Neizmjerna je radost kada rašlje "zaigraju" u rukama

Zdravko Nikić, profesor književnosti, danas, zasigurno, najpoznatiji radiestezist na našim prostorima, zanimljiva je i svestrana osoba. Iako radi na odgovornom mjestu pomoćnika direktora FENE, gdje obavlja i poslove lektora, objavio je i dva romana i dvije zbirke pjesama. Posebnu pozornost poznavatelja radiestezije izazvala je njegova knjiga "Radiestezija – zrnce Božjeg dara", koja je nastala kao rezultat 25-godišnjeg bavljenja ovom vještinom.

Prvi moj doticaj s rašljama bio je kada je sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokojni Ante Crnolatac, poznati hrvatski radiestezist, došao u moje rodno mjesto Ružići kod Gruda da odredi gdje bi se trebala bušiti pokusna bušotina za vodu. Dao mi je svoje rašlje i one su "zaigrale" u mojim rukama. Rekao mi je da imam dara i da mogu raditi isto kao i on – sjeća se Nikić.

Dubravićev učenik

Bio je to poticaj da se Zdravko Nikić još više zainteresira za radiesteziju. U Franjevačkoj gimnaziji u Splitu susretao se s literaturom iz psihologije i parapsihologije i uvijek su ga uzbuđivala saznanja o ljudima koji su imali neobjašnjive sposobnosti. Na studiju u Sarajevu, i kasnije, doslovce je "gutao" literaturu o radiesteziji i rašljama. Slijedio je susret s rahmetli Smailom Dubravićem, učenikom Stanka Jurdane, najboljeg radiesteziste u Europi.

"On mi je nesebično pokazao neke stvari iz oblasti radiestezije, ali je neke i zadržao za sebe" - kaže Zdravko i nastavlja: – "Tada me je, dobro se sjećam, zapanjio njegov pregled ljudskog organizma pomoću viska. S nevjerovatnom preciznošću davao je dijagnoze prisutnih, pa čak je otkrio i bajpase kod operiranih i lomove kostiju. Iako sam dugo radio na sebi i učio, nisam vjerovao da ću i ja jednoga dana raditi ono što i on."

Ali, Zdravko od početka radi upravo po metodi Smaila Dubravića, svog učitelja. Nakon dugotrajnog proučavanja anatomije i vježbanja s viskom, postiže izvanredne rezultate. Također, jednako dobro radi i na daljinu, tzv. teleradiestezijom, pomoću fotografije, rukopisa, telefonskog kontakta, jer u radiesteziji daljina ne igra nikakvu ulogu. Isto tako Zdravko već godinama pomaže stanovnicima žedne Hercegovine da pronađu vodene žile kako bi imali vlastite bunare. Stotine ljudi koji su tražili Zdravkovu pomoć mogu potvrditi njegove sposobnosti. Izdvaja slučaj kada je čovjeku s drugog kontinenta, uz pomoć fotografije terena, precizno odredio mjesto gdje će naći vodu.

"Drugim ljudima to izgleda nevjerovatno i samohvalisavo, ali meni je to normalno" - tvrdi Zdravko. "Sve što radim, radim uz pomoć duboke vjere u Boga i u sebe. Radiesteziju doživljavam kao Božji dar ljudima, a ne kao sotonsku rabotu. Na svijetu 70 do 80 posto ljudi ima taj urođeni senzibilitet, ali ako to ne usavršavaju onda su oni poput talentiranog glazbenika koji, ako ne vježba, ostaje samo talentiran."

Sadikovićeva fasciniranost

Drugo područje čiji je Zdravko vrstan poznavatelj, a koje je opet vezano uz radiesteziju, jeste zdravstveni pregled ljudskog organizma. Ovu metodu najčešće prakticira na svojim prijateljima i rodbini. Često se dešavalo da je rasteretio mnoge kojima je dijagnosticirana teška bolest, a njegov visak je "govorio drugačije". Ali, bilo je, na žalost, i obrnutih slučajeva. Od mnogih koji vjeruju u Zdravkove sposobnosti izdvajamo dr. Nihada Sadikovića, iz Ljubuškog, koji je i sam, mnogo godina ranije, angažirao ovog poznatog radiestezistu da odredi najpogodnija mjesta za spavanje u njegovoj kući. Dr. Sadiković je, inače, veliki pobornik alternativnog načina liječenja kao što su fitoterapija i homeopatija. Nakon što Zdravko njegovim pacijentima odredi zdravo mjesto za spavanje, gdje nema štetnih zračenja, nestanu i zdravstvene tegobe na koje sve medicinske terapije nisu imale uticaja.

U recenziji Nikićevoj knjizi Radiestezija – zrnce Božjeg dara, dr. Sadiković piše: "Detekcija i nalaženje bolesnih mjesta u organizmu također je dio autorove sposobnosti, što bi me često ostavljalo bez daha. Rentgenski točno Nikić bi locirao patološki proces, razinu na kojoj se on nalazi, kao i razinu uznapredovanog procesa."

Je li Nikićeva sposobnost Božji dar ili rezultat dugotrajnog vježbanja, ili i jedno i drugo, nije ni bitno. Bitno je da funkcionira, da daje rezultate i stoga je vrijedno pozornosti i poštovanja.