Plan Sredoja Novića: Žrtvovati Gorana Zupca i uz potporu Bariše Čolaka preuzeti Obavještajnu agenciju BiH

ljubuski.info

Protuzakonito produljenje mandata Almiru Džuvi na mjestu generalnog direktora OSA-e, uhićenje ranijeg direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića i posjet ministra pravde BiH Bariše Ćolaka San Petersburgu, što za posljedicu ima dublje uvlačenje BiH u rusku geopolitičku sferu utjecaja, događaji su u kojima promatrači prilika u BiH i ugledni kolumnisti, na žalost, ne vide poveznicu, niti im pridaju neki osobit značaj.

Međutim, kad se dostupne informacije poslože i raščlane zajedno sa ranijim događanjima, sve upućuje na zaključa da je riječ o slijedu pomno planiranih aktivnosti dirigiranih iz jednog središta, što izaziva iznimnu pozornost diplomatskih predstavnika određenih zapadnih zemalja u Sarajevu.

Naime, uhićenje Kemala Čauševića, bliskog prijatelja i dugogodišnjeg poslovnog suradnika aktualnog ravnatelja OSA-e Almira Džuve, na temelju optužbi o pronevjeri nekoliko milijardi maraka, otvara dvojbu je li se takvo što moglo dogoditi bez znanja prvog obavještajca u BiH. Sudeći prema tvrdnjama sarajevskih izvora optužnicu protiv Čauševića, kao i prikupljanje dokaza, obavila je SIPA BiH, na čijem je čelu Goran Zubac. Isti izvori također navode da u ovoj operaciji nije sudjelovala krovna obavještajna agencija u BiH, kao ni MUP Federacije BiH, što je kako doznajemo izazvalo zaprepaštenje i ogorčenost prvog obavještajca Almira Džuve. Po svemu sudeći, Džuvina ogorčenost temelji se na bojazni da bi se ova istraga mogla proširiti i na dobar dio bošnjačkog političkog vrha, uključujući i njega osobno.

Promatrači ovih događaja pitaju se o razlozima odabira timinga, kao i samih postupaka aktualnog vodstva SIPA-e, ukazujući istodobno na činjenicu da je bošnjačko političko vodstvo, preko Gorana Salihovića, glavnog državnog tužitelja BiH, već ranije kreiralo optužnicu protiv Gorana Zubca, što je po svemu sudeći bila svojevrsna odmazda Zubcu zbog nedavnog uhićenja visokopozicioniranog člana SDA Šemsudina Mehmedovića, izvedenog od strane SIPA-e BiH - zbog njegove umiješanosti u slučaj uskladištenje velikih količina minsko eksplozivnih sredstava, naoružanja i druge opreme u okolici Tešnja.

Bošnjački nadzor nad Obavještajnom agencijom

Analizirajući navedene informacije, te prosuđujući strahove bošnjačke parastrukture o nastavku istrage u predmetima Čaušević i Mehmedović, nimalo ne začuđuje činjenica da sve političke stranke u BiH, a poglavito bošnjačke, žele imati nadzor nad OSA-om, da bi preko nje lakše kontrolirali procese, svoje političke protivnike, ali i partnerske stranke koje dolaze iz druga dva konstitutivna naroda. No, i unatoč tome u proteklih desetak godina to je uspijevalo isključivo bošnjačkim unitarističkim snagama (SDA) kasnije i (SDP), koje su imenovanjem Almira Džuve na čelnu poziciju u OSA-i BiH uspjeli ovu agenciju u potpunosti staviti pod upravu i nadzor svojih paraobavještajnih struktura.

Naime, Džuvinim dolaskom na poziciju generalnog direktora OSA-e u javnosti se stvorila percepcija da je na tu poziciju napokon došao netko tko ne potiče iz bivših udbinih struktura, već osoba prozapadnjačke orijentacije koja će u dogledno vrijeme profesionalizirati Obavještajno Sigurnosnu Agenciju, i osloboditi se balasta tzv. radikalnih elemenata koji su sve ove godine, od rata pa na ovamo, dominirale u bošnjačkom obavještajno-sigurnosnom aparatu (AID), te nekompromitirana osoba koja nema nikakvih hipoteka iza sebe.

Nažalost, čini se da je istina posve drugačija od prvotnih razmišljanja i umjetno stvorene percepcije o prvom obavještajcu u BiH. Sudeći prema tvrdnjama naših izvora, prvi obavještajac BiH, koji je na ovo mjesto ustoličen izravno iz klana Alije Delimustafića, jednog od utemeljitelja zloglasnih "Ševa", ne samo da nije napravio ono što se od njega očekivalo, nego je svojom kadrovskom politikom OSA-u vratio najmanje 10-15 godina unatrag.

en face

Sudeći prema tvrdnjama naših izvora, Almir Džuvo je u desetljeću svoje vladavine krovnom obavještajnom organizacijom u BiH, osim izolirane i fiktivne suradnje sa zapadnjačkim obavještajnim službama na projektima borbe protiv terorizma, koja mu služi za održavanje na poziciji i stvaranja iluzije o sebi kao iskrenom borcu protiv terorizma i svih oblika kriminala, sve ostalo podredio bošnjačkom paraobavještajnom sustavu. Naime OSA-om u stvari upravljaju kompromitirani rukovodioci iz bivšeg AID-a koji se, prema sudskim spisima, dovode u vezu sa organiziranjem rada špijunsko-terorističkog kampa Pogorelica. Isto tako, neki među njima, a što je vidljivo iz sudskih spisa, su u ranijem razdoblju osobno provodili postupak naturalizacije državljana afro-azijskog podrijetla, osobno rješavajući njihov status, osobne dokumente i upis u knjigu državljana BiH, jamčeći to vlastoručnim potpisom.

Jednako tako, na iste se strukture osnovano sumnja da stoje iza zataškavanja istraga o ubojstvu nekadašnjeg ministra federalnog MUP-a Joze Leutara i šefa AID-a Nedžada Ugljana, kao i cijelog niza nerazjašnjenih ubojstava nad hrvatskim povratnicima u srednjoj Bosni. Bolji poznavatelji tamošnjih prilika već sad ukazuju kako bi istim smjerom mogla krenuti i istraga u slučaju nedavno ubijenog Joze Kafadara, koja ima sve oblike terorističkog djela s političkom porukom.

Sredoje Nović žrtvuje Gorana Zubca

Sumirajući slijed događaja stječe se dojam kako je riječ o nizu aktivnosti unitarističkih i secesionističkih snaga za koje se točno ne vidi gdje počinje, niti gdje će završiti. Ipak, poznavatelji političkih i obavještajno-sigurnosnih prilika u BiH ukazuju na mogućnost da se radi o teškim rovovskim bitkama između srpskih separatista i bošnjačkih unitarista, kao i njihovih paraobavještajnih struktura, s ciljem ostvarivanja nadzora nad ključnim institucijama u BiH.

Isti izvori navode kako cijeli niz informacija ukazuje na mogućnost da je krug oko najmoćnijeg srpskog obavještajca i aktualnog ministra civilnih poslova Sredoja Novića odlučio od Bošnjaka preuzeti ukupni nadzor nad OSA-om BiH, a zauzvrat žrtvovati Gorana Zubca na čelu SIPA-e, ostavljajući to mjesto kao utjehu Bošnjacima.

Sredoje Nović i njegov klan, kao što je poznato, imali su zajedno sa Paddy Ashdownom ključnu ulogu u stvaranju SIPA-e, kao i kadroviranju, gdje su pozicionirali ključne Novićeve ljude iz bivšeg sustava, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Uglavnom je riječ o bivšim djelatnicima SDB-a koji su radili po pitanjima emigracije i vjerskih zajednica, a kao takvi odani su svome nekadašnjem šefu, koji smatra da bi eventualni nasljednik Gorana Zubca iz reda bošnjačkog naroda teško mogao pomrsiti tamo postavljenu kadrovsku križaljku.

Istodobno, glavni srpski kadrovik u BiH Sredoje Nović, poznat i po bliskim odnosima sa klanom utamničenog Josipa Perkovića, na čelno mjesto u OSA-i BiH želi dovesti svoga bratića Gorana Novića, za koga u određenim medijskim natpisima dobro obavješteni krugovi tvrde da je bio isljednik u logoru Omarska.

Mlađi Nović je, sudeći prema tvrdnjama naših izvora, do sada radio na ključnim mjestima unutar OBS-u RS a bio je i predstavnik OBS-a Republike Srpske u Stručnoj komisiji za reformu obavještajno-sigurnosnih službi u BiH.

Novićeva uloga u pozicioniranju 'hrvatskih' kadrova

Pored ovoga, spektar Novićevih aktivnosti osmišljenih s ciljem preuzimanja OSA-e BiH ne svodi se isključivo na pozicioniranje srpskog predstavnika u liku i djelu svoga bratića na čelno mjesto OSA-e, već on istom metodologijom, preko nekadašnjih jugoslavenskih struktura, uključujući i aktualnog ministra pravde Barišu Čolaka, na jedno od čelnih mjesta u hrvatskoj kvoti, želi pozicionirati Zorana Kapetanovića - nekadašnjeg vozača i pratitelja generala Tihomira Blaškića, koji je u to vrijeme, sudeći prema materijalima koje smo dobili na uvid, bio korisnik specijalnog AID-ovog telefona i cijelo vrijeme ratnih sukoba između Armije BiH i HVO-a bio na dispoziciji obavještajnog pokrivanja svih aktivnosti generala Tihomira Blaškića, nekadašnjeg zapovjednika ZP Vitez te načelnika GS HVO-a.

Potpisnik ovog članka se osobno uvjerio u autentičnost dokaza koji teško kompromitiraju nekadašnjeg pratitelja generala Blaškića i Čolak-Novićevog kandidata za zamjenika ravnatelja OSA BiH.

Suradnja s AID-om, svakako, ne bi bila dovoljna referenca Kapetanoviću za ovakva zauzimanja prvog srpskog obavještajca za njegovo pozicioniranje. Kako neslužbeno doznajemo, majka i supruga Zorana Kapetanovića su srpske nacionalnosti, a njegovi ujaci su visokopozicionirani oficiri nekadašnje Vojske Jugoslavije (VJ) i Vojske Republike Srpske VRS. Stoga, zbog obiteljskih linkova, kao i zbog čestih kontakata sa rezidentom Vojne bezbedonosne agencije Srbije (VBA Srbije) i zapovjednikom specijalnih jedinica bivšeg VRS-a Goranom Sarićem, Kapetanović se po Novićevom kadrovskom ključu nametnuo kao kadar koga bi hrvatski politički predstavnici trebali podržati, za što u posljednje vrijeme ustrajno lobira aktualni ministar pravde BiH Bariša Čolak.

Istodobno, treba naglasiti da je, sudeći prema tvrdnjama naših sarajevskih izvora, Zoran Kapetanović i kum sa Ivanom Bandićem, osobom rodbinski vezanom sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, kao i Miri Musiću, nekadašnjim djelatniku jugoslavenskog SDB-a i trenutno glavnom operativcu SOA-e. Ujedno, preko istih Kapetanović je povezan i sa cijelim klanom Josipa Perkovića i Stanka Čolaka, ali i novinarkama HTV-a Ankicom Posavljak i Marijom Topić Crnoja, nećakom predsjednika HKD Napredak Franje Topića, kao i Suzanom Mijatović, novinarkom Slobodne Bosne s kojom često ostvaruje kontakte te joj, sudeći prema tvrdnjama naših izvora, daje iznimno važne informacije o aktivnostima hrvatskih političara i dužnosnika svih razina.

Sumnja u političku vjerodostojnost Bariše Čolaka?

Razlozi zbog kojih su određene zapadne strukture, uključujući NATO savez, Europsku komisiju i diplomatske predstavnike ključnih zapadnih država, sumnjičave prema djelu visokopozicioniranih kadrova HDZ-a BiH, našli su se ovih dana ponovo u žiži interesa.

Posljedica je to boravka aktualnog ministra pravde BiH Bariše Čolaka u Sant Petersburgu, gdje je zajedno s ruskim kolegom potpisao sporazum o pravnoj suradnji između Rusije i BiH. Kako neslužbeno doznajemo, ovaj je potez izazvao svojevrsni šok među diplomatskim predstavnicima zapadnih zemalja, koji u svojim izjavama ne mogu prikriti ogorčenost da u trenucima kad cijeli zapadni svijet provodi aktivnosti svojevrsne izolacije Rusije i njezinih saveznika, hrvatski kadrovi iz BiH sudjeluju u rušenju njihovih nastojanja, istodobno se retorički izjašnjavajući za ulazak BiH u NATO i EU.

priča

Prema tumačenjima dobro upućenih krugova, ovakvi su postupci jednog djela visokopozicioniranih dužnosnika HDZ-a BiH ujedno i glavni razlog posvemašne sumnje u vjerodostojnost vodstva ove stranke, ali i otvoreno upozorenje da bi se, ukoliko ne dođe do znatnijeg zaokreta u kadrovskoj politici, ova stranka ponovo mogla naći izvan vlasti, bez obzira na iskazani joj stupanj izborne potpore.

Prema tvrdnjama poslovično dobro obavještenih diplomatskih krugova u Sarajevu, sumnja u politički kurs HDZ BiH pojavila se još u trenucima dolaska Bariše Čolaka na mjesto čelnika ove stranke. Ovom se pitanju u tim trenucima nije posvećivala adekvatna pozornost jer je fokus diplomatske i obavještajne pažnje, zbog aktivnosti bošnjačkih i srpskih parastruktura, ciljano bio usmjeren na pitanja poput Hrvatske samouprave, Hercegovačke banke ili Eroneta, koja su bila ciljano otvorena zbog nakane slamanja političke i gospodarske "kralješnice" hrvatskog naroda u BiH.

Tko je u biti Bariša Čolak?

Nekoliko osoba s kojima smo razgovarali uvjeravaju nas, nudeći pri tome i niz materijalnih dokaza, kako su određene strukture nakon slamanja Hrvatske samouprave u javnosti nametnule potrebu dolaska na čelo HDZ-a BiH "prihvatljivije osobe sklone dijalogu i kompromisu". Po scenariju koji umnogome podsjeća na dovođenje Ive Sanadera na čelo HDZ-a, u BiH je kao "prihvatljivo rješenje" u javnost lansiran upravo Bariša Čolak, nekadašnji sudac Općinskog suda u Širokom Brijegu, osoba čiju su pravosudnu i političku karijeru, sudeći prema tvrdnjama naših izvora, usmjerili i od početka kontrolirali njegovi rođaci Stanko i Drago Čolak, visokopozicionirani oficiri nekadašnje jugoslavenske UDBA-e.

I unatoč činjenici da je u vrijeme rata bio politički aktivan, naši nas izvori uvjeravaju da je Bariša Čolak u Vladu HZ HB instaliran uz pomoć Ivana Bandića, tadašnjeg prvog čovjeka mostarskog SIS-a, koji je na tu dužnost došao izravno iz beogradskog kabineta svoga ujaka Stanka Čolaka.

Po istom scenariju, sudeći prema navodima istih izvora, nakon gašenja HRHB, klan Čolakovih je uz pomoć svojih saveznika nekadašnjeg suca doveo na mjesto predsjednika vlade Županije Zapadnohercegovačke, gdje je kako doznajemo na razne načine pogodovao tom klanu, uključujući i pogodovanje mesnoj industriji Lijanovići, dozvolivši im da zakonom propisano platežno sredstvo zamjene svojim obiteljskim bonovima i tako stvore vlastitu financijsku valutu.

Ključni cilj Čolakovog vladanja tom županijom, prema tvrdnjama poznavatelja tadašnjih prilika, nije bilo jačanje županijskih institucija nego privatizacija državne imovine. Upravo zbog tih potreba Čolak je na čelno mjesto Agencije za privatizaciju doveo kadrove bliske Slobodanu Božiću i Dragi Čolaku, nekadašnjim čelnicima mostarskog centra Službe državne bezbjednosti.

Od takvog Bariše Čolaka u javnosti je, posredstvom istih krugova, stvorena medijska slika kao umjerenom demokrati i profesionalcu koji će demokratizirati HDZ BiH i dati svoj doprinos u jačanju postdeytonskih aktivnosti. Međutim, dolaskom na čelo ove stranke, Čolak postaje i ministar sigurnosti što mu otvara mogućnost da na sva ključna mjesta na državnoj i entitetskoj razini imenuje ljude bliske klanu Josipa Perkovića, Stanka Čolaka i Sredoja Novića, te oficire nekadašnje JNA, dok istovremeno iz struktura HDZ-a, pod ovim ili onim izgovorom, bivaju počišćeni zagovornici hrvatskih nacionalnih interesa.

Najbolji primjer Čolakovog političkog svjetonazora vidljiv je i naslučaju dovođenja izaslanstva Komunističke-radničke partije NR Kine na Sabor HDZ-a BiH, na što podsjećaju naši sugovornici. Prema tim navodima, takav je zahtjev stigao od Stanka Čolaka koji je nešto ranije boravio u Kini.

Izvještavajući o Čolakovom boravku u Kini srbijanski su mediji tada prenijeli kako je Čolak tamo boravio u svojstvu instruktora kineske obavještajne službe, ali pored instruktorskog posla za kineske tajne službe, prioritetni razlog njegovog boravka u tom djelu svijeta bio je i otvaranje regije kineskoj robi i utjecaju.

Naši nas izvori isto tako uvjeravaju da je uloga Bariše Čolaka, kao tadašnjeg ministra sigurnosti BiH, iznimno kontroverzna i u cijelom nizu događanjima nakon ubojstva srbijanskog predsjednika Zorana Đinđića, nakon čega se, pod pritiskom istraga, cijela srbijanska kriminalna struktura, pod utjecajem Sredoja Novića, preselila na prostor BiH, ali i na prostor Republike Hrvatske, gdje je u to vrijeme bio vrlo snažan utjecaj danas utamničenog Josipa Perkovića.

Sugovornici s kojima smo razgovarali također nas uvjeravaju da su pojedinci iz Perković-Nović-Čolakovog klana fizički osiguravali prihvat i razmještanje srbijanskih kriminalaca na prostoru BiH i Republike Hrvatske među kojima i jednog od najpoznatijih srbijanskih kriminalaca Milorada Ulemeka zv. Legija (osuđenog za organiziranje atentata na bivšeg srbijanskog premijera Đinđića) o čemu su mediji u BiH i Hrvatskoj u tom razdoblju potiho izvještavali.

Neizvjestan dalji tijek događaja

Sumiranjem ovih informacije i uloge određenih struktura potvrđuje se zaključak kako je BiH, uz Ukrajinu i Siriju, svojevrsno poprište geopolitičkog sukoba u kome glavnina globalnih igrača ima svoje predstavnike. Ruski utjecaj preko Republike Srpske, ali i određenih struktura među bošnjačkim i hrvatskim političkim predstavnicima nameće se kao dominantan. Istodobno, njega u stopu prati turski utjecaj s manjim ili višim primjesama iranskog, zastupljen uglavnom među bošnjačkim predstavnicima, ali i djelu hrvatskih političkih predstavnika interesno bliskih bošnjačkim političkim krugovima.

Upravo u tom kontekstu treba promatrati i najnovija politička razračunavanja oko nadzora nad SIPA-om i OSA-om, u čemu kadrovi Sredoja Novića vuku ključne poteze, za koje se osnovano sumnja da su dogovoreni sa službenim Beogradom i Moskvom. Više od same metodologije tih razračunavanja zanimljivim se čine postupci djela hrvatskih kadrova u institucijama sustava, od kojih se očekuje najčvršća potpora politici EU-a i NATO saveza.

Međutim, posljedice loših političkih poteza i borbe za golo očuvanje osobnih privilegija više od jednog desetljeća izravno utječu na ukupni položaj hrvatskog naroda u BiH. Hoće li se ta stagnacija, kroz svrstavanje na stranu unitarističkih ili centralističkih snaga, i dalje nastaviti ili će višegodišnji pad biti zaustavljen teško je kazati.

Međutim, već sad se čini izvjesnim kako će stranke čiji istaknuti pojedinci igraju bilo kakve uloge u rusko-srbijanskim geostrateškim igrama teško naći među onim strankama koje će participirati u budućoj vladajućoj većini.

Stoga se čelnici tih stranaka, kao i njihova stranačka tijela, prilikom nominacija na izborne liste moraju voditi računa o dosta detalja, uključujući i ono što ih čeka u postizbornom razdoblju. Ukoliko se tome ne posveti dužna pozornost, onda je očito da će neke stranke, bez obzira na potporu dobivenu na izborima, ponovo ostati u oporbi. Naravno, ovakav mogući rasplet nije interes birača. Čiji je to interes znaju oni koji upravljaju procesima, ili olako prepuštaju nekom drugom da u njihovo ime provodi odluke štetne za hrvatski narod u BiH i njegovu budućnost.

Vladimir Ljubanić [ hrsvijet.net ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari