Uspješni poduzetnik i povratnik Jozo Kafadar (69) iz Viteza brutalno i mučki likvidiran je prije otprilike mjesec i pol dana na obiteljskom imanju u selu Šušanj, na planinskom prijevoju Ovnak, na granici Zenice i Viteza.
Poznati farmer, a kasnije i trgovac koji je sa sinovima osnovao niz tvrtki u Vitezu, ubijen je za vrijeme odmora, navodno jašući na konju, potvrdio je tada njegov sin Drago.
Šok za povratnike
Taj okrutni atentat šokirao je i uznemirio stanovnike ne samo Ovnaka nego i susjednih sela između Travnika i Zenice. Malo je poznato u javnosti, međutim, u Lašvanskoj dolini svi jako dobro znaju kako je u zadnji trenutak uz velike napore i nagovaranja nekih lokalnih političkih, policijskih, a najviše i presudno, crkvenih dužnosnika spriječen masovni egzodus prestravljenih Hrvata, povratnika iz Šušnja i još nekih okolnih sela.
Izbezumljeni oni su praktično bili već spakirali stvari i umalo kazali 'zbogom' svojim domovima u koje su se nakon ratnoga izgnanstva vratili, a upravo je lokomotiva povratka bila vrijedna i beskompromisna obitelj Kafadar. Pokojni Jozo Kafadar je, ipak, bio svojevrsna snaga i ljudska gromada koja je ulijevala određenu sigurnost i svim drugim Hrvatima na tom pitomom području.
Treba podsjetiti kako je zeničko selo Šušanj u ratu doživjelo stravični ratni zločin kada su pripadnici zloglasnih muslimanskih postrojba u jednom danu zločinački poubijali cijelu višečlanu obitelj Marković, inače blisku i nešto daljnju rodbinu uglednoga bosanskoga franjevca fra Ive Markovića. Šušanj je posebno ranjiv i osjetljiv nakon toga zločina. Naročito sve to teško pada i izaziva strahove što je i pokojni Kafadar svojim primjerom, poduzetničkim duhom, želio vratiti suživot na Ovnaku i okolici. Brutalna likvidacija, motivi i napose naručitelj za stanovnike Ovnaka i policiju još su uvijek misterij.
I dalje kruže i dominiraju samo spekulacije koje se svakodnevno smjenjuju jedna za drugom. Osobito neposredno nakon atentata govorilo se o nacionalnoj i vjerskoj mržnji kao mogućem motivu za Kafadarovo ubojstvo. To je na neki način nesmotreno potpirivalo i usmjeravalo i priopćenje Glavnoga vijeća HNS-a koje je samo još i dodatno zastrašivalo ionako isprepadane Hrvate na Ovnaku i Šušnju.
Istraga ne pomiče
Sve do danas policija nema nikakvih opipljivih, pouzdanih tragova koji bi doveli do ubojice i naručitelja pa se vrlo oprezno ili nikako u javnosti govori o likvidaciji. Istraga tapka u mjestu, makar se u Lašvanskoj dolini ipak sve glasnije priča kako je vrlo lako moguće da je Jozo Kafadar zasmetao konkurenciji nakon što je odlučio snažnije ući u samu jezgru Travnika svojim prepoznatljivim kozmetičkim lancem CM. Sumnjičavci i poslovični zagovornici teorija zavjera, naime, tvrde kako pokojni Kafadar nikome nije smetao i nije mu falila dlaka s glave dok se bavio stočarstvom i širio svoju farmu kupnjom zemljišnih posjeda i uzgojem stoke.
Ali onoga trenutka kada je dirnuo u travnički osinjak, prema uvijek dobro upućenima, platio je nažalost glavom. Inače, stanovnici Ovnaka i okolnih sela i danas tvrde kako tada nisu primijetili ništa neobično, a i pokojni Jozo je sa svima bio u dobrim odnosima. On i sinovi Drago, Vlatko i Anto živjeli su u Šušnju do početka proteklog rata, odakle su izbjegli u Vitez, gdje su formirali tvrtku Ovnak, nazvanu po rodnom kraju. Zanimljivo je i indikativno kako su prve, istina, nepotvrđene naznake upućivale da se mučka likvidacija Joze Kafadara nikako ne može dovesti u vezu s eventualnim pokušajem pljačke, odnosno razbojstva, dok istodobno obitelj Kafadar nije potvrđivala da je eventualno dobivala od bilo koga prijetnje.
Pronaći počinitelje
Policijski posao je zapravo zamro već nakon što je nekoliko osoba iz Šušnja privedeno u Policijsku postaju u Zenici s tim da se nije znalo je su li te osobe privedene radi saslušanja kao svjedoci očevici ili se njihovo dovođenje može smjestiti u drugi kontekst ubojstva.
Kompanija Ovnak je u protekla dva desetljeća stasala u velikog distributera i trgovački lanac koji u svom sastavu, osim tvrtke CM Cosmetic marketi, ima i tvrtke koje zastupaju nekoliko autobrendova, trgovačke tvrtke, prostore, farme i poljoprivredna dobra. U svom mjestu i središnjoj Bosni obitelj Kafadar je sudjelovala u mnoštvu dobrotvornih akcija i svoj su poduzetnički posao živjeli 24 sata. Podsjećamo, jedan od Jozinih sinova Anto poginuo je u prometnoj nesreći sredinom travnja 2012. godine, vraćajući se u Vitez upravo s obiteljskoga ranča na Ovnaku. Za dobrobit suživota na ovom ranjivom području policija mora uložiti sve napore, znanje i raspoloživa sredstva i što prije pronaći ubojicu, a još više naručitelja zvjerskoga ubojstva. Samo to može odagnati strahove i sve sumnje kod povratnika Hrvata na tom području, a obitelji Kafadar ponuditi pravu istinu.
Strašenje arapskim studentima
Kako se traumatične spekulacije šire munjevitom brzinom po isfrustriranoj Lašvanskoj dolini, dokazuje i nevjerojatna priča lansirana prije nekoliko tjedana, po mnogima politikantski u čisto izborne svrhe. Naime, neki su podzemni politički i paraobavještajni "hrvatski" krugovi gurnuli podvalu kako se na jesen na "zeleno" Travničko sveučilište priprema prava najezda arapskih studenata. Brzo se raširila brojka od nevjerojatne 2-3 tisuće "bradatih" studenata iz Sirije, Afganistana, Iraka, Pakistana i Irana. Otkuda toliko zanimanje za visoko znanstveno usavršavanje baš u Travniku i gdje bi bilo napokon smješteno toliko arapskih studenata, nitko nije pojašnjavao.
Naravno, u izbornoj godini lako je prepoznati odakle opasni vjetrovi pušu i tko želi strahovima mobilizirati biračko tijelo za početak listopada. Usput, službeno u Travniku takve "političke mine" smatraju glupostima jer tamošnje sveučilište niti je toliko zanimljivo strancima niti ima tehničke i materijalne mogućnosti primiti toliki broj studenata bez obzira dolaze ili iz domaćih sredina ili pak i inozemstva.
