Priča se kako je jedan od velikih vođa zetu svoje sestre za nepunih pola sata telefonskim razgovorom vratio automobil kojeg su (ne)sretniku ukrali. Nakon razgovora, muž vođine nećakinje ugledao je automobil pod svojim prozorom, a kontakt s kriminalcima i povratak limenog ljubimca mlade obitelji pokazao je moć velikoga.
Ista priča kaže kako je brat (ne)sretnika s limenim ljubimcem zaposlen u firmi koju drži vođina konkurencija, ali i da je njegova supruga zaposlena u firmi za koju se ne zna detaljno u čijim je rukama. Kao ni što ona radi. Ali je u sigurnim rukama i ide na posao. Isto tako, ista ta priča kaže kako je i vlasnik limenog ljubimca, onaj (ne)sretnik, zaposlen u jednoj sigurnoj firmi. Tu firmu drži druga konkurencija, ali kad je posao u pitanju, konkurencija pravi radna mjesta jer i njima treba prostora u nekim drugim firmama. I njegova supruga ima siguran posao, ipak ima probrane krvi. Svi oni, zaposleni su do kraja radnog vijeka, do kraja naših života. S radnog mjesta ne može ih otjerati ništa drugo nego moć velikoga.
Jedna druga priča kaže kako se jedan zakon donio u čudno vrijeme kad je rođak jednog drugog vođe sredio sve papire da osnuje firmu, koja će se ekskluzivno baviti poslom iz zakona, a koji će vrijediti za sve. Za one koji ne budu poštivali zakon i plaćali vođinom rođaku usluge, slijede kazne. Ista ta priča kaže kako je vidoviti rođak, koji je registrirao firmu za bavljenjem poslom koji u našoj zemlji nije bio ni na vidiku godinu dana prije zakona, nije poštivao zakone s plaćama, radnim stažem i ostalim sitnicama. Ali, kazne nisu slijedile jer nema kazne za moć velikoga.
Priča se ponekad i priča o jednom studentu jezika i književnosti, koji je s ispita izjurio psujući profesoru što ga je pitao tamo nekakvog Schillera. Taj put, student je pao jer nije čuo za Razbojnike. Sada predaje, zahvaljujući nekom od velikih razbojnika, u jednoj srednjoj školi. Kažu i da lekciju o tamo nekakvom Schilleru preskače i da djecu, svojim primjerom i (ne)znanjem uči kako je dobro preskakati i poznavati razbojnike na bilo kojoj razini. Na preskok naučen, primjer je citata iz velikog djela njemačkoga pisca: "... sve ću iskorijeniti oko sebe, sve što me sprječava da budem gospodar..."
Postoji more priča o velikim vođama i iskorjenjivanju malih sudbina da bi probrani zasjeli na sigurna mjesta i usidrili se do smaka svijeta Postoji i more priča o tome kako mi ništa ne želimo promijeniti, kako su prosvjedi za JMBG bili igračka sa živcima manjine koja bi mijenjala, kako je poziv na bunt protiv MMF-a samo igrokaz i dokaz da nećemo na ulice.
Tisuće i tisuće gladi je ispričano i isto toliko prešućeno. Tisuće i tisuće prevara je progutano, isto toliko nepravdi isprevrtano po besanoj postelji. Vojska izigranih je brojna, ali je brojnija vojska zetova, nećakinja, bratova i preskočenih razbojnika. I, čini se, kako nitko od njih nije čitao tamo nekakvog Schillera koji kaže: Kakva sam luda bio kada sam mislio da ću nedjelima uljepšati svijet.
Stoga se ne trebamo čuditi kada kažemo da ne znamo što velike moćnike jednom ne skinemo s njihovih prijestolja i što ne izlazimo na ulice. Vraćeni automobil, zakon za rođaka, osigurana obitelj i djeca, koju uče da je bolje biti razbojnik nego čitati, najbolji su nam odgovor za to. Kad se to pomnoži s brojem rođaka i obitelji koje traže sigurnost i zbroji s brojem velikih vođa, jasno je da samo luda može misliti da je u Bosni i Hercegovini više onih koji bi svojim djelima uljepšali naš trokutasti svijet.