kraju bih želio postaviti pitanje, s namjerom da nas sve potakne na razmišljanje, a glasi ovako: Jesmo li svjesni da je ovakav način funkcioniranja društva suprotan od njegovog interesa ili ćemo čekati još dublju krizu i neimaštinu?"

Zorica Volarević [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari