Narodni ustanak na Biokovu i u Dalmaciji uticao je da se Narodnooslobodilački pokret postepeno širio i na Zapadnu Hercegovinu.
Kotarski komitet partije za Makarsku djelovao je u tom pravcu preko općinskog komiteta u Vrgorcu. Već u drugoj polovini 1942. god. ovaj komitet je tražio puteve kako okupljati simpatizere narodnooslobodilačke borbe u ovom kraju, koji je bio pod jakim ustaškim snagama. Iste napore je ulagao i Kotarski komitet Metković. On je preko ljudi iz Bijače vršio uticaj na sela Hardomelje, Zviriće, Humac i na grad Ljubuški.
U Bijači se odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije okupila grupa naprednih ljudi kojom je rukovodio Jure Galić - Veliki. Iz ovog sela i okolnih sela bilo je nekoliko boraca koji su prvog dana pošli u borbu svim srestvima protiv Nezavisne Države Hrvatske a to su: Marijan Primorac, Jure Galić-Rojak, Ante Primorac, Ivan Paponja, Stipe Galić, Vlatko Hrstić, Jure Granić, Mato Markotić, Čedo Markotić, Mirko Kolak, Nikola Nosić, Marko Vujević, Jure Grbavac, Jozo Šošić a iz Ljubuškog odmah u partizane je otišlo 12 dvanest muslimana i među njima i Mirko Mucić. Zahvaljujući utjecaju ovih drugova Bijača je cjelo vrijeme rata pripadala narodnooslobodilačkom pokretu i dala veliki prilog njegovom širenju na druga sela Zapadne Hercegovine.
Formiranjem narodnooslobodilačkog odbora u Dalmaciji stvoren je odbor i u Bijači. U stalnoj vezi sa Vrgorcem ovaj odbor je radio na stvaranju sličnih uporišta u drugim selima. U proljeće 1943. god već su bili obrazovani incijativni odbori za sela: Tihaljina, Drinovci, Gorica, Sovići, Grude, Ružići, Borajna, Mamići, Klobuk, Veljaci, Šipovača, Grabovnik, Otok, Vitina, Vašarovići, Lisice, Hardomelje, Zvirići, Mostarska Vrata i Cerno. Ovi odbori su, istina, u pojedinim selima okupljali vrlo mali broj ljudi, ali u nekim i po dvadest i više.
Osim Bijače jača uporište narodnooslobodilačkog pokreta u selima Tihaljini, Orahovlju i Grabu. Uvidjevši da se u Zapadnoj Hercegovini povećava broj rodoljuba, Okružni Komitet KPJ-u za biokovsko-neretljansko područje je početkom 1943. god. povukao iz vojske na teren Zapadne Hercegovine, Marjana Primorca, Juru Galića-Rojaka, Marku Šoljića i Antu Barbira-Kralja. Oni ostaju stalno ilegalno raditi na tom području i brzo se povezali sa Olasnim komitetom za Hercegovinu i tada pokret u ovim krajevima dobija širi zamah.
Glas naroda
Ovo su redom bili zločinci.
Ovo su redom bili zločinci. Ante Priomorac najveći. Taj je razbojnik na Širokom Brigu pobio petoro Sliškovića djece, svi starosti 17 - 20 godina. Zemlja mu zločinačke kosti povratila.
Ovdije ih je naj više iz
Ovdije ih je naj više iz Graba.......a nije to baš tako bilo a ima malo istine.
I demi recite kako potomci
I demi recite kako potomci ovi partizana mogu volit nasu hrvacku pa tosu ovi danas njihovi sinovi I unuci sto ruse hrvacku I onise danas pitaju u hdz eto totije ljubuski partizani samo kapu prominuli
Jure Bilić poslije pada
Jure Bilić poslije pada Hrvatskog proljeća 1972.godine održano je javnu tribinu u Zagrebu koja je bila vrlo posjećeni je na provokacije jednog studenta iz gornjeg zadnjeg reda da je izdajica Horvata odlučno i vrlo brzo i oštro odgovorio. Lažes mulac jedan ja sam Hrvatsku stvarao.
Nekako kao da su slična vimena pa bi ti Jurin odgovor bio primjeran da ne stranjaš više