Uzrok gubitaka u Aluminiju nisu plaće ili kako su ih nazvali "štetni ugovori", uzrok gubitka je visoka cijena električne energije i ništa više, tvrdi bivši direktor Aluminija d. d. Mostar Ivo Bradvica.
Iako se povukao iz priče o mostarskom gigantu, Bradvica je ovih dana reagirao jer ga federalne vlasti i vodstvo poduzeća obilježavaju kao jednog od glavnih krivaca za gubitke. Na sve optužbe, kako one za gubitke, tako i one koje se tiču visoke plaće koju je njegova Uprava primala i ugovora koji su proglašeni štetnim, odgovara odrično i demantira bilo kakvu povezanost s propasti poduzeća.
Kolaps davno počeo
Bradvica opovrgava tvrdnje da su gubici u Aluminiju nastali dok je on bio na čelu poduzeća. Kaže kako je opće poznato i kako o tome govore izvješća o godišnjem poslovanju da je gubitak 2009. iznosio 43 milijuna, dok je 2010. bio 13,5, što je 60 milijuna sveukupno.
"Preuzeo sam dužnost kada je gubitak bio 60 milijuna maraka tako da nije istina da sam ja napravio gubitak. Prava kriza je otpočela još 2008. i tada je donesena odluka o gašenju 64 ćelije ili 25 posto kapaciteta", kaže Bradvica.
Nakon što je krajem 2010. preuzeo poduzeće, obećao je kako će Aluminij izvući iz gubitaka, što je i učinio i ta je godina završena s 1,1 milijun maraka dobiti.
"Ja sam prekinuo niz gubitaka i kada su to vidjeli, odmah su u siječnju 2012. povećali cijenu struje. U 2011. iznosila je 48 eura i to je i tada bila najveća cijena u Europi, a oni su je povećali na 54 pa na 57 eura. Tada sam najavio da Aluminij strmoglave ide u gubitke i to nitko nije mogao zaustaviti", tvrdi Bradvica.
Nakon povećanja struje 2012. je završena s gubitkom od 65 milijuna maraka. Bradvica priča kako se nakon toga krenulo sa sanacijskim mjerama, no gubici su i dalje bili ogromni jer se svaki mjesec bilježilo po 10 milijuna manjka koji je stvaran zbog visokih cijena struje. Situacija je kulminirala nakon odluke od Elektroprivrede HZ HB o blokadi računa.
"Tada sam rekao da je u takvom odnosu cijene struje i metala nonsens proizvoditi i zato smo donijeli odluku o gašenju kombinata. Nije gubitak vezan uz moje ime i prezime, a ako bi baš tražili to ime, onda je ono izvan Aluminija. Tko je utjecao na ovakvo enormno povećanje cijene električne energije, taj je napravio gubitak…Ne trebaju tražiti krivca za gubitke u Aluminiju, nego u Sarajevu", poručuje Bradvica.
Malicioznom naziva i izjave koje kažu da je najava o gašenju bila kontraproduktivna za Aluminij jer je ta odluka uslijedila nakon blokade računa poduzeća i bila je neminovna. Kada je u pitanju dug prema Elektroprivredi HZ HB zbog koga su ponovno blokirani računi Aluminija, Bradvica priča kako mu nije jasno da je za pet mjeseci od kada on nije u poduzeću taj dug narastao za 60 milijuna maraka. Prilikom njegovog odlaska iz poduzeća dug je, tvrdi, bio 40 milijuna, a danas je viši od 100.
"Ja sam za deset mjeseci stvorio dug od 40 milijuna, a oni su za pet mjeseci stvorili 60 milijuna duga. To treba objasniti", priča on.
Nije kupovao ništa
Sve bivše uprave, pa i Bradvičinu optužuju za sklapanje štetnih ugovora po poduzeće, što on također demantira da je radio. Za njega su takve optužbe proizvoljne, a pravu sliku može se iščitati iz Studije o mogućnostima restrukturiranja Aluminija koju je uradilo 17 profesora i doktora. Iz nje se, priča Bradvica, može iščitati kako je nedvojbeno uzrok gubitaka previsoka cijena električne energije i niska cijena metala na svjetskom tržištu. Priča kako je postavljao spomenutim profesorima pitanje koliko su štetni ugovori na što je dobio odgovor kako se ugovori zaključuju unaprijed, kako je Aluminij u škarama cijena i kako su korektno sastavljeni po pravilima struke.
"U moje vrijeme niti jedan štetni ugovor nije napravljen, a neka izvoli i neka dokazuje tko god što hoće. Je li prije mene toga bilo, ne želim znati, neka se za to netko drugi javi", kaže Bradvica.
Bradvica se osvrnuo i na boravak Financijske policije u Aluminiju.
"Odgovorno tvrdim da u moje vrijeme nije bilo kupnje skupih darova o kojima se govori, a je li bilo prije mene, ja ne znam i ne želim opovrgavati, ali znam da nismo bili u stanju nabaviti i kalendare. Ja nisam kupovao ni stanove ni poslovne prostore i to odgovorno tvrdim, a je li bilo prije, ne znam i ne želim tvrditi", kaže Bradvica.
Iako je otišao iz poduzeća, želja mu je, tvrdi, da se spasi hercegovački div, a načina ima. Tvrdi kako je prilikom odlaska ostavio plan sanacije, te kako je potrebno prvenstveno reprogramirati dug prema Elektroprivredi, te se prestati baviti perifernim stvarima i početi raditi. Nakon toga potrebno je postići povoljniju cijenu električne energije jer je u Europi cijena manja od 40 eura. Bradvica budućim čelnim ljudima poručuje kako ni Vlada RH, a ni federalna neće pomoći, te da je stoga potrebno okrenuti se sebi i uraditi sve što je moguće kako bi se spasilo poduzeće.
Naslijeđena plaća
Kada je u pitanju visoka plaća koju je primao i za koju federalne vlasti tvrde da je bila bezobrazno visoka, Bradvica kaže da podaci koji se iznose nisu točni, te da je sve što je primao bilo u skladu sa zakonom.
"Ja je nisam određivao, već netko prije mene. Za razliku od tog nekog ja je nisam povećavao već smanjivao. Moje zadnje smanjenje je 30 posto. U radničke plaće nisam dirao, ali menadžerske sam smanjio 30 posto", kaže on i ponavlja kako plaća nije uzrok gubitka.
Bradvica: Svi političari su mi tražili novac. Ništa im nisam dao
Nestranačka osoba nikako ne može opstati na funkciji direktora Aluminija, tvrdio je Bradvica prilikom odlaska iz poduzeća, a takvog mišljenja je i sada. Od samog početka je, kaže, na grub način bio osporavan.
"Pozicija je takva da svi nešto od vas traže. Svi ti političari su tražili ono što ne mogu dobiti i nikome od njih ništa nisam dao, a to će pokazati i Financijska policija. To im nisam ni mogao dati jer su to novci radnika Aluminija i ja tuđu muku nisam mogao razdavati, a nisam želio sudjelovati ni u kupnji najmenadžera i sličnog jer je to za mene kupnja, jer ako mi traži 30 tisuća maraka da me proglasi menadžerom, to je za mene trgovina", kaže Bradvica.
Dodaje da se nije samo zamjerio političarima, već i mnogim kulturnim i obrazovnim institucijama koje su tražile novac koji im, tvrdi, nije mogao dati.
"Bio sam pod strašnim pritiskom jer nije lako da vam dnevno stiže po 30 dopisa za raznorazne pomoći… Kada su vidjeli da nisam ničiji, ujedinili su se i lako su završili sa mnom…nitko mene nije otjerao… Ja jednostavno više nisam imao snage ići protiv toga", kaže Bradvica.
