Pročitajte kako radi prava hrvatska politika u BiH - Biskup Komarica: Čović nije božanstvo

vapaj

Banjolučki biskup Franjo Komarica prisiljen je zatražiti spasonosnu pomoć od zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića za Katolički školski centar. U RS-u i dalje sablasno izgledaju neka područja gdje su Hrvati prije rata bili brojčano nadmoćni.

Mnoge poratne godine, dragocjene za održivi povratak prognanih Hrvata, otišle su u nepovrat, a da se u njima konstantno ispuštala politička pravna i materijalna pomoć za povratak i ostanak. Treba samo proći gradovima, gradićima i selima po sjevernoj i sjeverozapadnoj Bosni ili cestom Doboj – Bosanski Brod i uvjeriti se koliko je desetaka tisuća novih domova ili obnovljenih zgrada napravljeno, među njima, nažalost, vrlo malo za hrvatske povratnike.

Tijekom prvih poratnih godina, uglavnom domaći Caritas u zajedništvu s Caritasom iz nekih europskih zemalja, obnavljao je domove katolicima, dakako, i ne samo njima. Nešto je pomogla i Vlada RH. Nadležni državni i entitetski ministri uglavnom su “zaboravljali” Hrvate koji su se prijavili za povratak.

Naprotiv, godinama se forsirala defetistička priča kako se Hrvati ne žele vraćati i kako su se zauvijek odlučili živjeti na nekim drugim područjima, ponajviše u susjednoj Hrvatskoj. Biskupi i svećenstvo su imali posve drukčije podatke, ali su ostavljeni na cjedilu sami se boriti protiv svih mogućih opstrukcija u povratku svojih vjernika.

Uzaludni vapaji

Ipak, radosna je vijest kako je državni ministar za ljudska prava i izbjeglice Damir Ljubić nedavno obećao banjolučkome biskupu Franji Komarici konkretniju, pravičniju i, napokon, financijski izdašniju pomoć za održivi povratak prognanih Hrvata u sve općine na području oba entiteta. Kako se doznaje, i Martin Raguž, Ljubićev stranački šef, javno je na jednom skupu prognanika iz kotorvaroškog i banjolučkog kraja obećao da će ažurirati održivi povratak onih koji su se prijavili na javni natječaj.

Odvažni i uporni biskup Franjo Komarica od početka školske godine mirno ne spava jer mu je Katolički školski centar na izdisaju. Uzaludni su bili svi njegovi vapaji vlastima da se ta prestižna školska ustanova koja ne obrazuje samo Hrvate uvrsti u proračun RS-a, resorno ministarstvo tek grantovima od 15 tisuća maraka mjesečno KŠC održava na infuziji.

Banjolučki biskup je bio primoran zamoliti zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića za spas Katoličkoga školskoga centra. Hrvatski lideri u BiH se nisu niti “počešali”, a kamoli založili da se to prevažno pitanje sustavno riješi kako je to urađeno u FBiH. Prošle je godine otkopana možda i najveća masovna grobnica u BiH. Jama Tomašica kod Prijedora je skrivala na stotine posmrtnih ostataka Bošnjaka i Hrvata. I dok su bošnjačke elite od toga napravile dramatičnu političku priču najširih razmjera, hrvatski političari niti jednom riječju nisu izrazili makar onaj dužni ljudski pijetet spram svih ubijenih, a osobito nedužnih Hrvata.

Očekuje se da budu pronađena tijela i nestalih Hrvata ne samo iz prijedorske župe nego i iz župa Sasina kod S. Mosta, iz župa Sanski Most, Stara Rijeka i Ljubija. Ali još ima nestalih iz drugih župa , npr. Bos. Gradiška, N. Topola, Dolina, Kotor Varoš, Liskovica, Jajce, Ključ, Vrbanjci, Sokoline.

Žalosno i grozno je da niti jedna institucija, stranka ili udruga bosanskih Hrvata do sada nije iznijela pouzdane podatke o Hrvatima koji se vode kao nestali. Dobiva se dojam da se njih namjerno još jedanput ubija i da oni nikome – osim brizi Crkve – više ne pripadaju.

Cementiranje

Čovjek se mora rastužiti kad vidi te užasne probleme tim prije kad svjedočimo vrlo prisnom političko-privatnom partnerstvu između najjačih hrvatsko-srpskih stranaka: HDZ-a BiH i SNSD-a te lidera Dragana Čovića i Milorada Dodika. Od njihove prijateljske suradnje Hrvati u RS-u pa niti biskup Franjo Komarica nisu imali prevelikoga dobra i koristi. Poznajući strateške i programske smjernice obje stranke, cementiranje postojećega etničko-demografskoga stanja kao temeljca za buduće političko-nacionalne projekte, ništa se drukčijega nije moglo niti očekivati.

Apsolutno je toga svjestan i biskup Komarica:Zašto se takvi susreti ne iskoriste bolje i učinkovitije za ispravljanje očite, teške nepravde nad jednim domaćim narodom, koji ovdje nije od jučer, a kojega se prema vlastitoj tvrdnji i službeno želi predstavljati – to doista ne znam. Valjalo bi dotičnoga (Čovića) za to osobno pitati! Ne bih nikako želio da se dotične političare smatra nekakvim božanstvima o čijoj volji ovise životi i budućnost desetaka tisuća naših sunarodnjaka i naših sugrađana, jer bi to bio strašan poraz i za jedne i za druge”, bio je kristalno jasan banjolučki biskup.

Antun Mrkonjić [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Je li nam bijeg jedina preostala borba? Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Nikad ne reci nikad! Ružica Zeljko
ljubuski.info
Nikad ne odustaj! Ružica Zeljko

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari