Milena Međugorac traži posao punu 31 godinu

Služba za zapošljavanje Zapadnohercegovačke županije, točnije podružnica Ljubuški, broji 2502 nezaposlenih. Više od pola te brojke čine žene, kojih je na zavodu 1312, a jedna od tih žena je i Milena Međugorac iz Klobuka. Iako dijeli sudbinu mnogih žena, ali i muškaraca koji traže posao, Milena je posebna zbog toga što svoje prvo zapošljavanje čeka već punu 31 godinu.

Neostvareni san

Nakon završetka osnovne škole u rodnom mjestu, Milena odlazi na školovanje u Mostar gdje je 1983. završila Srednju upravnu školu. Prisjeća se da je te godine, 13. lipnja, na blagdan sv. Ante dobila diplomu, s kojom se uskoro nadala pronaći posao i osigurati sebi životnu egzistenciju. Nažalost, taj joj se san ni danas, 31 godinu poslije, nije ispunio.

"Od završetka srednje škole sam na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, od čega, evo nažalost, nemam nikakve koristi. Opet ne osuđujem nikoga, ni one ljude koji rade na zavodu, jer oni mi uopće nisu krivi. I danas se redovito, svaki drugi mjesec prijavim, bez obzira na godine starosti i godine čekanja", priča nam Milena, koja s 51 godinu nema niti jednog dana radnog staža. Priča kako joj se ljudi dive, posebice službenice na zavodu koje je, kaže ona, uvijek pitaju: "Milena, otkud ti toliki osmijeh?".

Svjesna je, kaže, činjenice da je posao teško naći, neostvarivo je to i mlađima od nje, ali unatoč svemu, ona i dalje sanja o tome da će se jednoga dana naći netko da je zaposli te da i ona osjeti kako je to ujutro se ustati i otići na posao.
"Pojedinci su se trudili naći mi posao, ali, eto, nisu uspjeli. Unatoč tomu, ja sam i dalje ona ista Milena kao nekada, osmjeh mi je uvijek na licu jer, opet ponavljam, nisu mi ljudi krivi. Iako je svakomu njegova situacija najteža, znam da ima i onih gorih, zato samo zahvalim Bogu što sam živa i zdrava, imam svoj krov nad glavom i to je najbitnije", nastavlja priču Milena, koja svojim optimizmom i svijetlim pogledom na svijet svakoga od nas može natjerati na razmišljanje što nam trebaju biti životni prioriteti.

Aktivna optimistkinja

Na naš upit kako preživljava, naša nam sugovornica otkriva niz aktivnosti kojima se bavi, koje joj ispunjavaju samačke dane, ali ponekad donesu i neku financijsku korist. Ima svoj vrt u kojem proizvede povrća za sebe, nije joj, kaže, teško pomoći nekomu, za što joj nekada i bude plaćeno, a tajnica je u crkvenome zboru, što je posebice ispunjava.

Davno je, kaže, prestala brojati životopise i zamolbe koje je slala na razne adrese u potrazi za poslom, ali su joj uvijek stizale samo odbijenice, koje je uvijek po primitku bacala.

Budući da joj nikada nije došao poziv sa Službe za zapošljavanje, pokušala se čak zaposliti na crno, ali ni to joj nije pošlo za rukom. Ne traži posao isključivo u svojoj struci, po kojoj bi mogla raditi na mjestu tajnice, voljna je, kaže, raditi bilo što, samo da je časno i pošteno.

Nadamo se da će se nakon ovoga naći netko od poslodavaca tko će Mileni pružiti priliku za zapošljavanje, a ne mora to biti na duže vrijeme, kaže ona, samo mjesec dana da, ponavlja, osjeti kako je to raditi, biti zaposlen jer bi to u konačnici ispunilo njezin život.