Politika je prosta stvar i treba se njome baviti da se ona ne bi bavila tobom. Politikom se baviti, to može biti i unosno tako da je i to još jedan razlog da bi se bilo političar.
No, politikom se mogu neke stvari i popraviti, neki narodi zaštititi, neka opća dobra unaprijediti. U Bosni i Hercegovini se ovo zadnje rijetko kada događa, ali u teoriji je moguće.
Je li "devedesetka" alternativa?
Kada narod izlazi na izbore, većinom zna za koga će glasati. Samo rijetki odlučuju na dan izbora ili na biračkom mjestu. Istina je i da neki ljudi ubace prazan glasački listić u kutiju ili neku sočnu psovku pa ti glasovi budu nevažeći ali je većina odlučila.
Ljudi glasaju za određene stranke jer im se sviđa program stranke. U drugim slučajevima, zna se dogoditi i to da se na pojedinim listama nalaze sposobne osobe iz neke stranke koju inače ne bi zaokružili ali joj date glas zbog pojedinca kojega cijenite i za kojega mislite da će nešto dobro napraviti. Neki glasaju za stranke koje su im nešto dale pa se boje da to nešto ne izgube ako stranka izgubi vlast.
Pitanje je jesmo li ikada imali priliku dati nekome glas za kojega bi se sa sigurnošću moglo reći – to je to, ovi će nam barem pokušati pomoći? Dosadašnje iskustvo to ne govori. Tko je god bio na vlasti, prvotno je sebe osiguravao a narodu što ostane. I ne ostane skoro pa ništa.
HDZ 1990 izgleda kao stranka koja bi na slijedećim izborima mogla dobro proći ako dobro razradi taktiku. Odmak od Dragana Čovića a ne njegova produžena ruka, samostalna politika uz jasne stavove u nacionalnom smislu, gospodarski program uz odricanje od korupcije i nepotizma i eto ti stranke koja će vladati dvadeset godina. No, treba mnogo hrabrosti za takvo nešto, dobar kadar i rizik. Ali, devedesetka sigurno može biti alternativa Čovićevom HDZ-u.
I u HDZ-u BIH ima dobrih ljudi, ali ga ti ne vode
HDZ BIH je prokockao previše prilika. To je stranka koja je uistinu mogla biti vodič Hrvata u Bosni i Hercegovini, predvodnik štita u vođenju nacionalnih interesa i stranka koja će se brinuti za svoje gladne sunarodnjake.
No, ruku na srce, nije. Bio je i HDZ na vlasti pa nisu nikada pokrenuli neka pitanja koja se uporno guraju u prvi plan u izbornoj godini. Prije svega, televizijski kanal na Hrvatskom jeziku. Kada je predloženo da drugi program Federalne televizije bude na Hrvatskom jeziku, sami Hrvati na čelu sa Antom Jelavićem su, navodno, to odbili. I o čemu dalje pričati?
Drugo, treći entitet. Da je u ovoj državi općenito i u Federaciji kao entitetu manje pljačke i bezakonja, ljudi da nisu gladni, priče o granicama bi bile kudikamo manje. No, priče o entitetu su mamac za glasove gladnih i obespravljenih građana koji misle da su isključivi krivci za ovakvo stanje Bošnjaci u Sarajevu i Srbi u RS-u.
Ima dio krivice i u centraliziranom Sarajevu, istina je da je neravnomjerna i krajnje nepoštena preraspodjela prihoda od poreza i Hrvati u zapadnoj Hercegovini, u četiri manje općine loše prolaze (nije mi poznato stanje u drugim županijama). Ispada da rade za Sarajevo.
No, i naši političari trebaju biti glasni kod takvoga zakona ali isto tako manje bi trebali pljačkati vlastiti narod jer je pljačka glavni krivac gladi, pljačka koja je jednaka i u Sarajevu i u Mostaru. Baš kao što je prazan želudac isti i kod Srbina i kod Hrvata i kod Bošnjaka.
Šteta što male stranke nemaju šanse
Zato je potreban Hrvatu odgovor na pitanje mogu li neke stranke voditi ljudi poštenih namjera, koji će im pomoći a ne koji su u politici samo zbog svojih vila i automobila, vikendica i hotela, ljetovanja i zimovanja.
U HDZ-u BIH ima poštenih i pametnih ljudi. To će vam reći većina vijećnika i iz drugih stranaka u, primjerice, Općinskom vijeću Gruda. Njihov problem i problem cijele stranke je taj što ne mogu doći do izražaja.
I u devedesetci ima poštenih i pametnih ljudi. I njihov je sada najveći problem kako stranku odvojiti od utjecaja sa strane, krenuti samostalnim putem i zadobiti povjerenje neodlučnih glasača i onih koji do sada nisu ni izlazili na izbore jer nisu mislili da će se nešto promijeniti.
Treće opcije će teško doći do izražaja. Boljitak je svakako multietnički a i da nije, nije se baš proslavio. HSP je postao privatna stranka Zvonke Jurišića kojega slijede njegovi najbliži suradnici.
No, "Platformu" mu Hrvati teško mogu zaboraviti a i u samoj stranci dolazi do čestih sukoba i razlaza. Ostale manje stranke mogu imati najbolje programe, najpametnije ljude i najčistije namjere ali, problem je taj što je za dolazak do izražaja u predizborno vrijeme potrebno imati novac kojega nemaju. I to je velika šteta jer bi možda netko i iznenadio pa počeo pošteno raditi.
Devedesetka nema taj problem anonimnosti, za nju je se "čulo". I ove godine imaju dobru priliku. Samo je pitanje hoće li je iskoristiti ili će ostati produžena ruka stranke od koje je se svojedobno, zbog velikih potresa i neslaganja, odvojila.
