Ako krenete starim putem od Ljubuškog preko Humca za Vrgorac; na trećem kilometru sa lijeve strane nalazi se jedan brežuljak kojeg mještani oduvijek nazivaju "Ružica".
Na vrhu brežuljka je antička gomila, nekoliko stećaka i jedna kamena skulptura koja na prvi pogled upućuje na kameni križ. Ovakva pojava kamenog križa zbunjujuće djeluje na sve poznavatelje kršćanske povijesti. Razlog tome su ugravirani ornamenti na njemu, koji se u sakralnoj umjetnosti nikada prije nisu pojavljivali na križevima.
To je samo jedan od razloga što je ovo mjesto dugo zataškavano i skrivano od očiju javnosti, jer se mislilo da križ kao takav pripada nekim poganskim običajima. Ako se na nekropole stećaka i dalje budemo usredotočili isključivo kao na srednjovjekovne nadgrobne spomenike: - U tom će slučaju oni trajno ostati samo tihi kameni spavači bez jasno određenog vremena njihova početnog nastanka. Pravo je čudo kako povjesničari nikada nisu proširili potragu za stvarnim vremenom nastankom stećaka, prije svega mislim na potragu stariju od Srednjega vijeka??
Vjerovali ili ne, stećci se spominju još prije 28 stoljeća, a spominje ih Homer u svojoj Ilijadi i Odiseji!
On kaže da se stećak postavlja na svježe nasuti grobni hum i na taj se način iskazuje počast pokojniku.
Ilijada; pjevanje XVI stihovi, 456 – 457.
"Tu će ga braća sahranit i hum će grobni
Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva."
Još se Homer pozabavio pripovijedanju o stećcima: Tamo će u Odiseji kazati kako je često želja pokojnika, a i običaj da se pored stećka postavi spomenik od oruđa ili oružja sa kojim se pokojnik služio u zadnjim danima svoga života.
Odiseja; pjevanje XII stihovi 14 – 15
"Onda naspemo hum i privučemo stećak na njega
I zgodno veslo zatim utaknemo humu na vrhu."
Pokušavam dati svoj odgovor za ovu iznimno lijepu kamenu skulpturu sa brežuljka Ružice, a koja je vjerojatno nastala daleko prije kršćanstva.
Po meni, ova skulptura ne predstavlja križ, već kameni mač zaboden pored stećka kao spomenik nekom davno preminulom ratniku!
S pravom se trebamo zapitati; kada će se znanstvenici otrgnuti tom ukletom pravilu da se stećke mora ubrajati isključivo među srednjovjekovne spomenike kulture?
Isto tako, kamen spoticanja za povjesničare i arheologe su i Antičke gomile. One se nalaze na vrhuncima brežuljaka i brda, kojima obiluje naš kraj i cijela regija. Gomile su također obavijene velom vremenske tajne. Točno se ne zna tko je prvi za njih vezao narod Ilira.
Neozbiljno je Ilirima pripisivati gradnju poznatih gomila, jer je to samo stvaranje poteškoća onima koji žele tragati za pravom istinom. Razlog je što nemamo nikakvih pouzdanih informacija o njihovoj kulturi i obrednim običajima. Očito je da su antičke gomile na vrhuncima brežuljaka i brda nastale od prirodnog kamena, kojega su donosile i slagale ljudske ruke.
Pojedine su gomile toliko impozantne da se u čudu pitamo; koliko je trebalo ruku i koliko godina dok je pojedina gomila nastajala? U našem okruženju nalaze se najveće gomile na brdu Zelengora iznad Vitine kao i gomila u Gornjim Radišićima na Krvnici. Te se gomile vide prostim okom sa svake točke ljubuškog polja. Najimpresivnija gomila nalazi se na vrhuncu Matokita iznad Vrgorca, a ona je veličine dvokatnice.
Oni koji pripisuju Ilirima gradnju gomila, nikada nisu ponudili valjan razlog što su te gomile uopće građene.
Zato je potrebno proširiti potragu za odgovorom o njihovom nastanku među drugim Drevnim narodima. Dugo me kopkalo pitanje; zašto su ljudi imali razloga graditi tako velike gomile i zašto baš na vrhuncima?
Jedan od odgovora pronašao sam daleko u Biblijskoj povijesti Izraelskog naroda, i to tamo, u Mojsijevu Zakonu gdje se strogo propisuje način i mjesto gradnje žrtvenika.
Biblija, Knjiga Saveza:
…"…Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanog kamena,
Jer čim na njega spustiš svoje dlijeto, oskvrnut ćeš ga."
Kamen na našim gomilama također nije klesan, nije obrađivan dlijetom, već je onakav kakvog ga imamo u prirodi.
Još jedan detalj iz Biblije kako prorok Ilija gradi žrtvenik na vrhu brda Karmela.
Biblija, Kraljevi, Ilijino doba:
"…..Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova,
kome je Bog rekao; "Izrael će biti ime tvoje!" I sagradi od toga kamenja žrtvenik,…
Dakle, za pripremu žrtve paljenice trebalo je prije svega, na vrhuncu nekog brežuljaka ili brda poslagati ne obrađeni prirodni kamen. Na oltarima od takvog kamena, spaljivale su se žrtve na ugodan miris Jahvi. Svaka slijedeća žrtva paljenica, na tom istom mjestu, zahtijevala je ponovni obred donošenja i slaganja kamena. Mnogo godina nakon toga, iza Izraelskog naroda morali su ostati arheološki ostatci kao velike kamene gomile. Razlog je što su se žrtve svakodnevno prinosile, i to po nekoliko puta dnevno.
Ovo je jedan razuman način kako su mogle u prošlosti nastati opisane gomile.
Ovakva ideja, opet, povlači niz drugih pitanja. Jedno od pitanja jest; kako je moguće na naše područje smjestiti lokaciju drevnog Izraelskog naroda, samo zato što su Izraelci iza sebe morali ostaviti arheološke ostatke identične našim gomilama???
Ja obično na ovo pitanje postavljam drugo protu pitanje, a ono glasi:
Kako je moguće dokazati da se ostatak Izraelskog naroda, nakon osamdesetak godina progonstva, iz Jeruzalema u Babilon, vratio točno na ono izvorno mjesto gdje su sagradili današnji Jeruzalem??
Samo da podsjetim; Jeruzalem je razoren prije više od 2500 godina, nakon razaranja Babilonci odvode narod u ropstvo. Iz Babilona se nikako nisu mogli vratiti, kako bi ponovno sagradili grad, oni koji su rođenu u Jeruzalemu, - niti njihova djeca koja su u prvoj generaciji rođena u Babilonu.
Tek nakon osamdesetak godina ropstva, mogli su se vratiti samo njihovi unuci i praunuci. Oni su podigli današnji Jeruzalem, i, veliko je pitanje jesu li se uspjeli vratiti i podići grad točno na izvornom geografskom lokalitetu Drevnog Biblijskog Jeruzalema!?
