Život je stvoren za borbu, a ne za mlohave strašljivce

na brdu

Promocija treće knjige Martine Mlinarević-Sopta, pod nazivom 'Neprocjenjivo' održava se Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru. Knjiga koja je, kako kaže autorica, živi spomenar ljudi kojih nema više i koji su svakodnevno tu, knjiga koja se ne pročita da se ostavi, nego se nosi uvijek sa sobom, jer u svakom danu i svakom razdoblju svog života u njoj ćete naći nešto što će vam upravo tada najviše trebati.

To su priče radi kojih se smijete i plačete. O knjizi, pisanju, medijima i kulturi, govori Martina Mlinarević-Sopta.

O kakvoj knjizi je riječ?

"Radi se o knjizi koja je, zapravo, jedan pravi, onaj starinski s tavana, spomenar ljudi kojih nema više, ali i onih koji su svakodnevno tu. To je jedna posebna priča o ljubavi, hrabrosti, borbama, Bosni i Hercegovini i sjajnim osobama koje su me inspirirale kroz moj život, te sam imala nekako želju da sva njihova lica sakupim na jednom mjestu. A u tom svijetu među koricama je zapravo sve ono što svi mi zapravo jesmo, ali rijetko i sebi to smijemo priznati."

Koliko je u njoj politike, koliko intimnosti, koliko države, a koliko ljudi?

"Volim reći da je sva nekako od intimnosti satkana. Prvi kuriozitet je što je pisana u prvom licu. Ali ja doista smatram da samo stvarna, proživljena priča, kojoj si ti osobno iskusio i bol, i radost, i ushićenje svakog njezinog trenutka, može biti dobra priča. Te je samim time njezina intimnost njezino najveće i najranjivije oružje. Države mora biti jer je okvir događanja Bosna i Hercegovina, ljudi i pejzaži iz našeg okruženja, svakodnevni junaci brušeni hercegovačkom burom, ponikli u tišini bosanskih brda. Budući da sam se već neko vrijeme aktivno odmaknula iz komentiranja političke scene, politike će biti tek u natruhama, onoliko koliko je potrebno da nas udari u sljepoočnice i još jednom nam pokuša dočarati svu bezidejnost i užas ove stvarnosti kojoj sustavno kumuje naše mirenje s postojećim stanjem. Ova knjiga je željela pokazati zapravo divne ljude iza te ružne stvarnosti.
Iza te zavjese straha, mržnje i kaosa. U nju je nevidljivim rukama uvezena i jedna nenadmašiva priča o ljubavi kroz političko neslaganje, različita mjesta stanovanja i paranoju nacionalističkih torova, ljubav koja nam se može dogoditi u svakom trenutku i sve naše stavove pokoriti u trenu te nam dokazati da smo prema onom najjačem, onom što ne kontroliramo, apsolutno nemoćni."

Koliko je promocija knjiga, odnosno trenutak u kojem gledate svoj rad unutar korica, za autora važan?

"Meni će promocija u Mostaru značiti puno i iznimno mi je važna jer će ponajprije biti mjesto susreta prijatelja i dragih ljudi sa svih strana. To je onaj trenutak kad možete okupiti u jednu prostoriju sve one koje volite i respektirate te se to ne može mjeriti ni s čim. Upravo ta živa interakcija između napisanog i njihovih osmijeha ili sjetnih očiju dok to slušaju u publici je ono što svakom piscu vrijedi silno. Posebno mi je važno jer se događa u Mostaru, gradu mog odrastanja i mladosti, gradu u kojem sam ispisala svoja prva slova kao tinejdžer s ruksakom punim snova."

Zašto pisanje kao životni izbor?

"Možda zato što pisanje živi u meni i mimo moje volje. Jer me to određuje i kroz slova dišem. Jer sam grlata Hercegovka koja o svemu ima stajalište i ne boji ga se iznijeti. Jer smatram da predugo šutimo o mnogim stvarima. Jer u sebi imam naslagane godine smijeha, suza i ljubavi koje zaslužuju da budu opisane. Jer sam kroz njih doživjela neka od najčudesnijih iskustava koja su me obilježila kao osobu. Pisanje – jer drugačije i bolje ne znam."

U Vašim tekstovima ima dosta tuge, nostalgije, realnosti, oštrine, nade. Kako to sve pomiriti?

"Kad pišem, ne razmišljam čega će biti unutra. Ne ubacujem stvari u tekst kao kad pravite neko jelo, pa točno dozirate količinu svega, da bi bilo prihvatljivo modernim standardima i normama pisanja, književnosti ili novinarstva. Ja ne znam dobro kuhati ni inače, a također ni u pisanju. Ne racionaliziram, ne zanima me kako će tko to doživjeti. Ja se u svaki svoj tekst ili priču unesem maksimalno. Pišem ga, što bi se reklo, s dna tabana i duše, ispucam čitavo streljivo pripadajućih riječi i dijapazon najšarenijih emocija. No, ono što me karakterizira jest da ne prihvaćam sje*ade i crnjake. U svakoj tuzi volim naći smisao i snagu za osmijeh. Jer tako treba biti. Život je stvoren za borbu, a ne za mlohave strašljivce.
Volim zato ljudima ponuditi lica ljudi koji su se sreli oči u oči s najtežim izazovima, najgorim bolestima i koji su dali sve od sebe da ih mrak ne povuče. I upravo suprotno, svojim entuzijazmom su razbili sve ono što bi druge uništilo i pokazali istinski putokaz svojom borbom. Ljudima je kronično potrebno pozitive. Vjere da se može i mora. Moramo shvatiti suludu snagu prolaznosti života. Danas nas ima, sutra nema. I dok si tu, zar nije bolje da se naoružaš optimizmom i kažeš – "Je*eš sve, živjet ću punim plućima da budem sretan do ponoći! Jer tko zna hoću li sutra uopće biti ovdje!""

Ima li posla za novinare – analitičke novinare i komentatore – u BiH?

"Gledajući opće stanje konstantne bh. društvene i političke nevolje, posla za analitičare i komentatore ima više nego ikad. Pitanje je samo imaju li hrabrosti, pitanje je također sluša li ih i čita itko, odnosno ima li njihove djelovanje smisla u zemlji u kojoj se sputava svaki oblik slobodnog govora, i na koncu, plaćaju li ih mediji u kojima su zaposleni, imaju li zdravstveno i mirovinsko osiguranje, jer znamo koliko je sve to na ovim prostorima gotovo imaginarna kategorija."

Koliko uopće u bh. javnosti prolaze ozbiljne teme o kojima je potrebno govoriti, a koje uglavnom, ljudi ne vole i ne žele čuti?

"Gotovo nikako ne prolaze. Ljudi znate, vole lagane teme, što i nije čudno. Kad živite u zemlji u kojoj apsolutno ništa ne funkcionira, kad ste konstantno opterećeni lošim i ružnim vijestima, najmanje vam treba još ozbiljnih tema. No, loše je što ljudi u lake teme bježe da se ne bi s ozbiljnima morali suočavati. Sav taj hodajući peksinluk koji guši BiH na svim poljima neće nestati ako mi samo zatvorimo oči. Ako se pravimo da ne postoji. Ako umjesto gladnih radnika odemo gledati sise Kim Kardashian. Ne. Ima šanse da se nešto promjeni, samo ako užasu pogledamo u oči i uhvatimo se ukoštac s istim. Ako se probudi borba i bunt. Ali suviše toga nam je pokazalo da u BiH odavno spava svaki oblik građanske hrabrosti i da je ostalo samo pokunjivanje pred jačim, spuštanje glave kad naiđu političke vođe u svojim bolidima.
To što ti, recimo, u ovom trenutku nemaš novaca da bi prehranio djecu, nema veze. "Samo nek' ne puca" – to je naša deviza. Što nam puca drito u glavu bez ijednog metka, što smo mrtvi bez borbe, to nije nimalo i nikome važno. Mi smo najjači majstori u disciplini guranja stvari pod tepih. Nema veze što su te stvari ogromne i od njih se svaki dan podapinjemo i raskrvarimo čelo. Lakše je kupiti flaster i zavoj nego izbaciti tepih i s njim sve što nas muči."

BiH, ringišpil čudesnosti i grozota

Je li zemlja u kojoj živite neiscrpno vrelo inspiracije? Je li to više politička situacija, ljudi, tradicija ili nešto sasvim deseto?

"Bosna i Hercegovina je ringišpil čudesnosti i grozota. Obožavam je kao zemljopisni pojam, živim od njezinih pejzaža i zanimljivih ljudi, ali me umara, razara i beskrajno ljuti njezina administracija, način na koji uopće ne funkcionira, situacije koje se lome preko leđa najslabijih, ljuti me nezaposlenost, neredi u svakom segmentu, lopovluk u svakoj sferi društva, korupcija političara i njihove ljigave face koje nam se smiju u oči i čekaju da im darujemo još jedan mandat. S druge strane, ovo nebo, najljepše rijeke, naša tradicija, povijest našeg podneblja, naša "ikavica", moja baba – to je smisao koji me još uvijek drži čvrsto privezanom za ove krajeve."

I za kraj: pozovite čitatelje na promociju i čitanje…

"Svakako, rado pozivam sve vaše čitatelje da nam se pridruže u utorak, 26. studenoga u 20 sati u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru. Ne obećavam ništa, ne očekujem ništa, osim kordona dragih lica, a kad to imate – imate sve."

Andrijana Copf [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Je li nam bijeg jedina preostala borba? Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
Nikad ne reci nikad! Ružica Zeljko
ljubuski.info
Nikad ne odustaj! Ružica Zeljko

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari