Prokletstvo neoliberalnog kapitalizma svoj najveći zamah počeo je kada su glavni globalno politički protagonisti New agea, Čikaški momci, Ronald Regan, Margareth Thacher, Henry Kissinger...svojom proklamacijom pojedinca ispred zajednice usmjerili budućnost čovjeka na zakonomjernost džungle.
Tada je počeo život po principu hranidbenog lanca i kod dvonožnih sisavaca. Na njegov vrh stavljeni su financijaši što je ništa drugo nego adaptacija idiotskog Darvinizma u sadašnju evoluciju i opstanak.
Koliko para toliko i pravde
Sve investicijske korporacije svijeta u uskoj suradnji aktera novog svjetskog poretka, po vjerojatno točnim procjenama u ovom trenutku imaju deset tisuća milijardi dolara zaleđenog investicijskog zamaha. Američki indeks, Dow Jones, S&P 500, Nasdaq...Londonski Ftse100, Frankfurtski Dax, Pariški Cac 40...uvjeravaju svijet da se taj silni kapital ne može gurnuti u spasonosnom smjeru otopljavanja svijetskih recesija iz mnoštva razloga: ogromni proračunski deficiti, političke ovisnosti ekonomija, globalna nezaposlenost, krize na tržištu nekretnina, prethodne loše procjene kreditnih rizika, neuravnotežene liberalizacije tržišta, sustavna kriza kapitalizma...
Pri tome svi odreda izbacuju tezu koja dubokim promišljanjem govori sama za sebe: Što se tiče manjih ekonomija njihov izlazak iz recesija će biti zavisan od njihovog političkog ponašanja u prihvaćanju trendova svijetske globalizacije?!
Još jedan "Snowdenski" dokaz o financijskom fašizmu i okupaciji.
A što je s nama i s našom kožom?
Specijalizirani časopis za ulaganja FDI magazine svrstao je Hercegovinu kao top 10 regiju po isplativosti ulaganja u okviru svih južnoeuropskih regija. Mi koji ovdje živimo znamo da nam FDI magazine ni u kojem slučaju ne tepa, prije bi se moglo reći da nam se čudom čudi. Tri stotine sunčanih dana u jednoj godini, tisuće vrijednih ruku, endemsko biljno izobilje, kristalne izvor vode, nezagađeni zrak, odlična infrastruktura, savršeni geostrateški položaj...a ničega za izvoz.
A uvozimo sve osim zraka i kukamo.
Eh kad bi se mogla izvoziti zloba, pakost, jal...
U blago jesenje jutro ustade Hercegovac iz kreveta, onako još u pidžami ode sneno ispred kuće noseći blender. Nabra grožđa, kivija, šipka, drinina...sve to smiksa i izli u čašu te popi par decilitara vitamina, energije i zdravlja, sadržinu o kojoj bogati sjevernjaci mogu čitati samo u bajkama koje pričaju o zemljama izobilja.
Istog jutra Skandinavac se budi u magli, okružen crnogoricom i lišajevima instiktivno pogledajući u pravcu odakle bi trebalo sjati sunce te ne može nabrati ništa od onog što je nabrao Hercegovac ali živi obilno, mirno, sigurno.
Valjda zato što živi pametno
Možemo li se oduprijeti? Možemo li se vratiti sami sebi i onome što nam je Bog dao ili ćemo i dalje samo tražiti pravdu. Ipak u tom traženju ima puno dobrog jer pravdu tražimo kolektivno a kad je već tražimo na takav način onda je jasno da smo mi ipak jedinstvena misaona zajednica.
Čudesna tehnologija medijskih komunikacija, svima nama je otvorila mogućnost da se oglašavamo i da od božice pravde tražimo da drži povez na očima i konačno balansira svoje tasove. To je dobro tražiti, ukazivati, buniti se...a najbolje će biti kad počnemo još i predlagati.
Božica pravde nije ni božica a nije ni slijepa.Zapravo je ona samo mit i kipić pod čijom simbolikom se kreira pravda moćnih pareša.
Kako god u tom traženju javlja se i naša kohezija kao nada da nas financijski fašizam neće izdvajati, jesti jednog po jednog nego da ćemo mi stvarati ono što možemo i izvoziti njima jer Sjevernjaci čekaju naše zdravo obilje a nama preostaje prestati kukati i mijenjati stvari...to jest političare.
Upitaše grčkog mudraca Talesa "što je u životu najdugotrajnije? "Nada" odgovori Tales. A što je najlakše raditi - "davati savjete" ko iz stopa odgovori mudrac.
Da, može se puno toga učiniti i za domovinu, i za narod i za djecu ali pod uvjetom da iz ovog političkog herbarija ne biramo sasušene, spresane svijetove bez mirisa nego da u listopadu izaberemo procvijetale mirisne ruže (što bi bio i moj odogovor "znalcu").
