Novinarsko mudo pod političkim bubregom

ljubuski.info

Mlad si da bi bio toliko razočaran. Bio je to zaključak urednika jednih novina, u koje smo kofol, kao studenti, išli na kofol praksu, nakon što sam mu rekao da se osjećam prevarenim čitateljem.
Naime, u vrijeme kad je hrvatska pjevačica ljuljala jahtu s hercegovačkim biznismenom, raspalio je urednik na naslovnicu i dvije stranice priču o glavnom glumcu filmića, a da slovom nije spomenuo aferu. Nahvalio ga do te mjere kao da je i on s njim bio na ljuljanju.

Mislio sam kako bi trebalo da jedan urednik, kad već ima takvu priliku razgovarati s najtraženijim ljuljačem tog vremena, bocnuti u srž. Ali, ispalo je da sam mlad i razočaran i da je novinarstvo nešto sasvim deseto. Urednik je godinama nakon toga ostao začahuren na svom mjestu, pomaže mu zamjenica nagrađena titulom novinarke godine za obrađivanje priopćenja, ljuljač se zaljuljao po sudovima zbog nahvaljenog biznisa u urednikovom tekstu, a zaljuljana pjevačica je zalizala sladoled u reklami i zasolila pamet referendumskoj Hrvatskoj o svetosti obitelji.

Prestar sam da bih bio toliko razočaran. Pomislio sam to nakon što je otjerana, pa vraćena novinarka zakukala nad izgubljenim vremenom emisije, pa nije stigla upitati lidera stranke, velikog vođu i graditelja (kako ga prozva njezina televizija) ništa više osim od kud mu snaga. Od silnog topljenja i glumljenja novinarske oštrine zaboravila je recimo upitati je li sve spremnno za useljenje nepogrješive Uprave za neizravno oporezivanje u klasično rekonstruirani mostarski hotel.

Nije me razočaralo, nakon što je apsolutni, apsolutni novinar klečao pred slučajnim prolaznikom, to što drugi novinar klečeće televizije zove na telefon bivšeg odbojkaša i prodavača višnjevače i prešećerenih sokova. Razočaralo me što se klečeći novinar onako mahalski sa 'šta ima, kako je' obraćao klečećem predsjedniku Federacije BiH.

Nije me začudilo ni što nitko jedinom optimističnom nakon novih propalih pregovora o presudi Sejdić-Finci nije postavio pitanje zašto je jedini optimističan, kao ni što ga nitko nije pitao zašto je toliko suza lio pred zaključanim vratima bivše stranke, a sada i bivših partnera kao ni što su to mu obećali misteriozni stranci u koje se kune. Red bi bio jer je jedan od ključnih problema njegova naroda ustvari pronalaženje stolice za njegovo dupe. Inače će nastaviti plakati i sazivati novinare s kuknjavama kako njega "stoje" stranci.

Prestar sam da bih bio toliko razočaran u one što mijenjaju ploče, pa ih veliki urednik s početka priče, po naređenju onoga iz sredine, vraća u novinske stupce, pripremajući ih za novo partnerstvo dok obrađivači godine poslušno prelamaju stranice za nove koalicije i novo izazivanje suza.

Prestar sam da bi poslušao optimistu i nasjeo na predsjednikovu odbojkašku taktiku da će nakon pisanja novih redaka i novih prelamanja biti bolje i meni i mojoj profesiji. I mojem narodu i narodima mojih prijatelja. Koje imam.

A veliki šefovi bi da ih nemam i da ih se bojim. I da se, kao s početka priče, umjesto pitanja, zaljuljam sa svima onima što mene, moj narod i narode mojih prijatelja, koje imam, ljuljaju u zdrav mozak plačući pred strankom, praveći zgrade i kofol hotele, prodajući višnjevaču i prešećerene sokove, obećavajući veliko ništa i grabeći meko i mekanije pod svoje dupe i dupe svoje djece.

Prestar sam da bih bio toliko raspisan da, dok oni polutajno zasjedaju u hotelima na planinama, kujući sevazništvo koje su do neki dan pljuvali, stavljam točku na i još jednog lažnog obećanja i da potpisujem prodaju novinarskog (m)uda pod njihov politički bubreg. Jer, obraz ostaje i poslije izbora.

Berislav Jurič [ dnevno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Je li nam bijeg jedina preostala borba? Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Nikad ne reci nikad! Ružica Zeljko
ljubuski.info
Nikad ne odustaj! Ružica Zeljko

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari