Prvi Narodni Odbori u Zapadnoj Hercegovini

Narodni ustanak na Biokovu i u Dalmaciji uticao je da se Narodnooslobodilački pokret postepeno širio i na Zapadnu Hercegovinu.

Kotarski komitet partije za Makarsku djelovao je u tom pravcu preko općinskog komiteta u Vrgorcu. Već u drugoj polovini 1942. god. ovaj komitet je tražio puteve kako okupljati simpatizere narodnooslobodilačke borbe u ovom kraju, koji je bio pod jakim ustaškim snagama. Iste napore je ulagao i Kotarski komitet Metković. On je preko ljudi iz Bijače vršio uticaj na sela Hardomelje, Zviriće, Humac i na grad Ljubuški.

U Bijači se odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije okupila grupa naprednih ljudi kojom je rukovodio Jure Galić - Veliki. Iz ovog sela i okolnih sela bilo je nekoliko boraca koji su prvog dana pošli u borbu svim srestvima protiv Nezavisne Države Hrvatske a to su: Marijan Primorac, Jure Galić-Rojak, Ante Primorac, Ivan Paponja, Stipe Galić, Vlatko Hrstić, Jure Granić, Mato Markotić, Čedo Markotić, Mirko Kolak, Nikola Nosić, Marko Vujević, Jure Grbavac, Jozo Šošić a iz Ljubuškog odmah u partizane je otišlo 12 dvanest muslimana i među njima i Mirko Mucić. Zahvaljujući utjecaju ovih drugova Bijača je cjelo vrijeme rata pripadala narodnooslobodilačkom pokretu i dala veliki prilog njegovom širenju na druga sela Zapadne Hercegovine.

Formiranjem narodnooslobodilačkog odbora u Dalmaciji stvoren je odbor i u Bijači. U stalnoj vezi sa Vrgorcem ovaj odbor je radio na stvaranju sličnih uporišta u drugim selima. U proljeće 1943. god već su bili obrazovani incijativni odbori za sela: Tihaljina, Drinovci, Gorica, Sovići, Grude, Ružići, Borajna, Mamići, Klobuk, Veljaci, Šipovača, Grabovnik, Otok, Vitina, Vašarovići, Lisice, Hardomelje, Zvirići, Mostarska Vrata i Cerno. Ovi odbori su, istina, u pojedinim selima okupljali vrlo mali broj ljudi, ali u nekim i po dvadest i više.

Osim Bijače jača uporište narodnooslobodilačkog pokreta u selima Tihaljini, Orahovlju i Grabu. Uvidjevši da se u Zapadnoj Hercegovini povećava broj rodoljuba, Okružni Komitet KPJ-u za biokovsko-neretljansko područje je početkom 1943. god. povukao iz vojske na teren Zapadne Hercegovine, Marjana Primorca, Juru Galića-Rojaka, Marku Šoljića i Antu Barbira-Kralja. Oni ostaju stalno ilegalno raditi na tom području i brzo se povezali sa Olasnim komitetom za Hercegovinu i tada pokret u ovim krajevima dobija širi zamah.