Uz rođendan Petra Barbarića

ljubuski.info

U Šiljevištima, u župi Klobuk, kod Ljubuškoga, 19. svibnja 1874. rodio se Božji sluga i hrvatski uzor-mladić, kandidat oltara Petar Barbarić. Rođenje djeteta je svakidašnja, obična stvar, pa možda o tome ne bi trebalo ni pisati...

Događaj je to koji osim najužeg kruga jedva koga uzbuđuje. Danas, kad se uslijed toliko proširenoga pobacivanja djece, toliki mališani više i ne rađaju, već nemilo ginu, potrebno je pisati i o samoj goloj činjenici rađanja djece. Potrebno je naglašavati vrijednost i zaslužnost onih koji su živjeli po Božjem zakonu i bili nositelji, a ne ubojice ljudskih života.

Takvi su bili i Ante Barbarić i njegova vrijedna žena Kata Toljeva, roditelji Petra Barbarića i još osmero njegove braće i sestara. I baš oni nas sada u ovom prikazu zanimaju, a preko njih želimo odati priznanje, poštovanje i zahvalnost svim hrvatskim očevima i majkama koji bijahu promicatelji, a ne grobari života u svojoj domovini.

Ante i Katarina bijahu seljaci, ljudi jednostavni i dobri kršćani, zadojeni istinama i stvarnostima katoličke vjere, koja se i za vrijeme teškoga turskoga zemana prenosila vjerno iz pokoljenja na pokoljenje. Oni su svojoj brojnoj djeci pružili uzoran kršćanski odgoj i time im namrli najvrjedniju baštinu. Što vrijedi osigurati svome djetetu najviši standard života, a ne odgojiti u njemu čovjeka? - To je danas veoma suvremeno pitanje, alli kojim si mnogi neodgovorni roditelji baš ne taru glavu. Oni preko njega naprosto prelaze, a posljedice su uvijek nesagledive.

U Barbarićevoj je obitelji vladalo ozračje vjere, molitve i ljubavi. Ono je bilo veoma prikladno ne samo za dobar odgoj djece, već da se u njemu čuje i prihvati Božji poziv za život u staležu naročito Bogu posvećenom. Zato i najstariji sin obitelji postade franjevac, a Petar se spremao postati svećenik i isusovac.

Kako su Barbarićevi roditelji za svoje vrijeme bili napredni ljudi, vidi se po tome što su bili prvi učitelji svoje djece. To je bilo važno, jer u onom kraju nije još bilo osnovne škole. Otvorit će se u Veljacima nešto kasnije. Roditelji nisu čekali otvorenje škole, već su svoju djecu i prije učili čitati i pisati pa je tako i Petar tu, čovjeku tako potrebnu, vještinu naučio već u rodnoj kući. Došavši malo postariji u osnovnu školu s priličnim predznanjem, mogao je u dvije godine odlično svršiti četiri razreda. Da, on je bio po naravi darovit, ali to mu bez brižne roditeljske pomoći ne bi mnogo koristilo. Roditelji su njegove sposobnosti znali aktivirati, a to znači pravo odgajati.

Roditelji Barbarić svoju su odgojiteljsku dužnost prema djeci izvršili i u pogledu vjerskog odgoja. To su činili kućnom katehezom, koja je bila dragocjena tradicija kršćanskih obitelji još iz doba turske vladavine. No uz katehezu, živu riječ i pouku, davali su djeci i praktičan primjer kako se dobro vrše kršćanske dužnosti i obveze. Ono što su učili svoju djecu i sami su provodili. Kod njih nije bilo onog žalosnog raskoraka i neslaganja između riječi i djela, teorije i prakse kršćanskoga života. Zato je i njihov odgoj bio tako vjerodostojan, uvjerljiv, pa onda djeci i prihvatljiv.

Barbarićevi su roditelji svake nedjelje, kad god im je to samo vrijeme dopuštalo, išli u crkvu na misu. Umornim ljudima koji su preko cijeloga tjedna naporno radili to i nije bilo baš tako lako jer im je središte župe, gdje se služila sveta misa, bio udaljen preko sat hoda u hercegovačkom kamenjaru. Otac Ante je djeci kod kuće tumačio kršćanski nauk, a zatim ih ispitivao. Majka Kata učila ih je još male napamet razne molitvice. Ujutro i uvečer molilo se zajednički i ta se molitva nije nikada propuštala. Kao predmolitelji dolazili bi na red i mališani.Sve ono što je ovdje izneseno nije nikakvo pobožno naklapanje, već povijesno utvrđeno na temelju veoma strogog informativnog redovitog postupka za Petrovo proglašenje blaženim. Nalazimo se, dakle, u golim činjenicama. One su odgajale budućega sveca. Zato će u Petrovoj proslavi imati zaslužan udio i njegovi dobri roditelji. I nisu oni jedini: na početku svetačkoga puta mnogih Božjih ugodnika stoje odlični kršćanski roditelji. Bog je zamislio obitelj. On je stvorio muža i ženu i dao im sposobnost da postanu roditelji - otac i majka. Velika je to čast, ali još veća odgovornost. Roditelji Petra Barbarića su to dobro ispunili, zato smo uz rođendan njihova Petra htjeli i njima odati priznanje, na pobudu i opomenu svima onima koji budu čitali ovu zbirku duhovnih velikana.

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari