Eduard Pavlović: Krv nije voda

ljubuski.info

Da krv nije voda, dokazuje i primjer Eduarda Pavlovića, rođenog Argentinca, čiji su korijeni iz Ljubuškog, točnije sela Studenci. Njegovi roditelji su daleke 1928. godine otišli iz rodnog kraja trbuhom za kruhom u Argentinu, gdje su, spletom okolnosti, nastavili živjeti i odgajati djecu. Eduarda je povukla želja doći u mjesto otkuda vuče svoje korijene, otkuda potječe, iako je rođeni Argentinac.

Potraga za rodbinom

U našem razgovoru Eduardo nam je na svom materinjem jeziku, kojega dobro poznaje ali ga treba još dorađivati, kazao kako je bio oduševljen dočekom i prijmom svojih rođaka, koji su se okupili u velikom broju u domu Ante Petkovića kako bi se međusobno upoznali.
"Krv nije voda, i gdje god da te put odvede, nikada ne možeš zaboraviti ono što ti jesi, od čega si potekao. Moja sestra i ja smo uvijek znali da imamo rodbinu u Hercegovini i Metkoviću, a ja sam, eto, odlučio i posjetiti ih", priča nam Eduardo, čija je majka rodom iz Pozle Gore, Metković, pa je njegov dolazak bio prilika da se upozna i s rodbinom s majčine strane. Kaže kako je na nagovor svoje supruge Izabel preko Skypea počeo tražiti sve one koji nose prezime kao i on, i nedugo nakon toga u kontakt je stupio s Anitom Pavlović, a nakon kratke razmjene poruka, zaključili su da su njihovi djedovi zapravo bili braća.

Poziv za dolazak u Hercegovinu Eduardo je dobio od prof. Ivana Pavlovića, također rođaka, koji mu je rekao da ga svi s nestrpljenjem čekaju.
Nakon dolaska u Hercegovinu i upoznavanja s rodbinom, Eduardo je sa suprugom, koja je također nekoliko dana boravila s njim u posjetu, posjetio Dubrovnik i Zagreb, a upravo iz ovog grada s juga Hrvatske nose najljepše dojmove.

Mnogo je toga što je Eduarda fasciniralo dolaskom u Studence, a posebice, kako nam je ispričao, činjenica da žene puno više rade nego muškarci što, kaže, u Argentini nije slučaj. Zanimljivo mu je kako ovdašnje žene rade sve, od kućanskih poslova do onih teških fizičkih, dok mu je malo, ističe, čudno što ne vidi puno muških u radu.

Život u Argentini

Govoreći o životu Hrvata u Argentini, naš nam sugovornik objašnjava kako ih je tamo mnogo, a dosta ih se susreće u Hrvatskom domu koji je osnovan. Iako je, nažalost, mnogo onih koji zaboravljaju otkud vuku korijene, drago mu je da se ljudi druže u Hrvatskom domu i ne zaboravljaju otkud potječu. Posebno se sjeća prigode kada su u narodnim nošnjama s kipom Majke Božje Bistričke upriličili procesiju oko crkve, što je bio poseban trenutak za sve sudionike.

Kako smo već i rekli, iako hrvatski jezik ne govori baš dobro, Eduardo je ponosan na svoje umijeće govorenja materinjeg jezika, a ovu je priliku iskoristio kako bi se zahvalio svoj svojoj rodbini u Studencima i Metkoviću, što trpe njegov naglasak.

Zanimljivo je, kaže, i to da iako cijeli život živi u Argentini, i danas ima riječi iz španjolskog jezika čije značenje ne zna, dok se s našim jezikom dobro snalazi. Razgovor s Eduardom smo iskoristili kako bismo iz prve ruke doznali kakav je život u toj, za nas dalekoj zemlji, i je li to sve onako sjajno kako se često može vidjeti na malim ekranima. Naš sugovornik odgovara kako, nažalost, nije sve sjajno, jer je puno siromašnog naroda.

"Naš je narod dosta siromašno živio, posebice oni koji su otišli tamo a ovdje ostavili svoje obitelji, i sve što bi zarađivali slali bi njima. Dosta je ljudi koji su nezaposleni, puno je onih koji traže posao u drugim zemljama, koje imaju blaže zakone i kriterije za primanje stranaca, tako da mogu reći da stanje nije idealno", objašnjava on. Dodaje kako je ipak mnogo uspješnih ljudi, među kojima i dosta Hrvata, koji su uspjeli pokrenuti i održati poslove i danas su vlasnici velikih kompanija.

Ponovni dolazak

Drago mu je, kaže, što je došao i sve ovo doživio, susret s brojnim svojim rođacima će dugo pamtiti, a dok ovo čitate Eduardo je već sa svojom obitelji u Argentini. Izrazio je nadu u ponovni dolazak te poručio kako ovo zasigurno nije posljednji put da je tu, a ono što bi mu posebno bilo drago jest to da se i ostali ljudi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, koji to još nisu učinili, povežu sa svojom rodbinom i dožive lijepo iskustvo kao i on.

Kako smo već i rekli, većinu svoga vremena Eduardo je proveo kod svog rođaka Ante Petkovića, a njih dvojica su djeca brata i sestre. Ante je istaknuo radost što su njihovi roditelji, iako su se rastali još kao mladi, ostali u kontaktu, što je zapravo "uzrok" Eduardova dolaska.
"Razglednice su od ujaka stalno stizale, za Božić i ostale blagdane, a, evo, dao je dragi Bog da se mi čujemo i vidimo preko Skypea i dogovorimo Eduardov dolazak ovdje, te sada kao da živimo život naših roditelja u vjeri, ljubavi i zajednici", kazao je Ante.

Zorica Volarević [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari