Preminuo je hrvatski branitelj Nediljko Vegar (1952. - 2014.)

Svakog će čovjeka njegova starost pitati što je od trajnije vrijednosti u životu postigao i kakva djela i tragove iza sebe ostavlja. A možda je još važnije pitanje kako će i koliko biti pripravan u zadnjim i vrlo dugim trenutcima ovozmaljskog života svojoj tjelesnoj smrti u oči pogledati. A što ako je ovozemaljski život sa svim svojim temptacijama i stupicama ustvari jedinstvena prilika za treniranje i školovanje duše i uma da bi se u času smrti lakše rastavili od tijela?

Jer doista, vječnost nas tada neće pitati da li smo na zemlji bili bogotaši ili siromasi niti nju to zanima, jer vječnost razlikuje samo one koji umiru očajni i beznadni, koji su pali na svim životnim ispitima, pa će ili morati ponavljati pod (možda) težim okolnostima, i one koji mirno i spokojno ostavljaju uspješno završenu ovozemaljsku školu i svečano odlaze u više razrede vječnosti....." Ove su bile riječi Nedinog velikog prijatelja i štovatelja Zvonka Bušića.

Napisao ih je davno, dok je još bio u zatvoru, ali su itekako vrijedne danas, kada smo se okupili u čast našeg dragog Nede. Jer, da je Zvonko sada fizički tu među nama, a ne samo u duši i u srcu, mislim da bi ih ponovio, jer su Nedo i on o smrti često raspravljali. I zbog toga što naš Nedo utjeljuje te misli. Dobro se on pripremio za smrt. Nije bio bogat u materijalnim stvarima, ali je posjedovao veliko blago principijelnosti, hrabrosti, velikodušnosti, lojalnosti prema prijateljima, a najvažnije prema svojoj domovini Hrvatskoj. Nije pao ni na jednom ispitu, nego je uvijek dobio čistu peticu, iako su prepreke bile velike.

Da, u času smrti, ovozemaljske, lako se rastavio od tijela, u tišini, znajući, kao svi mi, da je školu svoju uspješno završio, i da odlazi u više razrede vječnosti. Dragi prijatelj Nedo, voljeli smo te, poštujemo te, budi sada u miru dok mi ne dođemo, jer sve što je stvoreno, ranije ili kasnije, odlazi… tvoja Nevjesta Julie Bušić.

Julie Bušić