Sve se zna, ništa nije jasno

diskusija

Mnogo je nejasnoća ostalo nakon sjednice Predsjedništva HNS-a u Mostaru. Zapravo, prava pomutnja vlada među analitičarima i u javnom mnijenju nakon dosta umotanih i nepreciznih izjava lidera dvaju HDZ-ova, Dragana Čovića i Martina Raguža, oko izlaska njihovih stranaka na sljedeće parlamentarne izbore. Rijetki mogu sa sigurnošću dokučiti izlazi li zapravo HDZ 1990. samostalno ili je doista zgotovljeno neraskidivo partnerstvo između dvaju HDZ-ova i napokon na kojim razinama će se djelovati i krojiti zajedničke liste i učvrstiti nacionalna, odnosno međustranačka, recipročna potpora za liste i kandidate i na općim izborima kako su to najavile stranačke vedete Dragan Čović i Martin Raguž.

Po nekim tumačenjima, dva će HDZ-a prije izbora krojiti liste na federalnoj i državnoj razini te u RS-u i područjima gdje su Hrvati manjina ili su brojčano podjednaki s bošnjačkim narodom. Partnerstvo bi, dakle, neupitno bilo u Sarajevskoj, Zeničko- dobojskoj, Tuzlanskoj, Unsko-sanskoj, Srednjobosanskoj pa i Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Ako je to točno interpretirana verzija ključnoga zaključka sa sjednice Predsjedništva HNS-a, onda te vrste izborne suradnje jedino ne bi bilo u Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj županiji gdje bi se hrvatske stranke u ime pluralizma i plijena trebale brutalno "potući".

S druge strane, prenosi se i malčice drukčije tretira izjava lidera HDZ-a 1990. Martina Raguža kako su odluke Središnjega odbora jasne i za njega obvezujuće, što onda znači da je moguća zajednička suradnja s HDZ-om BiH jedino u područjima, dakle, županijama gdje su Hrvati brojčano u manjini ili su približno jednaki s Bošnjacima.

Naravno, to se odnosi i na RS.

Liste

Nigdje Središnji odbor HDZ-a 1990. nije spomenuo famozno zajedništvo na entitetskoj i državnoj razini. Tu dvojbu ne treba podcjenjivati, netko je mora razjasniti. Međutim, i u jednoj i drugoj varijanti ključan je odgovor na pitanje je li partnerstvo moguće između dvaju HDZ-ova na terenu i je li doista moguće postići čvrst i pošten dogovor oko zajedničkih lista bez obzira na razine.

Dosadašnja iskustva podsjećaju na velike probleme zbog kojih su se lokalni dužnosnici, pa i oni u vrhovima dvaju HDZ-ova, žestoko svađali i međusobno optuživali za izdaje i podvale. A tek je upitno i nejasno kako bi dva HDZ-a mogla korektno sastaviti liste za federalni i državni Parlament, zatim kako dogovoriti kandidate za čelne funkcije u državi, hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, čelne funkcije u Vijeću ministara ili za predsjednika FBiH i pozicije u Vladi FBiH. Ovo pod uvjetom da je Martin Raguž doista i pristao na takvu vrstu zajedničkoga izbornoga modela koji je trasirao i još gura nekadašnji šef "devedesetke" Božo Ljubić.

Mnogi su već sada skloni negaciji i promišljaju kako je to jednostavno nemoguće očekivati, a još manje usuglašavati i krčmiti prije objave rezultata izbora i testiranja stvarne moći HDZ-a 1990 . Može li netko zamisliti da bi Čović u sadašnjoj konstelaciji snaga i animozitetima na neviđeno i bezuvjetno podržao Raguža, primjerice, za člana državnoga Predsjedništva ili ministra vanjskih poslova BiH. Poznajući "mentalitet" HDZ-a BiH, nekako nestvarno djeluju očekivanja da bi znatno moćniji Dragan Čović mogao ustupiti onoliko atraktivnih pozicija HDZ-u 1990. koliko bi ta stranka, primjerice, prije izbora onako "na lijepe oči" u zalog za nacionalno zajedništvo zatražila i željela.

Mora se, naime, uvijek imati na umu kako u HDZ-u BiH trenutačno ne vjeruju da "devedesetka" može na izborima postići neki značajniji rezultat. Zapravo nemilosrdni Čović će učiniti sve da potopi HDZ 1990. gdje god to bude mogao kako bi nakon izbora kod raspodjele pozicija mogao komotno ucjenjivati eventualno potkresanoga Martina Raguža. Jer, kad bi doista postojala dobra volja, opet pod uvjetom da je doista dogovoreno partnerstvo na svim razinama, za korektnim i neoborivim kompromisom oko raspodjele funkcija, onda bi dva HDZ-a trebala uistinu skrojiti zajedničke liste i usuglasiti kandidate za najviše pozicije i to debelo prije izbora.

Smisao postojanja

A to onda naginje na pitanje smisla postojanja dvaju HDZ-ova i ključne odrednice o jačanju HDZ-a 1990. i samostalnom izlasku na izbore. Kad se sve zbroji i realno sagledaju i nacionalni i stranački interesi, prije će biti da se ipak samo nastavlja mrtva sofisticirana politička utrka između dvaju HDZ-ova oko pridobivanja naklonosti birača.

U toj priči nitko ne smije napraviti pogrešku i naivno objaviti kako ne želi zajedničko izborno partnerstvo pa makar i samo na nekim područjima. Biračima godi čuti retoričku spremnost i odgovornost za zajedničko rješavanje položaja hrvatskoga naroda, a ne pod svaku cijenu forsiranje stranačkih interesa. Unatoč generaliziranju strahova i frustracija 'nacije', Martin Raguž će ipak najvjerojatnije samostalno na parlamentarne izbore osim u 'kritičnim' područjima. On se svakako i dalje mora predstavljati kao hrvatski lider koji ima odgovornost spram nacionalnoga položaja uz uporno isticanje zahtjeva za otvaranje.

U politici je sve moguće pa i da zaživi Ljubićev model zajedništva hrvatskih stranaka, ali u sljedećim danima treba očekivati od glavnih protagonista ove priče 'pojašnjenje' te zbunjujuće izborne suradnje između dvaju HDZ-ova.

Antun Mrkonjić [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Je li nam bijeg jedina preostala borba? Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Nikad ne reci nikad! Ružica Zeljko
ljubuski.info
Nikad ne odustaj! Ružica Zeljko

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari