Kako su građani odvedeni u mikrokreditno ropstvo

14. travnja 2014. 12:56:15

Dr. sc. Dean Sinković, dr. sc. Marinko Škare i dr. sc. Milford Bateman, profesori na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta "Juraj Dobrila" iz Pule i predavači na Londonskoj poslovnoj školi (London School of Economics), nakon višegodišnjeg istraživanja, objavili su početkom mjeseca studiju o mikrokreditnom sektoru u Bosni i Hercegovini.

Ugledni profesori-istraživači u svom radu "Kako uništiti jednu ekonomiju i društvo bez ikakvoga posebnog truda: Uspon i pad mikrokreditnog sektora u postkonfliktnoj Bosni" ističu kako je politika međunarodne zajednice da se kroz mikrokreditiranje "potakne obnova" dovela do nove balkanske tragedije te da je više od stotinu tisuća ljudi "odvedeno iz siromaštva u bezizlaznu prezaduženost" zbog koje su uništeni svaki potencijal BiH, brojna mala i srednja poduzeća i ljudski životi.

Najveću sektor u svijetu

Ova tri ekonomista navode kako su ogromni iznosi međunarodne pomoći uloženi u "mikrokreditnu industriju u BiH" koja je narasla u jedan od najvećih mikrokreditnih sektora u cijelom svijetu. Ukoliko se gleda penetracija mikrokredita po glavi stanovnika, BiH je druga na svijetu i ispred nas je samo Bangladeš, jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu gdje 26 posto ljudi živi od dva dolara dnevno i u kojem je stopa neuhranjenosti djece 48 posto, a oko 80 posto stanovnika živi u selima.

"Nakon što je završio rat 1995. godine, predstavnici međunarodne zajednice stigli su u BiH kako bi pomogli obnoviti novu neovisnu državu. Jedan od standardnih, neoliberalnih, političkih, intervencionističkih zahtjeva prema Vladi u BiH bio je koncept mikrokreditiranja: davanja malih pozajmica kako bi se olakšalo osnivanje neformalnih mikropoduzeća i potaknulo samozapošljavanje" – navode ova tri ugledna profesora u svom zajedničkom istraživačkom radu. Podsjećaju kako su mikrokreditne organizacije i oni koji su im davali financijska sredstva počeli tvrditi da će to stvoriti "stotine tisuća novih radnih mjesta".

Nancy Barry, predsjednica Ženske svjetske banke (Women's World Banking) – neprofitne organizacije koja daje potporu mikrokreditnim organizacijama u više od 40 zemalja s posebnim fokusom na one koje pomažu razvoju ženskog poduzetništva – tad je izjavila kako bi se "bilo koja ratom uništena zemlja trebala ugledati na BiH i preuzeti njezin model". Nažalost, sve ove tvrdnje bile su potpuno pogrešne.

Iz siromaštva u ropstvo

Štoviše, surova realnost s kojom se danas moramo suočiti je da je ovaj mikrokreditni eksperiment u BiH donio veliku nesreću čitavom jednom narodu, navode u studiji spomenuta tri profesora. Oni ističu, kako je većina mikrokredita otišla u potrošnju, a ne u stimuliranje ulaganja i razvoj mikropoduzeća.

Veliki broj siromašnih ljudi, a najviše se takvih odlučivalo na uzimanje mikrokredita kako bi pojačali kućni proračun, krenuli su na put bez povratka. Tome nisu pomogle niti sve veće i veće kamatne stope. Kad je 2009. godine bosanski mikrokreditni eksperiment doživio svoj krah i problem prezaduženosti je dosegao svoj vrhunac. Tad se ispostavilo kako je 28 posto klijenata "ozbiljno zaduženo ili prezaduženo", a od kojih su čak tri petine bili u situaciji da je njihova mjesečna rata premašivala ukupna primanja njihovog domaćinstva. Gotovo 60 posto ih je imalo više od jednog kredita, a oko devet posto ih je imalo pet mikrokredita. Ne da nisu stvorene stotine tisuća novih radnih mjesta u mikropoduzećima, nego se u problemima našlo stotinjak tisuća ljudi koji su bili jamci rodbini ili prijateljima koji su sad morali vraćati tuđe kredite. Umjesto izlaska iz siromaštva, ti ljudi su postali "mikrokreditni robovi". Godine 2011. jamci su otplaćivali više od 4000 mikrokredita čija je vrijednost premašila pet milijuna maraka – navodi se u ovoj studiji i ističe kako je mikrokreditni sektor u BiH jedan od najskupljih u Europi, kao što je i nezaposlenost koja iznosi gotovo 46 posto.

Kontrolirana prijevara

"Direktori i osobe oko njih istodobno su isplaćivali sebi astronomske plaće i bonuse. Visoki povrat uloženog ostvarivali su i povlačili natrag u svoje zemlje i mnogi strani ulagači u mikrokreditnu industriju u BiH od kojih su mnogi smješteni u Švicarskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i drugim zemljama s niskim porezima ili poreznim rajevima. Postalo je više nego jasno kako su mikrokrediti ustvari služili za bogaćenje pružateljima mikrokredita koji su postajali spektakularno bogati, dok su oni koji su uzimali te pozajmice bili jednako siromašni kao i prije, ako ne i siromašniji. Nije pomagalo ni to što je nekoliko institucija ne samo odbilo osuditi takve nečuvene prakse, nego ih je nastavilo pozdravljati i pozivati direktore tih mikrokreditnih organizacija na prestižna događanja gdje su im uručivali nagrade" – navode ova tri ugledna profesora u svojoj studiji u kojoj se kao primjer navodi da je u srpnju 2011. najviša plaća (s bonusima) isplaćena direktoru jedne mikrokreditne organizacije sa sjedištem u Banjoj Luci u iznosu od 220.249 maraka.

"To je slalo i veoma moćne signale tim mikrokreditnim organizacijama u BiH i regiji kako će međunarodna zajednica tolerirati visoke plaće/bonuse i "guljenje" naroda. Bosanski val "kontrolirane prijevare" izravno je pomogao uništavanju preostalog povjerenja, reciprociteta, zajedništva, solidarnosti i ostalih čimbenika koji bi vodili pomirbi i održivom razvoju" – navodi se u ovoj studiji.

Autori navode i kako se pri tome koristio mit kako će mikrokreditiranje voditi k "jačanju ženskog poduzetništva".
"Ženama u BiH je rečeno kako će one tako ojačati, transformirati svoje živote, kako više neće uzaludno trošiti svoje vrijeme… To je besmisleno. Znamo kako je velika većina novih biznisa propala, posebno oni u koje su bile uključene žene (razlozi su brojni). Nekoliko primjera "poslovnog uspjeha" često su bili ništa drugo nego ulična prodaja, proizvodnja rukotvorina, primitivna zemljoradnja (držanje krave u dvorištu) i slično. Žene u BiH su bile prinuđene, kako bi preživjele, vratiti se primitivnim zanimanjima koja su prevladana sredinom prošlog stoljeća. Toliko o tranziciji iz jugoslavenskog komunizma u kapitalizam" – navodi se, između ostalog, u ovoj studiji koja situaciju s mikrokreditnim sektorom i upletenosti međunarodne zajednice u njegovo formiranje naziva "novom balkanskom tragedijom".