Božo Ljubić: Nije do nas

Predsjednik HDZ 1990. u ekskluzivnom intervju za bh internetski dnevnik Pincom.info otkriva postoje li između njega i njegovog zamjenika Martina Raguža razmimoilažanja u odnosu prema ujednjenju s HDZ BiH, što mu je u Mostaru rekao Sanader, zbog čega ga neki u stranci nazivaju biskupom, te u čemu je griješio u vođenju stranke.

Gospodine Ljubiću, molim Vas da prokomentirate izjavu predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića danu nakon što je vaša stranka usvojila načela za ujedinjenje s HDZ BiH, da je premijer Sanader prihvatio da se „vašoj stranci omogući priključenje HDZ BiH“. Što više u ranijim izjavama gosp Čović, kaže kako se više ne može rabiti termin ujedinjenje, već da svi oni koji prihvaćaju statut i politiku HDZ BiH mogu prijeći u tu stranku i da su dobro došli.

-Ono što ću reći je moj osobni stav i stav Predsjedništva HDZ 1990, a to je: nema govora o priključenju a hoće li biti ujedinjenja ovisi hoće li dva partnera, dva politička subjekta doći do dogovora. Ono što sada očekujemo od HDZ B i H je da se institucionalno odredi na stajališta HDZ 1990 i da nas o tome obavijesti. Pismo sa zaključcima sa zadnje sjednice našeg Predsjedništva je odaslano na adresu HDZ B i H.

Znači li ovo da je gosp. Čović protiv ujedinjenja dva HDZ-a kao dva ravnopravna politička subjekta ?

-U svakom slučaju ovakva retorika, bez obzira od koga dolazila, nije saveznik postizanju dogovora o ujedinjenju.

A, Vi, jeste li za ujedinjenje dviju stranaka i na kojim osnovama ?

-Jesam za ujedinjenje koje će imati sinergijski efekt tj.da 1+1 bude više od 2. Jesam za ujedinjenje koje će značiti snažniju hrvatsku politiku u B i H i u čitavoj regiji. Jesam za ujedinjenje na načelima vjerodostojne politike i kada je nacionalna ravnopravnost u pitanju i kada je transparentnost i zakonitost u trošenju javnih sredstava i kada je kadrovska politika u pitanju. Nisam za mehaničko ili matematičko spajanje, pogotovu nisam za to da se ono provodi po diktatu bilo interesnih skupina iznutra bilo izvana. Nisam za takvo ujedinjenje koje bi za par godina rezultiralo još većim razjedinjavanjem ili frakcijskim borbama unutar jedne stranke, čega smo svega bili svjedoci u nekada zajedničkom HDZ B i H. Sjetimo se da je hrvatska politika u B i H doživjela najveći pad, a hrvatski narod najveće političke poraze upravo u vrijeme jednog HDZ. Sjetimo se da je u razdoblju 2000. do 2006. stranački rad bio zamro do mjere da je skoro bilo nemoguće organizirati sjednice Središnjeg odbora zbog nedostatka kvoruma. To je za posljedicu imalo beznađe među hrvatskim biračima što se manifestiralo apstinencijom i od izlaska na izbore.

Na koji način bi, se, tehnički po vašem mišljenju, trebao izvesti taj proces i u kojem roku ?

-Tehnika treba biti u drugom planu u odnosu na suštinu. Ukoliko se postigne dogovor oko načela, ukoliko se dogovore instrumenti koji će onemogućiti jednostrano odlučivanje o najvažnijim političkim pitanjima, čega je bilo nekada u zajedničkoj stranci, onda je tehnika zapravo samo tehnika. Naravno sve mora proći kroz organe stranaka i otuda naš poziv sa zadnje sjednice Predsjedništva da se HDZ B i H o ovome očituje institucionalno i otuda zaključak broj 3 da se HDZ 1990 opredjeljuje «za institucionalno vođenje ovog procesa»

Postoji li između Vas i vašeg zamjenika gosp. Raguža razmimoilaženja o odnosu prema ujedinjenju HDZ 1990 i HDZ BiH ?

-Do sada smo sve odluke o ovom pitanju usvojili konsenzusom. Sam gosp. Raguž je aktivno sudjelovao u definiranju zaključaka koji su jednoglasno usvojeni na zadnjoj sjednici Predsjedništva. Ako bi sudili po djelovanju na organima Stranke onda razmimoilaženja nema. Da li ima različitih stajališta o osobnoj poziciji u čitavom ovom procesu? Možda? Ako ih i ima, na što neke indicije ukazuju, i to je rješivo na organima Stranke; Predsjedništvu, Središnjem odboru i Saboru.

Je li točno da je predsjednik HDZ Ivo Sanader odabrao gosp. Raguža, a ne vas da vodi proces ujedinjenja i zbog čega je s Ragužem, a ne Vama otišao u središnjicu HDZ BiH prilikom posjete Mostaru ?

-Mene je odabrao Sabor Stranke da vodim HDZ 1990 i ja je vodim. Konačno i Predsjedništvo je svojim zaključkom broj 3 koji glasi: » HDZ 1990 se, kao i do sada, opredjeljuje za institucionalno vođenje ovog procesa» to još jednom podcrtalo. Što se tiče Sanaderove posjete središnjici HDZ B i H, ja želim reći da je Sanader prošle godine za vrijeme prvog Sabora HDZ 1990. bio u našoj centrali i nije nam padalo na pamet da iz toga izvlačimo neke dalekosežnije zaključke. Sanader je i tada je jasno rekao svoj stav da on zagovara opciju ujedinjenja. Tada nije pozivao dr Čovića u naše prostorije kao što sada nije pozivao mene. Ako nije indiskretno reći ću što mi je Sanader rekao na sastanku u Mostaru u svezi s vašim pitanjem, parafraziram: Nisam te htio pozivati da te ne bi, možebitno, izlagao neugodnostima, uzimajući u obzir, kao iskusan političar, činjenicu da ja predstavljam Stranku a ne sebe osobno.

Znate li što o tome da je na razgovorima o ujedinjenju dva HDZ-a u BiH , u Zagrebu, prije godinu dana, Luka Bebić, navodno rekao Sanaderu da na čelu ujedinjenje stranke ne možete biti ni Vi ni gosp. Čović, već da je rješenje Martin Raguž ?

-Ne znam za to. Znam jedino da ni Luka Bebić niti Sanader ne mogu odlučiti tko će voditi HDZ u B i H već jedino izaslanici na Saboru. Nije međutim neuobičajeno, a i ne bi bilo ništa novoga, da Zagreb odašalje poruku koga bi željeli vidjeti na tom mjestu, u najmanju ruku s kim bi najbolje surađivali. Međutim, i onda kada sam ja bio u javnosti označavan kao «izabranik» Zagreba, jasno sam govorio i Tuđmanu i Sanaderu da se politika Hrvata u B i H treba definirati u B i H, usuglašavati sa Zagrebom i tražiti potporu Zagreba za provedbu onoga za što se ocjeni da je dobro za Hrvate, uvažavajući činjenicu da se radi o jednom narodu u dvije susjedne prijateljske suverene države. Nisam za odnos kakav ću ilustrirati kroz jednu pomalo anegdotalnu epizodu iz vremena kasnih devedesetih. Tada je, naime, jedan, tada visoki dužnosnik HDZ B i H na sastanku koji smo imali s Tuđmanom u Zagrebu u uvodu svog obraćanja rekao: «Predsjedniče, mi smo došli da nam kažete što bi to bilo dobro za nas». Ja sam za to da mi definiramo što je to dobro za nas a da onda od Zagreba, Bruxellesa, Washingtona... tražimo pomoć da se to implementira.

Postoji li opasnost da se vaša stranka iscrpi i razjedini na pitanju ujedinjena s HDZ BiH, da na kraju od tog procesa ne bude ništa, a vi onda tako oslabljeni dočekate parlamentarne izbore, koji su već sljedeće godine ?

-Vaše procjene su sasvim legitimne Nas je ova trakavica zvana ujedinjenje «dva HDZ», već debelo koštala i kao stranku i kao pojedince. Nastojali smo, međutim pokazati i to sada pokazujemo da nije do nas.. Ja smatram da je ovaj sada pokušaj zadnja epizoda ove sapunice koja treba završiti sretnim brakom ili složnom suradnjom.

Možete li se osvrnuti na proteklo trogodišnje razdoblje postojanja HDZ 1990. Što je stranka po vašem sudu dobro uradila, a gdje su napravljene pogreške ?

-Uveli smo demokratizaciju u hrvatsku politiku u B i H. Pokazali smo da je svaka vlast promjenjiva. Danas vlade i tamo gdje smo mi dominantni i tamo gdje nismo, rade s znanjem da sljedeće izbore mogu izgubiti ako budu loše radili. Do naše pojave kod političara je bilo uvjerenje da je vlast HDZ zajamčena i sukladno tome se radilo odnosno ne radilo a kod naroda opet beznađe da se ništa ne može promijeniti. I prije naše pojave bilo 17 hrvatskih stranaka neke od njih nastale i iz krila HDZ. Svi su oni pokušavali nuditi alternativu.ali bez uspjeha. Pobudili smo, dakle u narodu interes za politiku i vjeru da se može mijenjati i da se isplati angažirati, bilo kao kandidat, bilo kao birač. Zaustavili smo tzv. «travanjski paket» amandmana na Ustav koji je praktički cementirao nepravednu dvoentitetsku podjelu zemlje. Time smo omogućili da danas uopće razgovaramo o reformi Ustava koja nudi priliku i za funkcionalniju državu i za ravnopravnu poziciju hrvatskog naroda u B i H. Uvjeravam sve da je taj tzv. travanjski paket amandmana iz 2006. prošao danas nitko ni u B i H niti međunarodnoj zajednici ne bi imao ni želje a niti potrebe da o ovome razgovara. A kamoli da nameće reformu Ustava kao najvažnije pitanje za budućnost B i H, kao što je sada slučaj. Pokazali smo, iako treba biti pošten ne svugdje i ne uvijek, da se odgovornim odnosom prema javnim prihodima mogu uštedjeti znatna sredstva bez štete za funkcioniranje institucija. Povećanje plaća u zdravstvu i do 50%, uz istu stopu doprinosa, u Mostaru, tehničko i funkcionalno unapređenje službi unutarnjih poslova u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji uz uštede. Smanjenje proračunskog deficita u Hercegbosanskoj županiji s naslijeđenih 25 miljuna KM na ispod 10 miliona za prve dvije godine bez stvaranja novog deficita itd. Pokazali smo kako se poticaji u poljoprivredi mogu dobivati bez provizija državnim službenicima itd. Pokazali smo veću osjetljivost i spremnost na partnerstvo, što se ogleda u izostanku većih socijalnih nemira i štrajkova u županijama gdje participiramo u vlasti a koji su bili redovita pojava u ranijem mandatu, uveli porodiljske naknade gdje ih ranije nije bilo...

A, u čemu ste griješili ? Što zamjerate sebi? Što bi ste danas drugačije napravili u vođenju stranke ?

-Objektivno nas je zadesila vlast prije nego smo to mogli kvalitetno pokriti na svim pozicijama. Jednostavno nakon relativne izborne pobjede, suočili smo se s činjenicom da nemamo dovoljno kvalitetnih kadrova da obnašamo izvršnu vlast i nastavimo jačanje stranačke infrastrukture. Neki kadrovi koji su ranije čitavu energiju trošili za stranački rad na terenu sada su bili opterećeni izvršnim funkcijama i stranački rad na terenu je trpio. I sam sam bio u istoj situaciji. Sebi zamjeram što sam temeljem nekih ranijih zasluga ukazao povjerenje nekim ljudima na ključnim pozicijama za koje sam znao ili trebao znati da to ne zaslužuju ni svojim moralnim ni političkim kvalitetama, a na što su me dobronamjerni upozoravali. Sebi zamjeram što sam Stranku vodio više kao kolegijalnu nego kao hijerarhijsku organizaciju. Nije da nisam znao što znači jedna a što druga, jer ja vodim i predmet na poslijediplomskom studiju koji se bavi pitanjem zdravstvenog manadžmenta. Nastajali smo u sprintu, što reče jednom Martin Raguž, pa nismo imali niti vremena uspostaviti čitavu hijerarhijsku vertikalu, a s druge strane sam, uvjeren u svoje dobre namjere, vjerovao i drugima. Smatrao sam također da ću davanjem slobode djelovanja svima mobilizirati sav njihov kreativni potencijal, izgleda da je kod nekih mobiliziran i destruktivni potencijal. Iz istog razloga u stranku se prošvercao jedan broj karijerista rezonirajući otprilike ovako: «podržava ih Zagreb, podržava ih Crkva, podržava ih Bruxelles, odnosno Europska pučka stranka tu je budućnost. Takvi su i sada kada se objektivno suočavamo s jednom kriznom situacijom kolebljivi ili na korak da potraže budućnost drugdje. Sebi također «zamjeram» što sam pokušavao i u zmijsko leglo politike unijeti etiku. Nisam bio spreman u vučjem čoporu zavijati s vukovima. Nije da ne bih znao, već nisam mogao. Na zadnjoj sjednici Predsjedništva jedan uvaženi član mi reče, «predsjedniče vi ste za mene kao biskup ali shvati da su s druge strane gangsteri i da moraš biti gangster da bi uspio u politici». Nije on to rekao da sugerira da takav treba biti, već jednostavno da konstatira stanje. Vidite, ja ne mislim da tako mora biti. Ako to sada i jeste tako, ja to nisam spreman prihvatiti, pa i pod cijenu privremenog neuspjeha na izborima. Znamo kako se glasovi izravno ili neizravno kupuju. Razgovarajući nedavno na čelu stranačke delegacije s jednim visokim crkvenim velikodostojnikom dotaknuto je i to pitanje. Ja sam tada rekao:»nemojte misliti uzoriti, da ja ne bih znao i ne bih mogao dati zadatak svojim premijerima i ministrima financija da se iz proračuna ili fondova izdvoji par milijuna maraka i kupe izbori, međutim ja bih time iznevjerio, svoju političku misiju i sve ono za što sam se zalagao čitav život. To bi bilo u suprotnosti s mojim poimanjem etike jer znam da bi za ta iznos pacijentu bio uskraćen lijek, osobi u socijalnoj potrebi sredstva za život, umirovljeniku mirovina... Takva pobjeda mi ne treba. Dakle, griješio sam. Opet, pokušao sam i nije mi žao. Neka netko, tko smatra da može bolje, pokuša isto, potrebe ima.

Možete li nam, otkriti, što će biti vaši sljedeći potezi, kao predsjednika HDZ 1990. ?

Posjeta Srednjoj Bosni,vjerojatno Uskoplje i Vitez, sljedeći tjedan.

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Kad porastem, biću na proračunu Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Ima li nam života ako "naši" ne pobijede? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Sustav veza i poznanstava Boris Čerkuč | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari