Kupovina seminarskih, magistarskih i diplomskih radova u našoj zemlji postaje sve popularnija i dostupnija, a nisu rijetke ni afere ljudi na visokim razinama vlasti koji su plagirali ili kupili svoje doktorate.
Zanimljivo je da interesa za rješavanje ovih slučajeva nema iako u u banjalučkom Studentskom parlamentu, kažu da su uputili incijativu Ministartvu prosvjete i kulture RS, da se provede sveobuhvatna istraga koja će provjeriti kvalitet znanstveno-istraživačkih radova, kako na javnim tako i na privatnim sveučilištima.
Nitko nije nadležan?
Branka Rogač iz Odjela za informiranje Ministarstva prosvjete i kulture RS kaže da ovo ministarstvo do danas nije zaprimilo inicijativu Studentskog parlamenta o bilo kakvoj provjeri kvaliteta znanstveno-istraživačkih radova, te da se sam postupak utvrđivanja plagijata uređuje statutom visokoškolske ustanove u skladu sa zakonom.
"Prema članu 52. Zakona o visokom obrazovanju stručni, znanstveni ili umjetnički rad za kojeg nadležni organ utvrdi da je plagijat smatra se ništavim, kao i nagrade, zvanja i titule koje je osoba stekla na temelju takvog rada. Međutim visokoškolske ustanove su u obavezi da brinu o kvalitetu znanstveno-istraživačkog rada dok Ministarstvo prosvjete i kulture vrši upravni nadzor nad zakonitošću donesenih akata visokoškolskih ustanova", pojašnjava Rogač.
Na većini fakulteta koje smo kontaktirali nisu bili voljni komentirati kupovinu znanstvenih radova uz objašnjenje da mentori lako otkrivaju je li neki rad plagijat ili ne, te da slučajeva otkrivanja kupljenih radova do sada nije bilo.
Na BLC Banja Luka College kažu da se sa ovom pojavom bore uz pomoć softvera koji detektira plagijarizam.
Također dodaju da je to pojava kojom se treba pozabaviti cijela akademska zajednica, a ne samo visokoškolske ustanove.
TI BiH vršio provjere
Ivana Korajlić, program menadžer za odnose sa javnošću Transparency Internationala BiH, kaže da je ova organizacija imala nekoliko istraživanja u vezi sa korupcijom u visokom obrazovanjem, stavovima studenata i profesora, ali do sada se nisu konkretno bavili istraživanjem slučajeva kupovine radova.
"Nismo do sada imali prijava u vezi sa prodajom radova, osim što smo se oglašavali u medijima u vezi sa činjenicom da su reklame za prodaju seminarskih, diplomskih, magistarski, pa čak i doktorskih radova, dostupne na društvenim mrežama, i na univerzitetima, te da bi trebalo zabraniti ovakav vid oglašavanja. Mi smo čak, kako bismo provjerili, slali poruke na jedan od oglasa, gdje su nam ljudi otvoreno rekli da mogu uraditi rad za bilo koju oblast i da cijena zavisi od težine rada", pojašnjava Korajlić.
Ona također dodaje da je apsurdno da nadležni organi ne ragiraju na ovakve oglase, iako veoma lako mogu doći do ljudi koji stoje iza toga preko brojeva telefona koji se pojavljuju na reklamama, a onda i do osoba koje su te radove kupili, što je pojava koja je još pogubnija, jer će se ljudi koji kupe magisterij ili doktorat na temelju toga zaposliti u obrazovnoj instituciji i predavati studentima.
Očigledno je, kaže Korajlić, da još uvijek nema volje da se ovi slučajevi suzbiju, imajući u vidu da su sve prisutnije afere ljudi na visokim razinama vlasti koji su plagirali ili kupili svoje doktorate.
Tome idu u prilog i visokoobrazovne institucije koje ne kontroliraju dovoljno stoji li prijavljeni autor zaista stoji iza tog rada.
