U idućim danima pred Hrvatskim narodnim saborom naći će se dva ključna pitanja – kako ostvariti svenarodni konsenzus i otvoriti vrata svim strankama kao protureakciju sve snažnijem bošnjačkom unitarizmu koji je vidljiv nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta uz istodobno zadržavanje mogućnosti dvama HDZ-ovima da samostalno nastupaju na predstojećim izborima tamo gdje bi takav odvojeni nastup vodio većoj mobilizaciji birača.
Analiza HDZ-a 1990. prema kojoj zajednički nastup dvaju HDZ-ova za državni i federalni Parlament iz većine izbornih jedinica ne bi bio realan te bi vodio manjem broju zastupnika, već je pokazala namjeru ove stranke da partnerima unutar HNS-a uskoro predoči novi koncept u kojem neće biti poklapanja svih razina, već se zajedništvo forsirati jedino u sredinama gdje je to nužno.
Izvori otkrivaju kako će poruka vrha "devedesetke" ostalim strankama biti da se kroz HNS mora razgovarati o zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva, zajedničkom nastupu u Republici Srpskoj, kao i na izborima za županijske skupštine u sredinama poput Unsko-sanske ili Tuzlanske županije. Kada je u pitanju član Predsjedništva, bez obzira provela se ili ne presuda "Sejdić – Finci", zajednički kandidat svih hrvatskih stranaka je jedino rješenje, budući da bi svako drugo rješenje vodilo raspršivanju glasova te bi Bošnjaci vrlo lako izbornim inženjeringom uradili ono što su prakticirali već dva mandata.
RS je pak priča za sebe; i tu je od ključne važnosti da hrvatske stranke konačno pokažu jedinstvo, koje će im ipak puno više koristiti na idućim lokalnim izborima u nekad većinskim hrvatskim općinama na području entiteta RS. Županije u kojima su Hrvati prostor su na kojem se mora testirati zajedništvo kako bi hrvatske stranke postale respektabilna snaga u županijskim skupštinama, iako im to ni izdaleka ne jamči da će stati u kraj goraždanskom modelu.
Gdje odvojeno?
Sve drugo, uključujući izbore za državni i federalni Parlament, kao i županije s hrvatskom većinom, ima male šanse jer procjene govore kako zajednički nastup na državnoj i federalnoj razini ne samo da ne bi doveo do većeg broja zastupnika, već bi Hrvati, pogotovo u federalnom Parlamentu, bili suočeni s manjim brojem osvojenih mandata i gubitka političke snage, dok bi istodobno došlo do smanjenja pluralizma i gubitka identiteta stranaka.
Kada je u pitanju Zastupnički dom državnog Parlamenta, konkurencija dvije najjače hrvatske stranke vodila bi, smatraju naši sugovornici, boljoj motiviranosti i izlaznosti birača te u konačnici povećala šanse da kao narod dobijemo zastupnika više u tom domu. Sličan zaključak nametnuo im se i na primjeru federalnog Parlamenta, pa bi tako, zajedništvo, pogotovo u izbornim jedincima u kojima su Hrvati ili većina, ili žive u respektabilnom broju, išlo u smjeru lošijeg konačnog rezultata, budući da neodlučni birači ne bi imali stvarnu alternativu i motiv za izlazak na izbore.
S druge strane, uz fer izbornu utakmicu odvojeni nastupi dvije vodeće stranke doveli bi, ističu naši izvori, do situacije da u nekim sredinama, odnosno izbornim jedinicama, Hrvati, zbog veće izlaznosti, dobiju mandat više što se u nekim budućim odnosima može pokazati i ključno.
Nacionalni konsenzus
Druga stvar oko koje će se, doznajemo, u idućim danima ponovno forsirati široka rasprava u HNS-u (i unatoč Čovićevom protivljenju), oko reforme te institucije bez odlaganja; jest dakle otvaranje vrata svim hrvatskim strankama, uključivanje intelektualaca i Crkve te donošenje ozbiljnog političkog dokumenta oko kojeg će se okupiti sve snage, a u kojem će Hrvati, glasnije od Kreševske deklaracije, poručiti kakvu BiH žele.
Naime, procjene govore kako nedavne političke poruke o ukidanju županija koje su se mogle čuti kroz prosvjede, kao i prilično drsko ponašanje sarajevskih političara koji javno poručuju da od federalizacije nema ništa, zahtijevaju nedvosmislen i jak odgovor koji će prvo ići u smjeru Rezolucije Europskog parlamenta, a onda se proširiti i na dugoročno viđenje BiH. Snage koje stoje iza ovog cilja imaju namjeru okupiti sve opcije od Orašja do Neuma te izraditi dokument iza kojeg će stajati većina hrvatskih društveno-političkih snaga i koji će konačno pokazati kako Hrvati, i uz nužan pluralizam, međusobnu konkurenciju i borbu za ostvarenje kratkoročnih izbornih ciljeva, imaju jedinstveno gledište o budućnosti zemlje. Kakva će ona biti, još je predmet procjena, no jedno od rješenja koje predviđa unutarnju prekompozociju zemlje uključuje i spajanje određenih županija.
Dvije koncepcije
Verbalna obećanja koja su se mogla čuti nakon sastanka Čovića, Raguža i Tomislava Karamarka išla su u smjeru nužne reforme Hrvatskog narodnog sabora. Međutim, Čović je nekoliko dana kasnije ponovio kako je uključivanje drugih stranaka u Predsjedništvo HNS-a moguće tek nakon izbora što se ne slaže s koncepcijom koju promoviraju one snage koje žele otvaranja vrata bez daljnjeg odlaganja.
