U župnoj crkvi na Humcu i ove je godine slavljena sveta misa u spomen na sve pobijene fratre i sve vjernike Ljubuškog kraja koji su pali kao žrtve u I. i II. svjetskom ratu i poraću te u Domovinskom ratu.
Sjećanje na više od 2000 žrtava
Na misi koju je predvodio humački gvardijan fra Velimir Mandić prisjetilo se svih onih koji su poginuli u I. svjetskom ratu i poraću kojima se ne zna broj, svih pobijenih i nestalih u II. svjetskom ratu i poraću kojih ima 2279 te svih umrlih fratara i svećenika koji su porijeklom iz ljubuških krajeva, njih 26. Bila je ovo prilika za sjećanje na pet žrtava koje su odvedene s Humca te potom mučene i ubijene. Osim svećenika i brojne su časne sestre bile progonjene, mučene i ubijane. Također se prisjetilo i svih poginulih branitelja koji su branili naša ognjišta, njih je 105, te tri civilne žrtve, dvoje djece i jedna medicinska sestra. Bitno je istaknuti da je u Hercegovini, osim naših, ubijeno i 15 svjetovnih svećenika. Fra Velimir je u propovjedi naglasio da je od velike važnosti da se glas o svim žrtvama hrvatskog katoličkog puka iz svih ratova uvijek širi i da se oni na taj način ne prepuštaju zaboravu. Usput je zamolio i sve vjernike da popišu sve svoje stradale i progonjene iz obitelji i popis donesu u župni ured kako bi se utvrdio njihov točan broj.
"Sjećajući se svih svojih milih i dragih i moleći se za njih, bude nam se uspomene i povrjeđuju rane, ali također nam se budi i ponos. Bude nam se i brojna pitanja koja, nažalost, možda nikada neće biti riješena jer za mnoge grobove nikada nećemo znati, niti će mnoge kosti ikada biti identificirane. Ipak, neke ćemo odgovore naći samo u dubokim mislima u vjeri i ljubavi. Iako se od prošlosti ne živi, ona nas ipak uči na podobniji način sadašnjeg života", rekao je fra Velimir dodajući kako nama vjernicima predstoji samo moliti za sve pobijene i mučene, a i moliti se njima za zagovor, uz nadu da će nam dragi Bog kao i njihova prolivena mučenička krv pomoći da održimo vjeru i zajedništvo.
Oni su naša povijest
Bilo je strašnih stradanja fratara kako u Ljubuškom, tako i u Širokom Brijegu i Vrgorcu, no ipak sve te strahote poticale su brojne mladiće da postanu svećenici te su na taj način uvelike pridonijeli kršćanstvu.
"Slike onih koji su mučeni, ponižavani i poubijani svjedočile su njihovoj žrtvi, ali i svetosti. Stoga ih nemojmo nikada zaboraviti, jer oni su naša povijest, a naš narod je svu svoju povijest doživljavao kao svoje potvrđivanje vjere. Mi smo dio naše Crkve zato pomognimo da ih naša Crkva nikada ne prepusti zaboravu", naglasio je u propovjedi fra Velimir.
